Gluhi telefoni na Velebitu

Najveći je problem bio u vezi. Nismo bili uvezani s policijskom TETROM, imali smo GPS uređaje, a policijski specijalci nisu. Da bi se GSS-služba kompletno opremila ne treba neke mudrolije, dovoljno je ispoštovati Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja koji propisuje koliko pojedine jedinice lokalne samouprave moraju izdvajati za te svrhe, ističe Zrilić
U akciju spašavanja četiriju članova posade Cessne 303 prvi su se uključili zadarski gorski spasitelji. Od same dojave u 15.45 sati njeni pripadnici su odmah aktivirani, a na predio Struge na Velebitu došli su oko 21.00 sat navečer.
U tom trenutku, preptpostavljlo se da bi se avion mogao nalaziti u predjelu Babina Vrha, na koji smo stigli u 11.30 sati. No, vrijeme je bilo katastrofalno, kaže pročelnik HGSS stanice Zadar Neven Zrilić.
Otprije je poznato da Zadrani imaju najveću “zonu” odgovornosti koja ne samo da uključuje cijeli dio južnog Velebita nego i NP Paklenica i dio NP Sjevereni Velebit. Međutim, iako su jako dobri poznavatelji terena, tu noć magla je dodatno otežavala vidljivost na svega 5 metara. Granule leda, opisuje Zrilić, letjele su na sve strane što je onemogućavalo gledanje. Ipak se očekivalo da će se pronaći bilo kakav trag u tom području, ali se nije pronašlo ništa, pa su se oko 6 sati ujutro spasitelji spustili u podnožje. Tada se krenulo preko Medasove Gore, Babinog Dolca i Babinog jezera, jer je prema dobivenim koordinatama druga pretpostavka bila da bi se tu mogli pronaći barem dijelovi zrakoplova. Međutim, ni nakon cjelodnevne potrage nije se pronašlo ništa.
Zrilić kaže da je nakon odmora osobno predložio pročelniku HGSS-a Vinku Prizmiću da Zadrani obiđu dalmatinsku stranu grebena, odnosno onu stranu koju radari nisu hvatali. Trebalo je proći predio od Bunovca do Štirovca i to u podnožju najvećeg hrvatskog planinskog grebena.
– Zanimljivo je da smo baš taj dan naišli na dva komada papira. Jedan je bio uputstvo od slušalica, a drugi sigurnosni plan letenja. To su zapravo bili prvi dokazi, a naišli smo na njih kada i specijalci MUP-a, na nekih 300 metara udaljenosti, kaže Zrilić.
Nakon toga, njegovi ljudi morali su se odmoriti, jer su u cjelodnevnim turama neprekidno pješačili i od 8 do 10 sati dnevno. Naime, spasitelji ne samo da su prelazili velike daljine nego i velike visinske razlike.
Pronalazak papira bio je ključan za prebacivanje policijskog stožera na sjevernu stranu da ne bi došlo do preklapanja. Uz to, na sjevernoj strani zone pretrage bilo je minski sumnjivo područje. GSS je nastavio s pretragom južne strane i vršne zone grebena. Međutim, kaže Zrilić, iako su radari locirali deset točaka putanje zrakoplova, nitko nije računao na kružni manevar koji je izveo pilot, što je prethodilo padu u vrtaču Smrčevac. Sad se zna da je vojni radar AN/FPS 117 s Učke uhvatio pravac preko Javornika na kojem je bila i lokacija vrtače Smrčevac.
Najveća potražna akcija u Hratskoj bit će još dugo predmet analiza stručnjaka, ali i istrage. Sigurno je, a slažu se s tim i gorski spasitelji, da će se postaviti niz pitanja o funkcioniranju SAR-sustava (međunarodna kratica za sustav traganja i spašavanja, pr. a.). Prvo pitanje bit će sigurno ono o reagiranju u tzv. zlatnom satu koji je preduvjet brzog i efikasnog spašavanja. Zadrani ukazuju da je cijelu akciju vodila policija, jer je poznato da Državna uprava za zaštitu i spašavanje nije funkcionirala. Naime, nisu završeni standardizirani operativni postupci koji točno definiriju zadatke u ovom slučaju. No, ni policija nije dostatno opremljena da bi učinkovito reagirala u ovakvim slučajevima, pa se stoga i potraga produžila, bez obzira na vremenske uvjete u svih šest dana.
Ako je istina ono što govore gorski spasitelji, MUP-ovi specijalci na terenu nisu imali GPS uređaje, pa se njihov “tracking” nije mogao registrirati za razliku od GSS-ovog. Uz to, kaže Zrilić, prošlo je prilično vremena dok je uopće stiglo odobrenje za dizanje helikoptera. Podsjetimo, nedaleko od zone leta, prema izvorima bliskim ministarstvu prometa, nalazio se jedan vojni helikopter Bell 206 B Jetranger, koji je mogao nadletjeti i izvidjeti teren. No, ni policijski Augusta Bell 212 zbog vremenskih prilika nije mogao u nekoliko navrata obaviti zadaću, pa su morali priskočiti vojni helikopteri Mi8 MTV-1 i najnoviji Mi 171Š.
– Zapravo najveći je problem bio u vezi. Mi nismo bili uvezani s policijskom TETROM. Mogli smo se javiti našem pročelniku Prizmiću samo preko tog sustava, i to ako bismo naletjeli na specijalce. Zatim smo imali GPS uređaje, a policijski specijalci nisu. No, da bi se GSS-služba kompletno opremila ne treba neke “mudrolije”. Dovoljno je ispoštivati Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja koji propisuje koliko pojedine jedinice lokalne samouprave moraju izdvajati za te svrhe, rekao nam je na kraju akcije pročelnik HGSS stanice Zadar Neven Zrilić.
 

 AVION SE SRUŠIO ZBOG NAGLOG MANEVRA?

Pretpostavlja se da je pilot nakon smanjenja visine zbog vizualnog režima letenja, odjednom vidio ispred sebe Vaganski vrh i Babin Vrh, nakon čega se odlučio za manevar udesno te se srušio u vrtaču. To je zapravo, kaže Zrilić, zbunilo sve one koje su sudjelovali u ovoj potražnoj akciji.