Kabalistički bi Zadar pripadao Suncu i Ljepoti

 
Prošlo je već dosta godina otkako je pop-ikona Madonna razglasila I postigla da se njeno ime osim uz svoje osnovno zanimanje povezuje i uz jedan sasvim drugi, s diskografskom industrijom pomalo nespojiv pojam, a to je Kabala. Kao što obično biva kad se popularne zvijezde uhvate nečeg, tako je i u shvaćanju Kabale danas došlo do poprilične zbrke pa nije rijetkost čuti i da je to neka nova religija, između mora kojekakvih zapadnjačkih instant duhovnih pokreta. I jedna i druga sastavnica takvog površnog stava je pogrješna, jer Kabala niti je religija, niti je nastala nedavno, jedino je dvojbeno mjesto nastanka budući da je moguće da je nastala u Španjolskoj, no sasvim je sigurno da je prije toga morala imati puno dublje i istočnije korjene.
Najjednostavnija definicija Kabale bila bi da je ona sustav misticizma, odnosno sustav židovske ezoteričke doktrine koji se temelji na jednoj vrsti klasifikacije univerzuma kroz brojčano-slovne odnose. Ona se čak može i podijeliti na pojedine uže discipline koje se, međutim, često međusobno prepliću.

Proučavanje Biblije
Egzegezička Kabala rabi se u proučavanju Biblije i podjednako su je rabili i židovski i kršćanski mislioci, pokušavajući pomoću međusobnog odnosa slova i brojeva te njihovih značenja dobiti dublje mistične uvide u sadržaj teksta.
Naizgled drugačija, a opet slična toj podvrsti je teurgijska Kabala koja je nazočna u čitavoj gnostičkoj i hermetičkoj tradiciji Zapada. Mističkim praksama temeljenim na kabalističkim odnosima pokušava se izvesti povratak pojedinca prema Bogu. Njezina praksa sačuvana je u radovima i ritualima hermetičkih bratstava od Ružinih Križara do današnjih različitih redova.
Doktrinarna Kabala bavi se zapravo filozofskim proučavanjem svijeta pri čemu se dosta oslanja na egzegezičke prakse i postupke, samo što pritom izlazi iz biblijskih okvira.
Neka vrst još većeg proširenja gornje tehnike je komparativna Kabala koja komparira sva moguća znanstvena i filozofska dostignuća zahvaljujući brojčano slovnom aparatu i pripadajućim tablicama korespondencija s kojima se u vezu može dovesti doista bilo koja dva pojma pa čak i sadržaje svakodnevnog života.

Odnos broja i slova
U osnovi ovoga učenja je prije svega odnos broja i slova. Točnije uvjerenje da se svakom od 22 slova židovskog alefbeta pridodaje točno određena brojčana vrijednost. Iz te osnove postavljaju se kabalističke tabele korespodencija pomoću kojih je klasificiran univerzum. Stoljeća, a možda i tisućljeća rada dovela su kabaliste do spoznaja o međusobnim odnosima između svih zamislivih filozofsko-religijskih pojmova koje se tako može proučavati svevši ih na najjednsotavnije i ideološki svakako najčistije matematičke odnose. Primjerice kabalist bi svakako nastojao uočiti vezu ili srodnost koja postoji između pojmova označenih brojem 42 i brojem 78, budući su oba djeljiva sa šest.
S vremenom su se u kabalističkim tabelama korespodencija našli mnogi pojmovi koji su potpuno nadišli židovsku tradiciju, tako da se kabalistički razvrstavaju egipatski, grčki, rimski i germanski bogovi, draga kamenja, planete i zodijački znaci, mirisi, budističke meditacije, arapski džini, biljke, životinje, sveci i apostoli… Sve to, osim u rečenim tablicama, postoji i na posebnom likovnom simbolu poznatom pod nazivom «Drvo Života» na koje se u skladu s kabalističkom tradicijom može «smjestiti» ili «pronaći» bilo koja ideja i staviti u odnos s nekom drugom ili biti istražena do samih njenih izvora i korijena, kao i svih mogućnosti daljnjih rasprostiranja transformiranja i permutiranja.
Drvo se sastoji od deset sefirot koje su međusobno povezane s dvadeset i dvije staze. Sefirot odgovaraju brojevima od jedan do deset, a staze slovima židovskog alefbeta, svi oni imaju pripadajuće boje i druge oznake, a posebno su povezani s Tarot kartama koje se također temelje na Kabali.
Kabalističke manipulacije slovima i brojevima mogu kod današnjeg znanstvenika pobuditi podsmjeh ili čuđenje da se tako nešto uopće pokušava, a kamoli na tome grade zaključci. Posebice se to odnosi na jednu od veoma važnih tehnika – Gematriju o kojoj je Israel Regardie napisao slijedeće:

Potpuna glupost?
«Na prvi pogled izgleda kao potpuna glupost koja sebi dopušta slobodu manipulacije imenima, slovima i brojevima. Međutim, baš kao što je koan u Rinzai sekti zena, značajna ali ne nužno i racionalna tvrdnja koja potječe s mističke razine svijesti i gematriju se može rabiti za pobudu slične vrste prosvjetljenja kod upornog učenika koji je primjenjuje. Gematrija će se shvatiti ili kao glupost najnakaradnijih opisa ili će probuditi neko mističko stanje slično onome koje je prvobitno iskusio njen pisac».
Na primjeru to izgleda ovako. Ako ime Zadar napišeno hebrejskim slovima, dobijemo brojčanu vrijednost 213. Pod tim brojem nalazimo slijedeće pojmove: jak, snažan; vapno; pokolj; napunjen; biti stranac i nebeska milost Boga. To su dakle pojmovi koje valja dovesti u vezu s pojmom koji istražujemo pomoću neke od kabalističkih praksi. Također broj se može razložiti pa 2+1+3 daje 6, što Zadar smješta u sefiru Tifaret, srce cijelog Drveta života, čije ime znači «ljepota» i spada u sferu Sunca. Egzegezički ovo odgovara pojmu Boga – sina i stvoritelju lijepog vremena, a kod Grka Apolonu, od mirisa olibanumu, odnosno tamjanu, a od dragulja topazu. Svu ovu simboliku može se i dalje proširivati, a ako želimo znati kako se Zadar odnosi prema nekim drugim pojmovima ili gradovima, usporedimo broj 213 s brojevima dotičnih pojmova. Tako bi odnos Zadra i Zagreba bio identičan matematičkom odnosu brojeva 213 i 218.
Premda neki suvremeni autori smještaju nastanak Kabale u Španjolsku tijekom vladavine Arapa u kojoj su židovski i kršćanski mislioci došli u dodir s ponovno otkrivenim i prevedenim antičkim tekstovima, vjerojatnije je da prvi pisani kabalistički spisi potječu iz Babilona i da su nastajali tijekom trećeg i četvrtog stoljeća. Za osnovni dokument se uzima spis Sepher Yetzirah, iako je teško povjerovati da je tako opsežan sustav stvorio samo jedan čovjek. Autor toga spisa je ionako ostao anoniman i vjerojatnije je za pretpostaviti da je riječ o skupini koja je generacijama prerađivala usmenu tradiciju u pisanu riječ. ili, još prije, zapise na starim jezicima prilagođavala tadašnjim govorima i pismima. Najstariji, pak, sačuvani kabalistički spis je Zohar, «Drvo Divote» kojeg je 1275. napisao Mojsije od Leona u Granadskom kalifatu, u Španjolskoj i ubrzo je preveden na latinski pa se pojavio u Francuskoj.

Suvremena profanizacija
Od tada je zanimanje za Kabalu bilo stalno nazočno u europskoj misli. U trinaestom stoljeću je zapamćen rad Abrahama Abulafije koji je već tada u Kabalu uveo prakse koje se skoro potpuno poklapaju s onima koje prepoučuju indijski yogiji. Paolo Rici, bio je Židov koji je prešao na kršćanstvo i postao profesor grčkog i hebrejskog na Sveučilištu u Paviji i dao je 1521 slijedeću definiciju:»Kabalom stižemo lakše i ne služeći se prirodom do nebeskog sjaja vječnoga Oca i do naših prerogaitva na ovome svijetu koji sliče na njega».
Tijekom renesanse je zanimanje za Kabalu još više naraslo i njome su su bavili mnogi pisci i znanstvenici, no od tog vremena, valovi zanimanja sporadično su se javljali i opadali i tako sve do druge polovice devetnaestoga stoljeća kad je Eliphas Levi u nizu djela od kojih je najznačajnije «Ključ misterija» dao značajne uvide u egzegezičkoj Kabali s odnosm na poruke Novoga Zavjeta. Kabala je također u zapadnoj ezoteričkoj teoriji i praksi, posebice osnažena preko pokreta «Zlatna Zora» od kojeg i potječu današnje tabele kabalističkih korespodencija.
No, profanizacija koja je zahvatila sve vidove okultnih znanja naših predaka, nije u prošlome stoljeću mimoišla ni Kabalu pa se od oruđa za proučavanje svijeta i Boga pretvorila u telefonsku numerologiju ili rubriku sumnjivih časopisa. Premda o njoj i u novije vrijeme pišu ozbiljni autori poput Geršoma Scholema, današnja znanost odbija pozabaviti se njenim dostignućima u čemu dijeli sudbinu astrologije, sustava kojeg na određeni način nadilazi i obuhvaća.
Današnji interes pop kulture za ovu disciplinu možda donese kakve promjene u njenom shvaćanju. Ako uzmemo da je Madonin broj 166, a on znači «postojbinu Joba», mogla bi ova pjevačica biti u svojim nastojanjim tvrdokorna i uporna, a drugi pojam «nebo Geburaha», govori da joj ne će nedostajati snage za provedbu svojih ideja. Studij Kabale ionako traje čitavoga života.

Mogući keltski i germanski korijeni
Osim uobičajenih judaističkih tumačenja Kabale i njenog nastanka, postoje, naravno i ona alternativna. Nemoguće je primjerice ne primijetiti paralelu između kabalističkog Drva života i nordijskog Yggdrasilla, na kojemu su također raspoređeni svjetovi ili dimenzije postoanja. Neki autori vjeruju da je židovska Kabala natala kada su se oni počeli naseljavati u Porajnju u XII stoljeću i tamo preuzeli tradiciju germanske Kale ili kalendara.
»Postoje dvije Kabbale, jedna počiva na brojevima, druga na glasovima. Ovoj drugoj zahvaljujući je bilo moguće Jošui, generalu Filistinaca učiniti da se sruše zidine Jerihona. Tu se radi o indo-arijskoj Kabbali Orfeja, onoj kamene citre, gotičkih katedralah i Krišne; to je Kabbala mantre, OM-a. Caba ili Kaba znači kamen koji je pao s neba, to je crni kamen, poput Ćabe u Meki, meteorit. Prema Wolframu von Eschenbachu, Gral je dragulj koji je pao s neba, koji je Lucifer izgubio iz svoje krune dok se borio s Izvanzemaljcima. Kabbala nas uči o mudrosti ove onostranosti. Osim toga, riječ Kabbala je povezana sa španjolskom riječi caballo, što znači konj, izraz za Sunčevu životinju, kao i lav. Konj nosi Parsifala onamo gdje se nalazi Graal; Pegaz leti kao pernata zmija – u sedlo mu uskaču sanjari i pjesniki. Kabbala je konj (caballo) magičara. Prisjetimo se pak i toga da se kamen kojim su se mogle zaustaviti vode Potopa, Yedeshtash, prema mišljenju Mongolah, nalazio u glavi jednog konja,« navodi Miguel Serrano u »Zlatnoj vrpci«.
Charpentier je naprotiv uvjeren da izraz Kabala ne dolazi iz hebrejskog, niti arapskog, a ni latinskog, nego iz keltskog jezika u osnovnom značenju ‘kamen’.
»Čovjek je proniknuo u tajnu kamena i obrađivao ga u Dobu ovna. Ove su tajne Keltima priopćili Druidi. Carbel, Carbal, Carmel, Cabala (Kabbala), Cabale (Kabale) i Carmen, znače božji kamen, mudrost, znanje o prirodi, ono baskijskih Maxa Jauna, Jaunah ili Juanah, ono pravog Ivanovog Evanđelja. To je također božanska konjska majka i Bijeli konj, na kojeg upravo Santiago (sv. Jakov) uzjaše u bitki kod Clavigasa, kao i Višnu na kraju vremena, kad se on ponovno vraća da sudi, da izvrši, da dade Novoj Zemlji novi poticaj, novi pravac.«