Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Nitko niti ne spominje morsku masovnu grobnicu

09.02.2011. 23:00
Nitko niti ne spominje morsku masovnu grobnicu


Mnoge su pojedince i skupine osoba komunistički zločinci umorili na najbrutalnije načine, primjerice, vezujući im kamen oko vrata i bacajući ih žive ili mrtve u more. Poneke su tzv. partizansko-komunistički Podvodni bataljuni bacali u more i likvidirali udarajući ih veslima ili kamenjem po glavi dok ne izdahnu i potonu…


Nedavno je u hrvatskom javnom diskursu ponovno „oživjela” rasprava o partizansko-komunističkim zločinima na području Republike Hrvatske. Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova najavio je intenziviranje istraga i procesuiranje zločina počinjenih mahom koncem i nakon završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Nakon novih otkrića masovnih grobnica rasprava se zahuktala. Prema podacima koje donosi jedan dnevni list na području Republike Hrvatske do sada je pronađena 81 grobnica i ostaci 3.901 ubijene osobe.
 U Zadarskoj županiji navodi se 26 poznatih lokacija, odnosno 19 masovnih i sedam pojedinačnih grobnica s ostacima žrtava partizansko-komunističkih žrtava čiji je „mogući” broj 957. O tome smo razgovarali s povjesničarom dr. sc. Zlatkom Begonjom, upraviteljem Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru, kojem je istraživanje partizansko-komunističkih zločina u središtu znanstvenog interesa.
Relativno precizne karte
* Jučer je jedan naš dnevni list objavio kartu Republike Hrvatske s grafičkim prikazom masovnih i pojedinačnih grobnica te mogućeg broja žrtava partizansko-komunističkih zločina po županijama. Što Vi, profesore, mislite o preciznosti te karte pogotovo o podacima navedenim za Zadarsku županiju?
– U prvom redu želim iskazati zadovoljstvo činjenicom da se u Hrvatskoj započelo sustavno raditi na istraživanju komunističkih zločina, jer je to zapravo na stanoviti način i najbolja potvrda mojih dosadašnjih težnji usmjerenih u tom pravcu. Što se pak tiče nedavno objavljene karte Republike Hrvatske i na njoj označenih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica u kojima se nalaze žrtve stradale od zločinačke partizansko-komunističke ruke, mišljenja sam da su takva relativno precizna. Naime, kada primjerice govorimo o Zadarskoj županiji, uostalom u tom kontekstu možemo govoriti i o još nekim drugim županijama, onda treba imati na umu činjenicu kako nigdje nije spomenuta, iskreno govoreći nemoguće istražena, morska masovna grobnica. Mnoge su pojedince i skupine osoba komunistički zločinci umorili na najbrutalnije načine, primjerice, vezujući im kamen oko vrata i bacajući ih žive ili mrtve u more. Poneke su tzv. partizansko-komunistički Podvodni bataljuni, bacali u more i likvidirali udarajući ih veslima ili kamenjem po glavi dok ne izdahnu i potonu. Mnogi od tako stradalih vode se nestalima što, dakako, bitno otežava raspolaganje s konačnim brojkama.
Ne smije se čekati
* U Hrvatskoj nije provedena lustracija niti su provedeni sudski postupci za te zločine. Kako gledate na nove inicijative oko istraživanja i eventualnog kažnjavanja tih zločina? Što mislite o uzrocima dijela političke elite koja se protivi novim istraživanjima?
– U Hrvatskoj ciljano nije provedena lustracija, jer bi se takva, vjerujte mi, odnosila na mnoge tzv. istaknute pojedince. Naravno da pozdravljam pokrenuta istraživanja, ali pritom naglašavam kako ih je potrebno žurno i bez odlaganja provesti do kraja. Pritom je neophodno u postupku ispitati sve one koji su još živući i sudjelovali su svojedobno u počinjenju zločina, ali i sve one koji su po zapovjednoj odgovornosti znali što se tada događalo, ili pak i sami izdavali zapovjedi u tom smislu. Ne smije se čekati niti odugovlačiti s tim, na smije se zadovoljavati samo forma i na taj način zavaravati javnost čekajući da priroda učini svoje, potrebno je na temelju relevantnih dokaza i pravednih sudskih postupaka privesti ruci pravde sve koji su u spomenutim zločinima sudjelovali. Ne smije biti nedodirljivih, kako se to danas voli često govoriti. Svi oni koji su protiv ovako pokrenutih istraživanja, svakako imaju svojih razloga zašto upravo tako promišljaju. Neki time pokušavaju zaštititi sebe, drugi svoju bližu rodbinu, a poneki na taj način žele zaštititi i komunistički totalitarni poredak u kojemu su i te kako dobro živjeli i bili nositelji raznih privilegija. Jednostavno ne žele da im se sruši takav svijet. U tom pogledu nemušto pokušavaju sve počinjeno opravdati antifašizmom, premda jako dobro znaju da se taj pojam i komunistička zločinstva ne mogu i ne smiju povezivati. Zločesti su svi oni koji to povezuju.
Komunistički totalitarni poredak javno osuditi
* Koliko je uopće naše znanje o obimu zločina, pogotovo za zadarsko područje? Kakvo je stanje u drugim zemljama bivšeg istočnog bloka?
– Kao što sam prethodno kazao naše spoznaje u svezi veličine počinjenih zločina danas su ipak mnogo jasnije nego što je to bilo, primjerice, prije dvadeset godina. Naravno, to još uvijek nije dostatno, ali je nadasve važno da se saznanja produbljuju i konačno da se o tome sve otvorenije razgovara. Iz već spomenutih razloga veoma je teško odrediti točan broj stradalih za zadarsko područje, ali je svakako riječ o nekoliko stotina osoba. Šteta je da Hrvatska spada u red posljednjih država u kojoj je svojedobno na vlasti bio komunistički totalitarizam, a da se s tim dijelom prošlosti još uvijek na civilizirani način nije suočila. Naravno nikada nije kasno, ali nepotrebno otezanje potpomaže opterećenju društva i stvara neželjene sukobe. Komunistički totalitarni poredak treba konačno javno osuditi, javno ga svrstati u red s ostalim totalitarizmima 20. stoljeća, fašizmom i nacizmom. Komunistički totalitarizam je u tom smislu bio najdugovječniji i stoga u izvedbi zločinstva vodeći.


 NA KUSTOŠIJI ISKOPANI POSMRTNI OSTACI DEVET OSOBA




U dva dana koliko traje ekshumacija u jarku kraj Kustošijanske ulice iskopani su posmrtni ostaci devet osoba. Pretpostavlja se da je riječ o pripadnicima ustaške vojske. Policija i sudsko-medicinski stručnjaci nastavljaju s iskapanjem zbog indicija da su na toj lokaciji u Zagrebu pokopana tijela više od 15 osoba ubijenih 1945. godine.
Prema informacijama koje su Županijski sud i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu prikupili u razgovorima sa svjedocima, vjerojatno se radi o pripadnicima ustaške vojske, ali je taj podatak i dalje sporan, jer na mjestu ekshumacije nisu nađeni ostaci uniformi, vojnih insignija ili osobnih vojničkih oznaka.
S. ABRAMOV