Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Turski dio Nikozije izgleda kao veliki pazar

09.02.2021. 16:10


Zadranin Ivan Bek proveo je prije par godina neko vrijeme u Turskoj Republici Sjeverni Cipar koja obuhvaća sjeveroistočni dio tog istočnomediteranskog otoka. Radi se o međunarodno nepriznatom teritoriju koji se nalazi pod embargom te sve mora uvoziti preko Turske, jedine države koja ga priznaje.
– U Cipru, odnosno Turskoj Republici Sjeverni Cipar, proveo sam oko tjedan dana. Letjeli smo iz Zagreba za Istanbul, a potom istim avionom sletjeli na Cipar, na zračnu luku u glavnom gradu Nikoziji čiji sjeverni dio drže Turci. Zanimljivo je da svi letovi koji idu za tu nepriznatu državu moraju poletjeti iz Turske, zato smo i mi tamo bili kratko sletjeli. Iz Nikozije koju Turci zovu Lefkosa autobusom smo išli na odredište gdje smo bili smješteni. Boravili smo u rezortu, u super hotelu i moram naglasiti da na Sjevernom Cipru all-inclusive zaista znači all-inclusive. Bilo mi je simpatično što su usred rezorta izgradili mali amfiteatar gdje su organizirali priredbe, plesove i izbore za mistera i miss resorta na koji se nisam prijavio, smije se Bek dodajući kako je hrana bila odlična s tim da je trebalo nadoplatiti za posluživanje s obzirom da je inače gostima na raspolaganju švedski stol.
– Plaže su zbilja uredne, postoje zaposlenici koji čiste podmorje i obalu od algi i raznog smeća. Zaposlenici u hotelima Sjevernog Cipra su vrlo pristojni te dolaze iz cijelog svijeta, a čini mi se da je najviše Rusa, Indijaca i jasno Turaka. Cijene su uglavnom slične našima. More je jako toplo, u kolovozu dohvati temperaturu od skoro 30 stupnjeva, osjetno toplije nego kod nas.


U džamiji i dalje stoji oltar
Kako bi mogli lakše putovati po otoku uzeli su rent-a-car i krenuli u obilazak.
– Ciprani voze kao Englezi, bilo nam je dosta izazovno naviknuti se na kružne tokove u koje se ulazi obrnutim smjerom nego kod nas, ali srećom nema prevelikih gužvi na cestama. One su većinom dvotračne, osim autoputa između Nikozije i Famaguste, dvaju najvećih gradova Sjevernog Cipra gdje je izgrađen autoput. Dosta je nezgodno prelaziti s turskog na grčki dio otoka jer graničnih prijelaza je tek nekoliko, a kontrole su stroge. Granicu smo stoga prešli jedino u Nikoziji, glavnom gradu otoka koji je kao i sam Cipar podjeljen na sjeverni dio, pod kontrolom Turaka te južni, pod kontrolom Grka. Na sjeveru je ostala većina povijesne jezgre i najzanimljiviji spomenici kao što je Katedrala svete Sofije izgrađena u vrijeme dok je Ciprom vladala kuća De Lusignan, a koju su Turci osvojivši otok od Venecije u šesnaestom stoljeću pretvorili u džamiju. U unutrašnjosti katedrale i dalje postoji oltar, ali je puna tepiha koje muslimani koriste u bogoslužju. Meni je vrlo lijepa, izgrađena od smeđeg kamena. Centar turskog dijela Nikozije je zaista jedan veliki pazar, razni suveniri i »drangulije« izloženi su na sve strane, a druželjubivi trgovci se praktički naljute na vas ukoliko se ne cjenkate s njima. U slučaju da prodavač prihvati cijenu koju ste ponudili vrlo je neljubazno na kraju odlučiti ne kupiti predmet oko kojega ste pregovarali. Sjeverni dio grada jako sliči na bilo koje tursko naselje. Tako se i ponašaju u prometu, gurajući se tako da od dvije trake uredno naprave tri. Nalazi se na nekih 60, 70 kilometara udaljenosti od hotela u kojem smo bili odsjeli u središnjem dijelu otoka, priča Bek napominjući kako unutar grada granicu mogu prijeći samo pješaci, a sve funkcionira relativno brzo.
– Većina ulica u pograničnom pojasu je blokirana, osim jasno onih koje se koriste kao granični prijelaz. Piše da ih štiti vojska i da je opasno tu prolaziti. Ulice koje se unutar ničije zemlje protežu paralelno s međom također su sve blokirane. Potez između granica širok je između 100 i 200 metara, a u njemu su ostale napuštene brojne lijepe i starinske zgrade s velikim balkonima. Prizor je otužan, pun paučine i prašine. Gradske granične prijelaze većinom koriste turisti, lokalni granicu baš i ne prelaze. Nije poželjno pričati turski u grčkom dijelu ni suprotno.


Podsjeća na Barcelonu
Osjetna je razlika između grčkog i turskog dijela.
– Na jugu Nikozije osjećaš se kao da si u Europi, dosta me podsjetila na ulicu Ramblu u Barceloni. Puno se toga gradi i ima više modernih zgrada nego na sjeveru. Ima dosta kafića i suvernirnica koje ne drže suvenire na bilo koji način povezane uz turski dio otoka. Takve stvari je isplativije kupovati na sjeveru gdje se moguće cjenkati, zaključuje Bek.




U Famagustu, turski Gazimagusu, grad na istočnoj obali otoka i nekoć glavnu ciparsku turističku destinaciju gdje su boravili poznati i slavni najlakše se dolazi autoputom iz smjera Nikozije.
– Grad su u ratu osvojili Turci te su iz njega Grci iseljeni. Postojale su ideje o njihovom povratku, ali nikad nisu provedene. U centru grada žive autohtoni ciparski Turci, ali ima i mnogo doseljenika iz kopnene Turske i ostalih krajeva koji su u prijateljskim odnosima sa Sjevernim Ciprom. U gradu su tragovi rata još vidljivi, crkva je primjerice u ruševinama, ali dio koji je ostao sačuvan je vrlo lijep. Tamo sam u suvenirnici upoznao prodavača koji mi je nudio votku i rahatluk. Pošto ne volim ni jedno ni drugo odbio sam, ali nagovorio me da isprobam tu kombinaciju tvrdeći kako je odlična. Probao sam i moram priznati da uopće nije bila loša. Prodavač je potom nastavio piti prodavši mi ponešto suvenira jer je, kako je sam rekao, tu večer išao na nekakvu zabavu, govori Bek spominjući kako je možda najpoznatiji dio Famaguste Varosha, ogromni hotelski kompleksi na moru koji su nekoć predstavljali glavno otočko ljetovalište.


Vojska u bivšem hotelskom kompleksu
– Sad je čitavo to područje ograđeno, zabranjen mu je pristup i zabranjeno ga je slikati, može ga se samo gledati iz daljine. Na starim razglednicama još se može vidjeti da je nekoć tu bilo pravo mnoštvo ljudi, da je sve bilo krcato i prekrasno. Otprilike pola kompleksa je zapušteno, a u polovici je smještena vojska.Treći najveći grad Sjevernog Cipra je Kirenia.
– To je naselje na sjevernoj obali smješteno ispod Kirenijskog gorja preko kojeg vodi dobra cesta. Kirenia koju Turci zovu Girne ima lijepu rivijeru krcatu luksuznim hotelima. Na tom potezu ljeta provodi veći broj vrlo bogatih ljudi, mnogo je i kockarnica, zaključio je svoju putopisnu priču Ivan Bek.


 


Usporedba s Obrovcem
Cipar oko mnogih stvari podsjeća na južnu Hrvatsku.
– Turski dio otoka krcat je nedovršenih stambenih zgrada i hotela koji su me podsjetili na famoznu obrovačku robnu kuću. Puno je lijepih kuća uz more s privatnim plažama koje su ostale puste s obzirom da su im vlasnici protjerani Grci. Pejzaž otoka podsjeća na obalni dio Hrvatske, a Kirenijsko gorje na manji Velebit. Plaže su lijepe, iako obala nije ni izbliza razvedena kao naša. Nema baš šume, iako ima dosta raznog niskog raslinja. I klima sliči na onu južnog dijela naše zemlje, samo je toplija. U resortu gdje smo bili odsjeli imaju sjajne suncobrane koji propuštaju sunčevu svjetlost na način da je pod njima moguće pocrniti. Moguće je ići iz resorta u resort, ali na izlazima iz cijelih kompleksa nalaze se čuvari koji strogo kontroliraju tko može, a tko ne može uči. Izvan ograđenih dijelova zbilja ima svega, taj dio obale se ne čisti te je pun različitog smeća, zaključuje Bek.