U Zadarskoj županiji u 2020. godini evidentirano 25 samoubojstava

Izvršena samoubojstva jedan su od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj. Prošle godine u Hrvatskoj suicid je počinilo 566 osoba, prema podacima MUP-a, 117 žena i 449 muškaraca što je gotovo četiri puta veći broj, od čega je u Zadarskoj županiji evidentirano je ukupno 25 samoubojstava, također više muških osoba (16), nego ženskih (9). Najčešći način izvršenja samoubojstava u oba spola je vješanje. Većina osoba koje su izvršile samoubojstvo je u dobi od 51 do 65 godina, a iznad te dobi su četiri osobe, dok je mlađih od te dobi bilo troje.
Županije primorskog dijela Hrvatske bilježe niže stope izvršenih samoubojstava od pojedinih županija kontinentalnog dijela. Svjetski dan prevencije suicida obilježava se 10. rujna diljem svijeta radi podizanja svijesti u javnosti o sve većem problemu suicida među stanovništvom. Obilježava se na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (engl. International Association for Suicide Prevention – IASP) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

Dugoročno nagomilavanje stresa
Postoji više uzročnika suicidalnog ponašanja, od depresivnih poremećaja, preko ovisnosti ili PTSP-a, a mnogi su ljudi u vrijeme pandemije uzrokovane koronavirusom i strogih restrikcija doživjeli nekakav stres, od izolacije, preko gubitka posla pa sve do gubitka svojih najmilijih. Negativan učinak pandemije i zatvaranja na mentalno zdravlje još je uvijek nedovoljno istražen problem. Često se može čuti da su, kao posljedica pandemije, samoubojstva diljem svijeta u porastu, no kako je rekla naša sugovornica poznata zadarska psihijatrica dr. Renata Sabljar-Dračevac, koliko je sama upoznata, ne postoji još utvrđena veza između pandemije i porasta broja samoubojstava.
– Nisam sigurna je li primjećen neki značajan pomak u broju samoubojstava u odnosu na predpandemijsko vrijeme, ali sigurno možemo reći da će ovo dugoročno nagomilavanje stresa utjecati i na pomak i na tom području, rekla je Sabljar-Dračevac dodajući kako će mnogi doživjeti posttraumatski stresni sindrom (PTSP).
– Mi smo zemlja koja se borila s ratom pa se PTSP često vezuje samo uz to, međutim bilo kakva trauma može ga izazvati. Ljudi se različito nose sa stresnim situacijama, a korona situacija je zaista bila teška, kazala je ova liječnica te naglasila kako je potrebno nastaviti pratiti podatke i biti na oprezu za moguća povećanja samoubojstava, posebno kako se manifestiraju posljedice pandemije.

Bitna podrška okoline
Depresija je bolest s tisuću lica i znanstvenici su prije pojave pandemije pretpostavljali da će polovica svih bolovanja u zapadnom svijetu biti prouzročena upravo depresijom. No, kako naglašava dr. Sabljar-Dračevac, mora se razumjeti da ne dovodi svako depresivno stanje do suicidalnih misli.
– Nije suicidalan svatko tko ima depresiju, ali suicidalne misli najteži su simptom depresije i takvi pacijenti zahtijevaju veliku njegu i brigu, naglasila je ova liječnica te dodala kako je kod takvih pacijenata jako potrebna briga i razumijevanje okoline. Važno je da obitelj prepozna simptome, da znaju prepoznati ako je osoba sklona takvom ponašanju i kako se onda s time nositi te kako mogu pomoći, rekla je dr. Sabljar-Dračevac.
Elementi koji upućuju na mogućnost izvršenja suicida, a koje mogu prepoznati i članovi obitelji su raniji suicid u obitelji pacijenata ili njegovoj bližoj okolini, raniji pokušaji suicida, spominjanje načina suicida i privremenih radnji za suicid, snovi sa slikama samouništenja; početak ili konac depresivnog stanja, simptomi strašljive agresivnost, osjećanje teške krivice, biološki kritični period, dugotrajne smetnje sna, faza neizlječive bolesti, alkoholizam ili toksikomanija; neki socijalni aspekti: narušeni obiteljski odnosi, gubitak međuljudske komunikacije, osamljivanje, gubitak posla, gubitak emocionalne veze, ekonomsko i financijsko osiromašenje nesanica, spominjanje samoubojstva, sklonost svađama, navodi zadarski psihijatar dr. Darko Labura te nadodaje da postoje i drugi simptomi kojima suicidant, na otvoren ili prikriven način izravno ili neizravno upozorava na opasnost i rizik kojima je opterećen.

Posljedica dugog niza uzaludnih pokušaja
– To su apatija, promjena ponašanja, reagiranja na događaje oko sebe i odnos prema drugima, vlastitim obavezama, radnim zadaćama, povlačenje u sebe, prestanak komunikacije, češća opijanja, uživanje droga, sumanuta i suluda vožnja vozilom, opasne igre, raniji pokušaj samoubojstva ili ucjena, zastrašivanje i prijetnja njime, dugo sjedenje na osamljenim mjestima, također i iznenadno rješavanje dugovanja, ostavljanje poruka, rekao je dr. Labura dodavši kako izuzetnu pozornost treba poklanjati osobama koje su već pokušale samoubojstvo.
– One pripadaju u najrizičniju skupinu i nikada se ne zna hoće li ikada ponovno pokušati. Treba znati da su osobe sklone suicidalnom ponašanju obuzete golemim nezadovoljstvom, gorčinom i tjeskobom, depresijom koje nisu nastale od trenutačnog poriva već su posljedica dugog niza uzaludnih pokušaja da se za tegobe pronađu rješenja, zaključuje na kraju ovaj psihijatar.