Skr(c)kali ih…

Kvaliteta igre Zadra u odnosu na kvalitetu igre Krke bila kao razlika u kvaliteti u prispodobi o mercedesu i fići. Na koncu, indeksni poeni u statistici kažu: Zadar 114, Krka 70!

Utakmica je po svojem glavnom obilježju bila drugačija u odnosu na mnoge prethodne. Bilo da je u njima Zadar pobjeđivao, bilo da je gubio. Njveću dodirnu točku ova subotnja predstava ima s utakmicom Zadar – Bosna, a kad je tako onda je riječ najprije o spoznaji koja je došla u ranoj fazi, a koja (spoznaja) je govorila da će Zadar pobijediti. Druga je stvar što je u utakmici s Bosnom domaća momčad imala i revijalnih intervala, ali Krka nije bila Bosna pa je u subotu dosta dugo držala Zadrane na oprezu što u konačnici i ne mora biti slaba stvar. Dapače, mogao je Aco Petrović provjeriti koliko dugo njegova momčad može izdržati ono što mora, pritisak zbog imperativa pobjede. Možda ovo nekom zvuči kao mudrijanje, ali košarka uvijek iznova u svakoj utakmici nudi uvijek nešto novo i puno toga drugačije.
Dovoljno dobar ritam
Znalo se da je Krka takva momčad koja u datom trenu može iskoristiti neke slabosti koje bi se pojavile kod suparnika. Ali kako u subotu Krka to nije učinila, logično je reći da u igri Zadra nije bilo odveć slabosti. Dobro, publici je povremeno išlo na živce kako to da se ne pogode ziceri ili kako to da Krka može povremeno olako ubaciti tricu – navlastito španer Shields – ili kako to da Smiljan Pavič demonstrira lakoću poentiranja ispod obruča. Ali, sve to bijahu sitnice, detalji koji su u tom trenu vizualno u određenoj mjeri dojmljivi, ali na kraju nisu bitni. Puno je veća korist za Zadar spoznaja da je momčad – govorimo o cjelini, ne o pojedincima – znala držati i održati dovoljno dobar ritam poentiranja, te u značajnim trenucima i dovoljnu čvrstoću obrane. Onaj tko je počeo strahovati kod 75:68, pet minuta prije kraja, bezrazložno je to učinio. Zato što se pokazalo da uvijek postoji rješenje za sve. Tako se i tu podigao Malik Dixon i ubacio tricu, poslije čega je poentirao i Ivanov, na Dixonovu asistenciju (jednu od njegovih upisanih sedam), pa je Krka odmah slobodno mogla iz glave izbaciti zrnce nade da bi, eto, mogla nešto veliko učiniti u Višnjiku. Ne, nije mogla jer je kvaliteta igre Zadra u odnosu na kvalitetu igre Krke bila kao razlika u kvaliteti u prispodobi o mercedesu i fići. Na koncu, indeksni poeni u statistici kažu: Zadar 114, Krka 70!
Acino (ne)zadovoljstvo
E, sad se treba malo zapitati zašto je Aco Petrović poslije govorio da ima i stvari kojima nije zadovoljan. Ponajprije će biti da je to kazao ne zbog ove utakmice nego zbog onih koje će doći. Na prvom mjestu Acina nezadovoljstva jest činjenica da u ovoj utakmici dio zamjena nije donio željeni boljitak igre i rezultata. Načelno, zamjena u pravilu treba donijeti podosta, odnosno svojim učinkom pridonijeti da povoljan rezultat bude još povoljniji. Tako je, sjetimo se, bilo protiv Bosne. A naravno, ne može u baš svakoj utakmici biti sve na visokoj razini, ali nije dobro niti kad se dogodi takva večer da trener jednostavno mora do kraja eksploatirati dvojicu – trojicu koji tu večer imaju svoju večer. Petrović je, vjerojatno, htio malo prištedjeti Perića, Gečevskoga ili Dixona, sigurno i Garnetta ali se zbilo da su baš oni upisali najviše minuta. I onda se u tim minutama dogodi da neki od njih mrvicu popuste u nekim trenucima, što nije ni za kakvu osudu nego traži razumijevanje, pa bi Krka to nekako iskoristila i za posljedicu smo imali kontinuirano visoku tenziju, odnosno nemogućnost Zadra da utakmicu prelomi već oko 25. minute. Zato Petrović i upozorava da sve to nije opasno ili da nije pogubno dok se igra jedna utakmica u tjednu. No, kad počnu dvije…
Treba li se ovdje baviti malo i pojedinačnim učincima? Nek’ bude ovako: Perić opet dvostruki dvostruki, kao i Gečevski, Dixon sa sedam asistencija, Garnett u trici (3 – 5) izvrstan, Stipčević ispod svoje uobičajene razine postotka ubačaja iz igre, momčad veoma dobra u izgubljenim (samo sedam) loptama, a unatoč svega 13 napravljenih prekršaja djelotvorna u obrani. Onih 11 Krkinih trica nekog će navesti na pomisao da obrana baš i nije bila nešto, ali doista je u nekim intervalima Krki preostalo samo pucati za tricu pa što bude. Iz dijela priče o pojedincima treba istaknuti zapažen povratak Jere Macure (pretrpio pet prekršaja, dvije osvojene, dva asista), te dojam kako Hrvoje Perić svakako treba poboljšati tehniku šuta na trici. Imao ih je pet, ušla je jedna… Da, da, i na kraju podatak da je klupa ubacila 13 poena, odnosno 14 posto od ukupnog broja koliko je dala momčad. Tih 13 zapravo su podijelila dvojica, Stipčević šest i Ivanov sedam. Treći s klupe (jer Prostran i Olivari nisu ulazili) bio je Ružić i u svoje tri minute on je samo jednom pucao, nije pogodio.