Hans Küng, alfa i romeo

Slika korisnika isikiric
Moždani udar
Autor: 
Küng zna: sloboda i ljubav su ambijent u kojem obitavaju kršćani, u kojem rastu ljudi do svoje punine. Neslaganje s ljudima ne dovodi u pitanje ljubav prema ljudima, ne dovodi u pitanje slobodu neslaganja
Boris Pavelić
Hans Küng

Hans Küng, veličanstveni teolog, umro je u 93. godini života u svome mjestu Sursseu u Švicarskoj gdje je znao jezditi u svom frajerskom autu »alfa romeo«. Otkada mu je Vatikan zabranio predavati teologiju u Tübingenu živio je u svom mjestu, pisao, putovao svijetom upoznavajući druge religije i utemeljio Svjetski etos, filozofiju koja u različitim svjetskim religijama i kulturama pronalazi sličnosti u ljudima i među ljudima, ljudskost, humanost koja nas kao bića veže u zajednicu.
Hans Küng teološki kralj
Kada sam studirao teologiju u Zagrebu, početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, pronašla me je knjiga Hansa Künga, Postoji li Bog?. Knjige nas pronađu. Knjiga pronađe onoga, onu, koji su spremni zaroniti u njezine rijeke i rukavce rečenica. Knjiga me je potresla, oduševila i relaksirala. Bože moj Svevišnji, pa ja studiram teologiju gdje je veliki Hans Küng teološki kralj. Precizan, argumentiran, zaljubljen u Evanđelje, ljutit kada se Crkva izlijeva iz evanđeoske rijeke ljubavi i zajedništva vjernika. Hrabar, drzak, Hans, perjanica Drugog vatikanskog sabora, znao je, kada se Crkva srednovjekovnim ustrojem odvaja od svoje evanđeoske biti, treba reagirati. Küng je znao, uza sve posljedice po sebe, kako mu je govoriti, napadati, argumentirati. Jer teologija je borba, teologija je boks meč između postojećeg stanja u Crkvi i biti te Crkve, a ta je Evanđelje, koje je Isus Krist, u ljubavi.
Čitajući treću knjigu njegovih memoara Izborena sloboda koju je na hrvatski priredila izvrsna riječka izdavačka kuća Ex libris, naučio sam kako mi je boriti se, kako mi nije dano šutjeti. Po Küngu, sloboda je najkvalitetniji prostor u kojemu obitava čovjek. Znao je, veliki teolog, kako je teško iz polumračnih vatikanskih kuloara, vidjeti i mirisati ljepotu svijeta, divotu ljudi, predivnih u svojoj različitosti. I kada bi ekvilibrirao na rubu, i kada bi po tumačenju Kongregacije za nauk vjere, nasljednice Svete inkvizicije, iskoračio na minsko polje hereze, kralj teologa, napustio je teološku katedru, nastanio se u svom Sursseu, slavio Euharistiju s malom seoskom kršćanskom zajednicom.
Hans Küng je kao teolog nalik velikom Tarantinu u filmu. Kao vrhunski poznavatelj filma, pun citata i referenci, tako i Küng u teologiji.
Küng zna: sloboda i ljubav su ambijent u kojem obitavaju kršćani, u kojem rastu ljudi do svoje punine. Neslaganje s ljudima ne dovodi u pitanje ljubav prema ljudima, ne dovodi u pitanje slobodu neslaganja.
Molitva Hansa Künga:
Gospode, ja te uzeh za utočište, da više nikad ne budem ponižen (Ps 71,1).
Naš život je kratak, naš život je dug
i zapanjen stojim pred životom,
koji je imao svoje neočekivane obrate, a i svoju pravocrtnost;
životom od preko 31000 dana, lijepih i tmurnih,
promjenjivih, koji su donijeli sa sobom toliko toga
iskustava u dobru i zlu,
pred životom za koji mogu reći: dobro je bilo.
Neizmjerno sam više primio no što sam znao dati,
sve moje dobre zamisli i dobre ideje,
moje dobre odluke i djela,
sve mi je to darovano, omogućeno milošću.
Čak i gdje sam pogrešno odlučio i loše djelovao,
Ti si me nevidljivo vodio.
Molim za oproštaj za sve u čemu sam pogriješio.
Hvala Ti neuhvatljivi, sveobuhvatni, sveprožimajući,
hvala Ti iskonski temelju,
iskonski oslonče i iskonski smislu našeg bitka,
što te nazivamo Bog,
Tebi velikoj neizrecivoj tajni našega života,
tebi beskonačnom u svemu konačnome,
tebi neizrecivom u svom našem govoru.
Hvala ti za ovaj život sa svim neobjašnjivostima i neobičnostima.
Hvala Ti za sva iskustva, svjetla i mračna.
Hvala Ti za sve što je uspjelo, i za sve
što si na kraju okrenuo na dobro.
Hvala Ti što je moj život mogao biti uspio život,
ne samo za mene, nego i one
koji su mogli biti djelom mog života.
Plan po kojem teče naš život, sa svim njegovim
lutanjima i vrludanjima Ti jedini znaš.
Tvoju namjeru ne prepoznajemo unaprijed.
No poput Mojsija i proroka uz pukotinu stijene
koji je mogao vidjeti Gospodina kako promiče s leđa,
tako i mi tvoju ruku, Gospodine, u našem životu
tek osvrćući se spoznajemo saznavši
da si nas nosio i vodio i
da si ono što smo odlučili i učinili
uvijek iznova i usmjereno prema dobrom.
Pa tako svoju budućnost opušteno i u nadi polažem u Tvoje ruke
Bile to mnoge godine ili tek nekoliko tjedana,
radujem se svakom darovanom danu,
i prepuštam Ti pun uzdanja, bez brige i straha sve ono
što me još čeka.
Jer kao što si početak početaka i sredina sredina
tako si i kraj krajeva i cilj ciljeva.
Hvala Ti, moj Bože,
jer si dobar
i Tvoja milost traje vječno.
Amen. Neka bude.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.5 (2 glasova)