Radovi 15 nastavnika jedinstvenih izričaja i inspiracije spojeni u skladnu cjelinu

Ovogodišnja zajednička izložba profesora Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn (ŠPUD) Zadar nazvana »Iz profesorskih ateljea«, zadnji je put u istom formatu održana prije deset godina. U proteklom su vremenu neki od već predstavljenih umjetnika mijenjali svoj rukopis i bavili se novim likovnim problemima ili se zaokupili novim temama, kojima nam se predstavljaju na ovoj izložbi.

Poticaj učeničkoj kreativnosti
Radove karakteriziraju nova promišljanja, dok se neki autori predstavljaju po prvi put. Dok je podučavanje strukturirani proces koji podliježe planovima i programima, te samo u metodologiji dopušta nastavničku kreativnost, umjetnici – nastavnici svoj kreativni impuls slobodno slijede i izražavaju bez zadrške izvan svog radnog mjesta, radnog vremena u svojim privatnim ateljeima. Okupljenima na otvorenju izložbe prva se obratila Marjana Bakmaz, ravnateljica ŠPUD-a.
– Naša je škola još 2002. godine uvela obrazovne programe iz područja likovne umjetnosti i dizajna. Paralelno s tim, javila se potreba za zapošljavanjem stručnog i obrazovanog nastavnog osoblja. U to je vrijeme tu grupu nastavnika činio spektar mladih ljudi, koji su mahom dolazili sa završenih akademija. Danas su to profesionalno, pedagoški i umjetnički zreli ljudi. Ova izložba dokaz je svega toga. Ovom izložbom ponovno dokazujemo postojanje kvalitetne i nezaobilazne likovne scene u gradu i županiji. Ova je izložba poticaj svim našim učenicima, koji profesore često vide kao uzor, ugledaju se na njih, pa i kasnije krenu njihovim stopama, kazala je Bakmaz.

Skup različitih formi i izričaja
Na izložbi svoje je radove predstavilo 15 nastavnika, svaki sa svojim jedinstvenim izričajem i inspiracijom. Dizajnom nakita predstavile su se Tania Jurlina, Marijana Vukić-Perović i Mirna Oštrić-Kerr. Jurlina, koja predaje stručne predmete na odjelima dizajna odjeće, tekstila i šivača odjeće, nakit oblikuje koristeći se patentnim zatvaračima, čija metalna hladna struktura posložena u pravilnom ritmičnom slijedu stvara kontrast jarkom platnu i pridonosi dojmu kretnje tako stvorenih krakova ili vitica, čime predmeti poprimaju gotovo zoomorfne ili florealne osobine. Oštrić-Kerr za svoj dizajn koristi sitne ready – made industrijske predmete, koje zatim spaja u oblik prilagođen za nošenje na tijelu, postižući dojam visoke estetike i vrijednosti, unatoč njihovoj često trivijalnoj i kratkoročnoj originalnoj namjeni. Vukić-Perović se koristi nožem i metalom u oblikovanju nakita geometrijskih ornamenata i hladnih boja, dok mekše i razigranije primjerke radi u fimo masi. Marija Tomić radi mekane, nježne igračke koristeći se tkaninom u vješto odabranim kombinacijama uzoraka.
Likovnu, fotografsku i grafičku postavu počinjemo s radovima Bojane Vukojević, čiji su protagonisti često neugledna i jezovita bića. Njene ilustracije žaba krastača, puževa i dubokomorskih bića samom se posturom tijela čine privlačnijima gledatelju, jer su naglašena tekstualnom porukom kako je svako biće vrijedno ljubavi i života. Lik i odličje slikarstva Josipa Švaljeka su zaigranost, ilustrativnost i otklon prema nadrealizmu, koji se očituje u zaobljenosti forme, te osobitom koloritu izdvojenog detalja. Grafičar Boris Lukić stvara likove u estetici video igara. U motivu plaža profesor Tomislav Grzunov u formi fotografija dočarava pomalo nadrealnu notu postignutu posebnim obojenjem i gotovo manirističkim kontrastom svijetla i sjene, te izostankom ljudskih figura. Ana Debelić-Surać predstavila se serijom o živopisno dočaranim ovcama koje, smještene na nedefiniranu podlogu, koju zatim ispunjava ritmično poslaganim otiscima istog umanjenog motiva, djeluju gotovo kao intervencija na fotografiju i primjer pop arta. Inga Budimir na platnu se igra perspektivom i planovima, kombinira plošne i kubizirane forme, igra se s idejom Picassova slikarstva jasno ga citirajući. Zita Rončević-Švaljek istražuje morske dubine i igre svjetla i boja na površini mora koje se stapaju, razlijevaju i tvore raznovrsne uzorke na na namreškanoj površini. U svom se ciklusu apstrakcija Mijat Radas okreće od širokih kolorističkih poteza kistom te orijentira na slike s podlogom satkanom od mnoštva gustih, sitnih, dinamičnih poteza, koji čine »mrežu« na koju pozicionira glavni motiv pseudofigurativnog karaktera. Marko Perić se izražava u apstraktnom slikarstvu, »slikajući prašinu s korica zaboravljene knjige, obrisanih grešaka prilikom pisanja«. Mirko Marušić predstavlja se apstraktnim ciklusom snažnog kolorita, koji izmjenom jasnih i oštrih linija na zamućenim ili tonski gradiranim oblicima razlistane forme iziskuju intervenciju u obliku preslagivanja, kako bi dobili prepoznatljivi oblik. Lidia Biočić s dva suprotstavljena ciklusa predstavlja jednu zaokruženu cjelinu. Slikarski dio istražuje njene unutarnje spoznaje i duboka osobna iskustva, dok se drugi sastoji od narodnih uzrečica i doskočica.

Skladna heterogenost
Ova izložba poticaj je nastavnicima, umjetnicima po vokaciji za njihov izvanškolski stvaralački rad, ali i inspiracija učenicima, koji imaju priliku vidjeti sasvim osobna umjetnička stremljenja i preokupacije svojih nastavnika.
– Osobito mi je drago da kolege umjetnici, koje najčešće susrećem kao posjetitelje izložbi i kulturnih događanja, ovog puta ispred nas stoje kao umjetnici i izlagači. Okupili smo se pogledati radove ljudi koji su u svom svakodnevnom životu primarno pedagozi i nastavnici, a koji nam se ovim putem predstavljaju kao kreatori likovne scene. Prilikom organizacije ove izložbe, imala sam jedinstvenu priliku raditi s timom kreativnih umjetnika, koji su stručnjaci u likovnoj, primijenjenoj i dizajnerskoj umjetnosti. Ova je izložba vrlo heterogena u svom pristupu, likovnom izričaju i rukopisu samih umjetnika. U njoj se istovremeno može vidjeti zajedništvo, što znači da se radovi međusobno skladno nadopunjuju. Prava bi šteta bila da ponovno prođe deset godina, a da se jedna ovakva izložba ne ponovi, zaključila je kustosica Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar Koraljka Alavanja.