Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

SOCIJALNI PROGRAM I u Zadru su se POS-ovi stanovi preprodavali, mijenjali i iznajmljivali

11.02.2019. 13:05
SOCIJALNI PROGRAM I u Zadru su se  POS-ovi  stanovi   preprodavali,  mijenjali i  iznajmljivali


Novim zakonom o POS- hrvatska je država odlučila stati na  kraj iznajmljivanju i prodaji stanova iz programa poticane stanogradnje. Trebalo je proći 17 godina od nekad najuspješnijeg socijalnog programa u Zadru da bi država vidjela kako je razvojem ovog programa u  biti devastirana njegova izvorna namjena, ona socijalna.


Zabrana prodaje i iznajmljivanja
Podsjetimo se, kvadrat prvog POS-a na zadarskom Smiljevcu iznosio  je manje od 600 eura, da bi sa zadnje izgrađenim stanovima na Crvenim kućama  skočio na više od 1100 eura ili tek nekoliko eura manje od  zakonom propisane maksimalne cijene koštanja POS-ovog stana od   1125,66 eura/m2, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan  uplate. Treba reći kako kredit POS-a čine dva dijela. Jedan dio se plaća  banci, a drugi državi. Neke banke izigravaju ovu odredbu i naplaćuju  svoj dio kredita po kupovnom tečaju za devize.     Stanovi POS-a u Zadru,  budući da se radi o sličnim lokacijama, prodaju se u rasponu od 1500  do 1700 eura po kvadratu. No u komercijalnom smislu, kako smo obavješteni u zadarskim agencijama za prodaju nekretnina, nema nekog  posebnog “oduševljenja” za kupnju ovakvih stanova. Npr. POS-ova  zgrada na Bilom brigu uopće nema lift. Slični projektantski i ini biseri  vidljivi su i u POS-u Crvene kuće. Jedan zadarski arhitekt čak je prijavio  svojoj komori projektante POS-ovih zgrada Crvene kuće. Prema podacima koje smo mogli dobiti, već u natjecanju za prvi POS stanari su bili  upoznati da u roku 10 godina stanove ne smiju iznajmljivati niti prodavati. Međutim, to njihovim kupoprodajnim ugovorima nije definirano.  Stoga su mnogi korisnici POS-a u Zadru izvrgnuli njegovu osnovnu  namjeru. Uz sve to, jedinice lokalne samouprave, najvjerojatnije pod  pritiscima građevinskih i inih lobija, odustaju od osnovnih inputa koje  POS čini jeftinijim od socijalne gradnje. Radi se o tome kako bi trebale  ustupati zemljište i  besplatno ga opremati infrastrukturom, što, dakako,  ne čine. Doduše, Grad Zadar  je, za razliku od prethodnih POS-ovih projekata,   na Crvenim kućama financirao infrastrukturu, ali u sklopu redovite izgradnje u kvartu koji je inače bio siromašan kanalizacijom, vodom, strujom, napose asfaltom. Uz sve to došlo je do raznih mešetarenja POS-ovim stanovima, preprodaje, zamjene i iznajmljivanja. Neke  od tih kategorija spadale su i u ustavne slobode građana, ali je državi  prekipjelo pa je odlučila zakonski dokinuti ovakvo stanje.


U POS-ovim stanovima nisu ni stanovali
U Zadru su u svim spomenutim  osobito prednjačili neki lokalni uglednici koji zapravo nikad nisu ni stanovali u POS-ovim stanovima. Neki  su stanove odmah prodali, nerijetko osobama sa sumnjivim osjećajem  za urbano življenje. Na  Smiljevcu to je između ostalog, već prvih godina krahiralo sustavom zajedničkog grijanja pa tako modernu kotlovnicu prekriva rđa.
Ministarstvo graditeljstva odlučilo je stati na kraj bogaćenju na konto  državnih subvencija pa će u proceduru će vrlo brzo uputiti zakonske izmjene koje bi trebale stati na kraj preprodaji i iznajmljivanju povoljnih  stanova iz programa POS-a. Kroz dva saborska čitanja trebao bi   do lipnja  donesen zakon u kojemu stoji odredba po kojoj će budući ugovori o kupoprodaji stanova u sklopu programa POS morati sadržavati zabranu  davanja u najam ili prodaju stana, sve dok kupac prethodno ne otplati  preostali iznos dugovanja, s kamatom na javna sredstva za razdoblje  prekida otplate. Ako netko unatoč zakonskoj zabrani odluči prodati ili iznajmiti POS-ov stan, Agencija za promet nekretnina – APN, će obavijestiti banku u kojoj je dignut kredit za kupnju stana. Banka će morati kredit  u cijelosti proglasiti dospjelim i pristupiti prisilnoj naplati. Nakon toga,  kupac će APN-u morati isplatiti razliku između ugovorene kupoprodajne cijene i utvrđene tržišne vrijednosti nekretnine na dan sklapanja ugovora. Time bi država naplatila sve što je takvim mešetarima  uložila u  subvenciju, bez obzira na to u kojem se trenutku prije isteka kredita stan  ponudi na prodaju ili u najam.




Raspolaganje tek po otplati stana
Tek kad stan bude otplaćen, vlasnik će njime moći raspolagati po volji,  budući da je od tada riječ o punom privatnom vlasništvu, koje štiti Ustav.  Ustavna zaštita vlasništva priječi i da se nove zakonske odredbe primijene na ugovore koji su već sklopljeni, tako da se zabrane neće odnositi na  one koji su stan već kupili u sklopu tog programa. Takvi s POS-ovim stanovima i dalje mogu činiti što žele, no u Ministarstvu najavljuju da će svi  novi ugovori, bez obzira na to što planirani zakon još nije donesen, sadržavati klauzule po kojima se takvi stanovi neće smjeti prodavati niti  davati u najam.
Zbog svega toga, POS gubi na atraktivnosti. Naime, u pravilu se ovaj  program izvodi u gradskim urbanim “zapećcima”, na državnim zemljištima, bivšim kasarnama koje država, umjesto darivanja prodaje i tako nabija onu razliku u cijeni koja POS čini zaista socijalnim programom. To  su vidjeli i u resornom ministarstvu pa se okreću sufinanciranju kredita  za kupnju stanova, čime se ipak otvaraju mogućnosti barem šireg izbora  lokacije za buduće stanovanje. Koliko je POS uspješan bio u Zadru, dovoljno je navečer prošetati spomenutim lokacijama i prebrojati upaljena  svjetla.