Bez dobrih projekata u Uniju s minusom

Isplata iz europskog proračuna “teška” tri i pol milijardi eura ovisi o pripremljenim projektima za koje treba provesti natječaj, sklopiti ugovore i krenuti u realizaciju
Samo dobri i na vrijeme pripremljeni projekti čvrsto su jamstvo da se Hrvatska u prvim godinama članstva u Europskoj uniji neće naći u nezgodnoj poziciji – da u proračun EU-a uplaćuje više nego što iz njega dobiva. Prijedlog financijskog paketa što ga je izradila Europska komisija predviđa da Hrvatska u prvoj godini članstva u zajednički proračun uplati 609 milijuna eura, a u drugoj godini još 647 milijuna eura. Istovremeno bi iz EU-proračuna mogla “povući” 1,56 milijardi eura u prvoj te 2,01 milijardi eura u drugoj godini. No, dok se uplata u europski proračun odvija praktički automatski, isplata iz njega ovisi velikim dijelom o pripremljenim projektima. To znači da 3,5 milijardi eura u dvije godine neće jednostavno “sjesti” na račun, nego će za planirane projekte trebati provesti natječaj, sklopiti ugovore, krenuti u realizaciju i tada dobiti povrat novca iz europskog proračuna.
Kompenzacija za ravnotežu
Europska komisija svjesna je da nove članice ne mogu odmah početi “povlačiti” novac iz fondova, pa je u prošlom valu proširenja predvidjela dva mehanizma koji trebaju osigurati da se zemlja, kao članica, ne nađe u nepovoljnijem položaju u odnosu na vrijeme kad je bila kandidatkinja i korisnica pretpristupnih fondova. Jedan od tih mehanizama predviđen je i za Hrvatsku – riječ je o svojevrsnoj kompenzaciji od dvjestotinjak milijuna eura. Time bi se, kako je u nedavnom intervjuu Poslovnom dnevniku pojasnio državni tajnik za europske integracije Andrej Plenković, uspostavila “ravnoteža između financijskog doprinosa Hrvatske u proračun Unije te nešto kasnijeg povlačenja strukturnih fondova”.
No, iskustva dosadašnjih proširenja EU-a pokazuju da ni to ponekad nije dovoljno.
Bugarski poučak
Bugarska se, primjerice, našla u vrlo nezgodnoj poziciji kad joj je Komisija 2008., zbog utvrđenih nepravilnosti, zamrznula 500 milijuna eura pomoći iz europskih fondova pa je praktički postala neto uplatitelj u europski proračun. Susjedna Slovenija je na početku članstva dobivala više nego što je uplaćivala, potom je dvije godine bila u minusu, da bi 2009. godinu završila u plusu od preko 150 milijuna eura.
“Uvijek postoji opasnost da kad dođe ključni trenutak više u proračun uplatiš nego što iz njega povučeš. No, to ovisi prvenstveno o nama”, kaže predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU-om Vesna Pusić, dodajući da se taj problem može riješiti “samo ako se dobro pripremimo”. U tome vidi i ulogu nove ministrice financija Martine Dalić koja bi, prema mišljenju Vesne Pusić, trebala objediniti sve pripreme i projekte za korištenje europskih fondova i efikasno ih organizirati. “Imamo primjer Bugarske i znamo što se može dogoditi ako se dobro ne pripremimo”, zaključuje Pusić.
Državna administracija stoga se već sad priprema za “povlačenje” novca iz izdašnih fondova koji će nam kao članici EU-a biti na raspolaganju. Sugovornici iz administracije priznaju da će biti teško, pogotovo prve godine članstva, ali da trebamo težiti da budemo barem u malom plusu. Uplate u proračun su praktički automatske, a projekti traju po dvije, tri godine i ne generiraju odmah koristi, kaže jedan naš sugovornik, dodajući da je to osobito karakteristika infrastrukturnih projekata koji “troše velik novac, ali ga troše sporije”. No, nije sve ni na državi. U pripreme se moraju uključiti i lokalne zajednice, poljoprivrednici, privatni sektor – svi koji će moći koristiti europske fondove. S druge strane, otežavajuća je okolnost što Hrvatska još ne zna kad će pristupiti EU pa bi se projekti zapravo trebali pripremati na slijepo, bez informacije kad će moći zatražiti povrat novca iz europske blagajne.