Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Smotra nošnji i običaja nadišla utrku tovara

10.08.2010. 22:00
Smotra nošnji i običaja nadišla utrku tovara


S obzirom na činjenicu od samo dva natjecatelja na trci, ove su godine oni solidarno podijelili čast pobjednika i titulu najtrišćenijeg te sa svojim društvom guštali u slastima ukusnog pršuta
Drugi dan (subota) u trajanju Saljskih užanci protekao je u znaku lokalne tradicije, starih običaja i urnebesne zabave koja je potrajala do ranih jutarnjih sati. Središnji dio programa je zauzela Saljska noć s povorkom osvijetljenih brodica ispred saljske luke, iluminacijom koja je kulminirala raskošnim vatrometom.
Glavni “timbar” i ovoj večeri je davala Tovareća mužika, ovom prilikom prezentirajući radnu odoru uobičajenu u tradicijskom životu saljskih ribara. Pratilje dečkima iz Tovareće su bile djevojke odjevene u tradicijsku nošnju kakvu su nosile njihove none i pranone nekad na otoku. Posebnost ove večeri je bila ta što su u tradicijsku radnu odoru kojom se od davnih vremena služe otočni težaci i ribari bili odjeveni mještani različitog generacijskog uzrasta. Tako se moglo susresti djeda i unuka kako u istoj “munturi” u zanosnom hodu nastoje slijediti ritam Tovareće mužike.
Već u predvečerje toga dana mogao se osjetiti pravi sajamski ugođaj sa “zogatulima” i dječjom radosnom grajom uz pravog mađioničara. A ona malo starija djeca su taj dan fešte zaključila sa cjelonoćnom zabavom i plesom na rivi uz svirku Big funa i Sexymotherfuckersa. Najupornije i najizdržljivije pivopije su kapitulirali tek u cik zore pozaspavši na Linčarnici gdje ih iz dubokog sna nije moglo probuditi ni sunce koje je u nedjeljno jutro već počelo peći po tjemenu. Za njihovo buđenje su se pobrinuli dečki iz Tovareće koji su im priredili svečano aranžiranu budnicu trubeći u rogove od jednog do drugog kraja porta.
Bodulska tvrdoglavost
Nakon neprospavanih noći i „šušura” prvoga dijela „užanci”, osvanula je nedjelja i završni crescendo ove saljske tradicije uobličen u trkama tovarov. Već više od pola stoljeća ovo egzotično naadmetanje u količini „bodulske” tvrdoglavosti ispunjava s više ili manje uspjeha i organizacijskog smisla predvečerje prve kolovoške nedjelje u Salima.
U lijenom i pospanom nedjeljnom jutru nakon cjelonoćne svirke i plesa nije se ništa događalo, tek je Tovareća mužika – kad je sunce bilo visoko na zenitu – svečanom budnicom budila neharne spavače pozaspale u zoru po golom pločniku Linčarnice. Nakon cjelodnevnog tumaranja po mjestu i dugih ispijanja piva ta masa uglavnom mladih posjetitelja saljske „tovareće fešte”, dočekala je i početak same trke u kasno popodne. No, bilo je očito da su ovoga puta nakon dugogodišnjeg natezanja između tovara i čovika, tovari po poučnom sistemu „pametniji popušta” džentlmenski odustali od tog beskorisnog nadmetanja sa svojim dvonožnim gazdom. Naime, iako je utrka započela po uobičajenim propisima i protokolu njoj je pristupilo tek dvoje tovara i jedan mladi pulić. Ta nenadana tovareća odluka ove godine „armadure” Trk tovarov nije omela da trku regularno provedu do svog finiša kako „je to bila užanca lani prkolani” i kako to stoji u starim tovarećim regulama. Unatoč tim neprevidivim okolnostima sve je bilo pod kontrolom. Članovi Tovarećeg orkestra puhača u rogove odjenuli su opet svoje paradne odore nakon što su na preksinoćnoj Saljskoj noći nastupali u onoj radnoj, mornarskoj odori. Sastao se i Časni sud koji je brinuo o svim regularnostima, a kojeg su činili Umberto Piasevoli, kao glavni sudac, i linijski suci Nikola Raljević i Jadran Puhov, a savjetodavno im je „dao ruku” sudački veteran trka Jadran Petešić.
Dva ovogodišnja natjecatelja zdušno su i uredno odradili dvije predutrke i finalnu trku ne mareći puno hoće li doći prvi ili posljednji na cilj. U propozicijama saljskih trka tovara nikad se, naime, nije pretpostavljao značaj prvoplasiranog i posljednjeg u utrci i jednaka je čast bila biti pobjednikom ili štoviše dobiti diplomu ili titulu „najtrišćenijeg tovara toga godišća”. Svejedno je uvijek bilo oslastiti se pršutom za pobjednika ili ovjenčati se diplomom urešenom drevnom otočnom kaligrafijom i mjesnim narječjem sročenu.
Pri solidarnom izostanku tovarov s piste na nju je baš po pračju – al improviso – uletila jedna prava svinja, ni više ni manje nego – iz Vijetnama. Nonšalatno se šetala među publikom i dovodila do usijanja leće brojnih objektiva koji su htjeli ovjekovječiti taj neočekivani prizor.
Smotra tradicijskog života
Ono što je najviše razveselilo na ovogodišnim Užancama – barem po mišljenju ovog izvjestitelja – bila je prava smotra tradicijskog otočnog života, nošnji i običaja. Djevojke i žene odjevene u saljsku tradicijsku nošnju demonstrirale su nam kako se je ovdje prelo, plelo, prsukivalo, tkalo i rekamivalo, a kršni momci su pokazali kako i s čime se odlazilo u intradu, na ribanje. Fascinirala je pri toj demonstraciji prava parada tradicije u kojoj su doprinijeli višegeneracijski nizovi, od najmlađih „orkulica” vrtićke dobi do baka i djedova. To bi moglo biti zahvalno usmjerenje pri trasiranju novih koncepcija i suvislog osmišljavanja „užanci” s obzirom na notornu krizu ideja u koju je ova nekad uzorna turistička priredba trenutačno zašla.
S obzirom na činjenicu od samo dva natjecatelja na trci, ove su godine oni solidarno podijelili čast pobjednika i titulu najtrišćenijeg te sa svojim društvom guštali u slastima ukusnog pršuta. A Tovareća mužika je u finišu nedjeljne priredbe razmjenila užitak s razdraganom publikom počastivši ih hladnim tušom i polijevanjem morem nakon što su u punoj orkestralnoj opremi i obući sašli u plićak saljskog Fanga.