Zadar čeka 13, Split 18 godina, iz prikrajka vreba kraljica doigravanja

Dvije godine, ili točnije 23 mjeseca i osam dana od trenutka kad je Dominic Gilbert zabio pobjedonosni koš za Cibonu u četvrtoj utakmici finalne serije protiv Cedevite, trebalo je proći da bi Hrvati zaigrali košarkaško doigravanje za prvaka države. Uzrok tom interregnumu je Covid lockdown lani krajem ožujka koji se ispriječio krunjenju 29. prvaka Hrvatske te je cijela sezona 2019./20. morala biti poništena nakon odigranih 21 kola osnovnog dijela. To se na sreću nije ponovilo u ovoj sezoni HT Premijer lige koja jest nerijetko bila isprekidana samoizolacijama i zarazom u praktički svakoj premijerligaškoj svlačionici i koja je osim onog uvodnog dijela u potpunosti odrađena bez prisustva publike na tribinama. Reklo bi se da je nedostajao taj »šug«, jer naslušali su se dabome škripe tenisica po parketu dvorana, i igrači i medijski djelatnici, a neki su se klubovi poput Zadra, Šibenke, Alkara, pa i Splita sigurno našli u velikom hendikepu uskraćeni za grlatu potporu svojih vjernih navijača kao i prihoda od ulaznica. Ipak, pravila su jednako vrijedila za sve klubove, a gledajući u kontra smjeru pravo je i čudo da se uspjelo privesti sretnom kraju vrlo naporni osnovni dio od čak 33 kola i to s tek neznatnim kašnjenjem te pokrenuti doigravanje koje će po mnogim predikcijama biti jedno od najzanimljivijih u zadnja tri desetljeća. Predosjećao se takav rasplet na hrvatskoj košarkaškoj klupskoj sceni još tijekom te nezavršene prošle sezone koja je ujedno bila prva bez Cedevite, glavnog krivca za, u pravilu, izvjesna doigravanja u zadnjih sedam-osam godina, i koja je svojim bijegom u Ljubljanu posljedično dovela do stvaranja tzv. Velike četvorke HT Premijer lige (Zadar, Cibona, Split i Gorica). Pad kvalitete se stoga odlaskom Cedevite nadomjestio većom neizvjesnošću i otvaranjem apetita čak četiri kluba, a posebno su tu priliku uvidjeli u Zadru i Splitu gdje se na podizanje najvažnijeg košarkaškog pehara u državi čeka već jako dugih 13 i 18 godina. Koliko su ozbiljno zagrizli na Višnjiku i na Gripama za dohvat tog cilja potvrdit će i rezultat u osnovnom dijelu prvenstva koje su paralelno igrali s regionalnom ligom. Zadar je suvereno uzeo jedinicu, dok su »Žuti« ugrabili dvicu i tako istisnuli najtrofejniji hrvatski klub, Cibonu, koja je pak primorana titulu tražiti upravo preko dalmatinskih perjanica, a Sesarova Gorica kao četvrtoplasirana ne bi trebala biti velika prijetnja abaligaškom tercetu jer ih je taman pred početak doigravanja snašla već tko zna koja po redu samoizolacija kao i peh s ozljedama bitnih igrača.

1. Zadar
Momčad Veljka Mršića s »najvećim mišićima« u dvorištu ulazi u doigravanje i s pravom sniva odlazak do samog kraja iako im tradicija nije baš neki saveznik. Pogled u prošlost kazat će da su u ključnom dijelu sezone Zadrani tek dva puta uspjeli podignuti pehar namijenjen pobjedniku, u sezonama 2004./05. i 2007./08., a čak su 13 puta igrali finalnu seriju. Krvnikom im se, vjerovali ili ne, 11 od 12 puta, pokazala zagrebačka Cibona, dok je u jedinom finalu 2008. godine između Zadra i Splita klub sa sjevera Dalmacije odnio pobjedu i od tada datira zapravo zadnja titula prvaka države u klupskim vitrinama. Ako se pogled prema naslovu državnog prvaka usmjeri iz rakursa rezultata u osnovnom dijelu ni tada tradicija nije na strani Zadrana jer su tek jednom, ponovno te 2008., uspjeli naplatiti startnu jedinicu u doigravanju. Preostala tri puta, u sezonama 1998./99., 2003./04., 2018./19. uprskali su najbolju moguću poziciju u »play-offu«, no na Višnjiku se pak nadaju da će im ovaj peti napad na titulu iz prvog reda ipak biti garancija za ponavljanje 2008. Temelj za taj plan naravno ne leži na ufanju u zakone velikih brojeva već na osnovu postignuća tijekom ove sezone. Osvojen je trofej Krešinog kupa na kojeg su Mršićevi igrači položili ruke upravo preko leđa Cibone (u polufinalu) i Splita (u finalu) dok je i ostanak u ABA ligi ostvaren s boljim međusobnim omjerom u odnosu na Zagrepčane i Splićane. Treći argument u ovoj priči su ukupni omjeri, 5-1 omjer je s »Vukovima«, a 4-2 omjer sa »Žutima«, što se sve može sažeti u konkluziju da na Višnjiku itekako imaju recept za konkurenciju, a u prilog im ide što će Cibona i Split vrlo vjerojatno ukrstiti koplja u polufinalnoj seriji. Zadar pak na putu do finala ne bi smio imati većih problema, posebno u četvrtfinalnoj seriji sa Šibenkom, dok se u polufinalu očekuje Goricu koja jest jednom ove sezone uspjela iznenaditi, no teško je vjerovati da Sesarova momčad izranjavana samoizolacijama i ozljedama može stvoriti bitnije probleme puno kvalitetnijem Mršićevom sastavu u kojem se definitivno može iščitati glad i želja da se toj suši trofeja na Višnjiku stane više na kraj.

2. Split
Drugi u redu za titulu prvaka države stoje splitski »Žuti« koji su ove sezone povratili djelić svog starog štiha i ponovno su postali faktor kojeg se nešto pita kad su u pitanju domaći trofeji. Okupila se na Gripama moćna družina koju kao kapetan predvodi 36-godišnji Roko Leni Ukić i koja se uz više uspona i manje padova uspjela dogurati do solidne pozicije uoči doigravanja, ali i s bremenom neuspjeha u ABA ligi tj. otegotne okolnosti što će taman između četvrtfinalne (apsolvirali su Zabok) i polufinalne serije morati na megdan sarajevskim Sparsima u sklopu repesaža za ostanak u regionalnoj eliti. Mogle bi se Splićanima te dvije ili tri kvalifikacijske utakmice pokazati velikim utegom na ambicije u hrvatskom prvenstvu, posebno jer će im u polufinalu na meniju biti Cibona (ako prođe Škrljevo). »Žuti« se mogu u tom slučaju pohvaliti činjenicom da su svih pet puta ove sezone porazili »Vukove« i da imaju ključ za njihovu igru kao i prednost domaćeg terena, no u kombinaciji s borbom za ostanak u ABA ligi prednost bi svi temeljitiji pratitelji zbivanja u hrvatskoj košarci u ovom slučaju dali sastavu iz Draženovog doma. Ipak su to pravi lisci kada je u pitanju doigravanje jer su se Zagrepčani našli u ni manje ni više u 26 od ukupno 28 finala od osnutka Hrvatske, osvojivši titulu čak 19 puta. Pametnom dosta.

3. Cibona
Ta neumoljiva tradicija koja svrstava Cibose u kategoriju gotovo sigurnog finaliste sigurno negdje čuči u glavama trenera Zadra i Splita jer su svjesni da Zagrepčane ne valja nikad otpisivati, iako su u Draženovom domu imali sezonu koja se neće dugo pamtiti. Lutanja u izboru igrača, smjena trenera usred sezone te orijentacija na mlade i potentne hrvatske igrače (Prkačin, Drežnjak, Nakić, Radovčić, Gnjidić, Branković) spustili su letvicu očekivanja pod tornjem, no aspiracije su u metropoli što se tiče trofeja uvijek visoke. Ne smatraju u Ciboni preprekom ni to da su tek jednom uspjeli slaviti u čak 11 ovosezonskih derbija sa Zadrom i Splitom, već se pouzdaju u tu njima ne baš tako čestu »dark horse« ulogu koja im je upalila prije dvije sezone kad su zaskočili moćnu Cedevitu. Vladimir Jovanović svoj optimizam bazira i na uzlaznoj putanji njegove momčadi u završnici ABA sezone, svjestan da ako se već moralo dogoditi da Zadar i Split imaju prednost domaćeg terena to nije moglo biti u zgodnije vrijeme. Jer bez publike snaga domaćeg parketa dalmatinskih klubova je bitnije umanjena pa se nominalno domaćinstvo i ne može smatrati nekom velikom prednošću. Stoga, Cibona iako prijeti tek iz trećeg reda mora se shvatiti ozbiljno, a posebno na njih moraju pripaziti Zadrani koji bi se u eventualnom finalu morali suočiti s teškim bremenom uloge favorita, a zapravo u tom grmu Jovanović i želi svoga zeca.

4. Gorica
Momčad koju uspješno godinama predvodi Josip Sesar uzdigla se odlaskom Cedevite u ravnopravnog člana hrvatske elite, a ove sezone plan im je bio biti među prva tri, ako ne i više, kao i konkurirati za vrh ABA 2 lige, no mnogi pehovi sa samoizolacijama i ozljedama bitno su unazadili ambicije Velikogoričana pa su u završnici sezone opterećeni kadrovskim i trenažnim disbalansom propustili biti bolje plasirani od četvrtog mjesta. S tim su dobili najtežu moguću stazu do potencijalnog finala jer u četvrtfinalu ih od sutra čeka zahuktala i nepredvidiva Sonik Puntamika dok u potencijalnom polufinalu također ih put navodi na Donatov grad. Iako Sesar zna kako naškoditi zadarskim sastavima, sa Sonikom su na 3-0 uz koš razliku plus 91, sa Zadrom u četiri zadnje utakmice su na omjeru 2-2, ali bez prave forme i bez Ljubičića, Batura i Savića bitno su im slabije šanse da se pored Mršićevog sastava probiju do prvog finala doigravanja u povijesti.
Košarkaški prvaci Hrvatske
1992. Cibona
1992/93. Cibona
1993./94. Cibona
1994./95. Cibona
1995./96. Cibona
1996./97. Cibona
1997./98. Cibona
1998./99. Cibona
1999./00. Cibona
2000./01. Cibona
2001./02. Cibona
2002./03. Split
2003./04. Cibona
2004./05. Zadar
2005./06. Cibona
2006./07. Cibona
2007./08. Zadar
2008./09. Cibona
2009./10. Cibona
2010./11. Zagreb
2011./12. Cibona
2012./13. Cibona
2013./14. Cedevita
2014./15. Cedevita
2015./16. Cedevita
2016./17. Cedevita
2017./18. Cedevita
2018./19. Cibona
2019./20. Poništena sezona
2020./21. ?
Zadar vs. Split 4-2      
66:72 (ABA)
88:61 (HT)
66:82 (HT)
89:76 (ABA)
79:70 (Kup)
78:58 (HT)
Zadar vs Cibona 5-1
73:70 (HT)
81:62 (HT)
84:82 (Kup)
75:77 (ABA)
97:92 (ABA)
80:78 (HT)
Split vs Cibona 5-0
77:74 (ABA)
96:85 (HT)
76:74 (ABA)
76:72 (HT)
77:73 (HT)
Raspored prvih četvrtfinalnih utakmica
1. Zadar – 8. Šibenka (sutra, 19 sati)
4. Gorica – 5. Sonik P. (sutra, 17 sati)
2. Split – 7. Zabok 91:51, 66:62
3. Cibona – 6. AO Škrljevo (igrano sinoć)