ŠAPTAČ KONJIMA Mladi talentirani jahač najsretniji na leđima ponija Rokija

Dok druga djeca tijekom školskih praznika ujutro još spavaju dubokim snom, 13-godišnji Bepo Medić budi se zajedno sa suncem, sjeda na bicikl i vozi do svog ranča. Tamo ga čekaju dragi prijatelji – Rock’n’roll, Kan, Orizonte Trio i Miami Beach – Bepovi konji koji su noć proveli na ispaši. On ih vraća u štalu, čisti za njima, češlja ih, dresira, jaše… Bepo je kao najmlađe dijete u županiji i jedini dječak s 10 godina položio jahaću dozvolu, a uskoro nakon toga i natjecateljsku licencu.
Od malena je bio povezan s prirodom, s babom išao saditi limune, volio životinje… Ali otkad se kod jedne svoje prijateljice zaljubio u konje, cijela obitelj se usmjerila na to da Bepo živi svoj san. A kad je tako i druge se zvijezde nekako same poslože…

Raskrčili zemlju u Kožinu i kupili konje
Rano smo došli na ranč, dočekao nas je Bepo u jahaćim čizmicama i njegov Roki, kojeg je friško ošišao i počešljao tata Mate.
Na pitanje što ga je toliko privuklo konjima, Bepo razvuče osmijeh.
– A ja vam to ne znam objasniti, kaže.
– Postoji nešto u vanjštini konja što čini dobro u nutrini čovjeka, nadovezuje se njegova mama Marijana s citatom koji malo pojašnjava.
Marijana je knjigovođa, a Mate ugostitelj, ali njihov ih je Bepo vratio prirodi.
– Kad je on počeo jahati kod svoje prijateljice, mislili smo da će ga to kroz neko vrijeme proći, ali to je samo raslo. Prvo je jahao u KK Epona, u roku od godine dana položio je obadvije licence. Potom je prešao u KK Zadar gdje ga je trenirala Petra Bikić s kojom i dalje surađuje, a sad mu je trener Carlo Christ koji je u cijelu priču ušao sasvim slučajno. Prošle godine je Bepo bio drugi na Dalmacija kupu u Sinju, a sad se sprema za natjecanje u Sinju u 9. mjesecu, govori Marijana.
Bepo se natječe u dvije discipline – dresurno jahanje i jahanje s preponama, a može preskočiti i do jednog metra.
Kad su vidjeli da je Bepo ozbiljno zagrizao i ne pušta, roditelji su odlučili raskrčiti svoj komad zemlje u šumi u Kožinu i kupiti mu konje.
– Uredili smo zemlju i prvo nabavili kokoši da imamo jaja. Šarplaninac Idassa je bila prva životinja na ranču kojeg smo isto tako nazvali. Nekako nam se to više sviđalo od imena Razigrano kopito ili Vesela potkova, kako su bili neki od prijedloga, kroz smijeh govori Mate.

Dva bijela ponija, kasači, zečići…
U veljači su na ranč stigla dva bijela ponija Rock’n’roll i Kan.
– Roki je sportski poni, fale mu dva centimetra da bi se nazivao konjem. Njega sam jahao još prije u klubu i prije jednog natjecanja smo se morali rastati tako da sam bio jako sretan kad je na kraju ipak postao moj, kaže Bepo.
Kan je Rokijev mali prijatelj, šetlandski poni, a kasnije su stigla i dva hrvatska kasača Miami Beach i Orizonte Trio s kojima Bepo vodi goste kroz šumu. Na ranču su još i zečići Riđi i Mrkvica, zatim vajmarski ptičar Zen i patuljasti pinč, Dea. Kako živi uz ovu veselu ekipu, nije ni čudo da Bepo želi postati veterinar.
Kako bi lakše pokrivali ovaj skupi sport, obitelj Medić na ranču organizira dječje rođendane.
– Uređujemo to polako, imamo još puno planova. Urediti zog, ogradu uljepšati zelenilom, nabaviti dvije mini koze… Kad je krenula korona, nismo znali što će biti s ovom turističkom sezonom pa smo odmah krenuli u organizaciju dječjih rođendana. Djeci i roditeljima se to toliko svidjelo da sad već imamo gotovo sve rezervirano do studenog, govori Marijana.
Na rođendanima bude cijela obitelj, uključujući i Bepa te animator Josip Mrkić. Treba biti više ljudi kako bi svatko bio uz jednog konja u štali. Djeca čuju zanimljive edukativne pričice o konjima, jašu konje, igraju se skakanja u vrećama i utrke u karijolama, a posebno veselje zavlada kad se na kraju svega puste kokoši.
Nerijetko gradska djeca ni nemaju prilike vidjeti životinje, tako da ih ova vrsta zabave jako veseli. A Bepo kaže da voli raditi s djecom, ali iskreno dodaje da ovisi i o tome kakva su djeca.

Štedi za još jednog konja
Dobije on svoj džeparac, a sve štedi za, što drugo, nego li – za još jednog konja.
Uz sve ovo, Bepo je odličan učenik, sudjelovao je na natjecanju iz matematike, a 6. razred OŠ Petra Preradovića, Područne škole Kožino, završio je s pohvalnicom. Iako su mu dijagnosticirane disleksija i disgrafija, on ih je već gotovo do kraja prebrodio i to čitajući enciklopedije. Najviše one o konjima.
Nije bilo lako ni položiti licence, učio je iz skripti teoriju, prvu pomoć… Ali sve sa zadovoljstvom i sad ponosno pozira sa svojim dozvolama.
Bepo, kaže, nema straha od konja. Bilo je i padova, ali kaciga je uvijek na glavi. Nije mu, kaže, ništa teško. Ni rano se probuditi, ni čistiti za konjima. Većina tereta je ipak na njemu, pogotovo kad nema škole, jer mama i tata su, kažu, šetači s konjima, a samo je Bepo jahač.
I to kakav. Kako kaže njegov trener Carlo, supertalent čije vrijeme tek dolazi.
 

Trener Carlo i supertalent Bepo

Kako su nabavili konje, tako je za ranč obitelji Medić čuo 72-godišnji Carlo Christ koji se nedavno doselio u Zadar iz Njemačke.
– Nazvao nas je i mislila sam da je to još jedan turist koji voli konje. Kad je došao na ranč i kad sam shvatila da se čovjek 50 godina bavi jahanjem, nisam mogla vjerovati. I baš je zadnjih 7-8 godina trenirao djecu u Njemačkoj. Carlo je vidio Bepa i odmah ga pohvalio. Sad treniraju svaki drugi, treći dan i jako se vole, kaže Marijana.
Carlo govori engleski i njemački, a hrvatski razumije. Ali, on i Bepo uvijek nađu zajednički jezik.
Kaže da su on i supruga doselili u Zadar nakon što je u Njemačkoj imao srčani udar i liječnik mu je rekao da mora prestati jahati. Imao je obitelj na Ploči pa je prvo živio tamo, ali nakon što je počeo trenirati s Bepom, doselio je u Kožino da mu bude bliže.
– U Njemačkoj sam 50 godina bio uz konje, profesionalno se bavio jahanjem i trenirao druge. Kad sam ovdje započeo novi život, htio sam barem mirisati zrak gdje se konji nalaze. Na kraju me to spojilo s Bepom u kojem sam pronašao supertalent. Ovdje sam pronašao svoj mir, a kad radim s Bepom srce mi je puno, govori Karlo koji se povezao i s ostalim jahačima u Zadru.
Marijana i Mate kažu da im je žao što nema više sluha u Zadru da se jahanje podigne na viši nivo, da bude zastupljenije, jer bi to zasigurno pridonijelo gradu, kako kroz natjecanja, tako i kao dio turističke ponude.