Od prodavača kišobrana do “odjela” svinja

Ajmo, kišobrani, kišobrani. Manji po 20, veći po 30 kuna. Ljudi vidite da samo što nije kiša, uhvatit ćete upalu pluća. Čuvajte zdravlje i kupite kišobrane, orilo se sve do “odjela” svinja, peradi i stoke kojeg su ovog puta još više odvojili i na šljunkovitim ulazima-izlazima postavili dezinfekcijske spužve za cipele

Ni prohladno vrijeme ni prijeteći olovni oblaci nisu sa Benkovačkog sajma mogli otjerati prepoznatljivi istinski dašak tradicije, popraćen širokim osmjesima dobrodošlice, i nezaboravnim zvucima Bukovice i Ravnih kotara.
Dezinfekcijske spužve za cipele
Ništa nije omelo oko desetak tisuća posjetitelja, ni one koji su došli prodavati, ni one koji su došli kupovati, a ni one koje je dovela velika znatiželja, kakvih je iz mjeseca u mjesec sve više.
Stoljetna tradicija Benkovačkog sajma učinila je od Benkovca centar cijele Dalmacije svakog desetog u mjesecu, a sajam je (p)ostao neizostavni gospodarski i turistički sadržaj grada. U Benkovac i Benkovačko Selo slili su se ljudi iz gotovo svih krajeva Hrvatske, velikog dijela susjedne BiH, a bile su tu i registarske pločice iz Slovenije, Italije i Mađarske.
– Ajmo, kišobrani, kišobrani. Manji po 20, veći po 30 kuna. Ljudi vidite da samo što nije kiša, uhvatit ćete upalu pluća. Čuvajte zdravlje i kupite kišobrane, orilo se sve do “odjela” svinja, peradi i stoke kojeg su ovog puta još više odvojili i na šljunkovitim ulazima-izlazima postavili dezinfekcijske spužve za cipele.
Tko prodaje hvali, a tko kupuje kudi. Prvima je cilj što skuplje prodati, a drugima što jeftinije kupiti. No, bez obzira na to “radnja radi”…
Trgovina je počela već od ranog jutra prije nego su ponuda i potražnja izravnale cijene. Osim janjevačke odjeće i obuće, rezanog zelenog kupusa i luka u vezicama kojeg je bilo na svakom koraku, svinje su se prodavale najčešće pogodbom u kojoj profitira uglavnom trgovac.
Svakog 10. u mjesecu
Svinje stokilaši su od 1.600 do 1.800 kuna, a one malo teže od dvije do dvije tisuće i dvjesto kuna.
– Slaba prodaja, kume, jada se prodavač svinja.
No, ekonomska kriza i otvaranje velikih trgovačkih centara nisu označili kraj tržišne utakmice na Benkovačkom sajmu. Sajam se, naime, održava svakog 10. u mjesecu, neprekinuto svakog mjeseca u godini, na 5,9 hektara zemljišta u Benkovačkom Selu.
– Kvalitetno držalo za lopatu ili motiku izrađeno od drače ili bagrema moguće je nabaviti samo na Benkovačkom sajmu, govori nam Polde dok kod mladih Ivana i Šime Prtenjače iz Polače pogađa kupnju pocinčanog električnog ražnja i višenamjenske vage.
Gotovo je nemoguće doći na Benkovački sajam i ne kušati pečenu janjetinu s ražnja. Štoviše, janjetina s ražnja gotovo da je stekla status benkovačkog brenda. Za cijenu se ne pita jedino na štandu s pečenom janjetinom i odojkom.
Na sajmu je posjetiteljima, posebno onima koji dođu prvi put, zanimljivo sve, a oni koji redovito dolaze, uglavnom ciljano kupuju ono što je najbolje kupiti baš na sajmu.
Kada se obiđu svi štandovi, kupi ono što se inače traži u listopadu, dobro marenda i zadovoljno osvrne na uspješnu prodaju ili kupnju, Benkovački sajam se već izreklamirao za idući posjet 10. studenog.
Svako godišnje doba daje poseban pečat sajmu pa tako i ovaj s pravom može ponijeti naziv jesenski benkovački (vele)sajam.