Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Zaboravlja se ono najvažnije – nitko ništa ne čita

10.12.2020. 11:00


NE TREBA VAM PUTOVATI AKO IMATE HTV                  
Šteta je što većina gledatelja nije u mogućnosti sjesti ujutro u 10 pred male ekrane i uživati u prvom programu HTV-a. Naime, u tom terminu već godinama idu jako, jako zanimljive dokumentarne emisije iz kojih se može svašta naučiti i vidjeti mjesta koja nikada nećete moći osobno obići. Ove je srijede u sklopu dokumentarnog serijala »Svjetski biseri«, išla epizoda o Kavkazu u kojoj je prikazano sve ono najzanimljivije što se u toj dalekoj zemlji može vidjeti, a osobito je bilo interesantno ono o dugovječnim ljudima. Prikazali su nam baku kojoj u osobnoj iskaznici kao datum rođenja stoji datum 1880. g. Dobro je da baka ima osobnu, jer što ako joj netko u trafici ne želi prodati cigarete, a i kada ide subotom u disco vratar ipak treba znati da je punoljetna. Sada će netko dobro primijetiti da sam počeo pisati gluposti i zato ću prekinuti i sve vas lijepo pozdraviti do sljedećeg četvrtka. Bog vam dao zdravlja, jedite kefir kao ovi Kavkasci i živjet ćete sto godina na radost vaših nasljednika koji u niskom startu čekaju poziv na ostavinsku raspravu.


EMISIJA O KULTURI – ČIJI JE USTVARI IVO ANDRIĆ?
U emisiji u kojoj se govori o kulturi pričalo se o svemu i svačemu, o književnim nagradama, koroni koja je loše djelovala na izdavaštvo i sl. Malo mi je čudno to s koronom, jer ako ljudi moraju sjediti doma, onda bi trebali kupovati i čitati knjige. Problem je što ako sjede doma, onda ne zarađuju, a ako ne zarađuju onda nemaju novaca za kupovinu i to nije dobro. U cijeloj se toj priči spomenuo i Ivo Andrić. Govorilo se o važnosti lika i djela poznatog pisca, ali se kroz sve provlači i ono vječno pitanje kada je Andrić u pitanju, a to je – čiji je on zapravo pisac. Zašto je Bosanac katoličkog porijekla pisao na ekavici i slična pitanja uobičajeno se postavljaju kada se o njemu govori, a onako usput se spomene i nekakva Nobelova nagrada. A zaboravlja se ono najvažnije. Da nitko ništa ne čita, da se školska lektira koja je kako – tako tjerala učenike da uzmu knjigu u ruke, u stvari skida s interneta i da je isto tako, malo koga briga za prave pisce pa bili oni »bosanski katolici« ili nešto drugo. U svakom slučaju – ništa dobro nam se ne piše po pitanju čitanja i kulture općenito.


NICHOLAS I ALEXANDRA
U sklopu filmskog programa Hrvatske televizije imali smo priliku gledati »biografsko – povijesnu dramu« »Nicholas (zašto ne Nikolaj, ako je Rus?) i Alexandra (dobro, ona je Njemica)«. To je jedan prilično razvučen film iz 1971.g. u kojem se cijelo vrijeme naglašava romantična povezanost između dragih supružnika kojima je pola zemlje crkavalo od gladi, dok su oni pričali pričice o ljubavi, dječici, cvjetnim livadama i sl. Evo jedne divne misli kralja »Nicholasa«, dan prije nego što će ga voljeni narod smaknuti: »Divno je biti živ. Svijet je kao polje u ljetu. Prepun dobrih stvari. Poslije svih ratova, netko mlad odvest će nas na žetvu. Dokle god ima djece, sve je moguće.« Ma dajte molim vas. Baš je o tome govorio pred smrt. Bljak, bljak… Kakva jeftina patetika. Tipično za Amerikance.
Osim carske obitelji, u filmu se pojavljuje i famozni Raspućin koji je tamo u to vrijeme radio svega i svačega, a među njegovim obožavateljicama su, kako to navodi »History channel«, bile i dvije kćerke crnogorskog kralja (ili kneza, ali to i nije važno) Nikole (ne Nicholasa), koje su se u to vrijeme metiljale i natezale po Carskim domjencima i palačama u Petrogradu. A kakve ja imam veze s njima i kakve su to moje veze s europskim dvorovima? Ha, ha, ha… Te su princeze neko vrijeme, dok su živjele na tatinom dvoru, imale i plaćenog profesora crtanja, a to je bio moj pradjed, isti onaj kome se uporno, već 70-tak godina ne želi dati nikakvo vidljivo priznanje za njegov rad u gradu Zadru, za sve što je za njega napravio. Eto…Malo i o tome.