Reinterpretacija vremena kada je nastala tajanstvena zadarska ljepotica

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Izložba Aleksandra Bonačića ‘Sfingina sjećanja’ u Donatu
Koncept izložbe fotografija Aleksandra Bonačića temelji se fotografskoj reinvenciji i rekreaciji vremena u kojem nastaje zadarska sfinga i kada u vili Attili živi obitelj Smirich. Autor se nadahnuo izvornim fotografijama obitelji koja je prije sto godina ponosno pozirala uz sfingu u svojem vrtu. Vizualnu estetiku fotografija prošlog vremena upotpunio je legendama koje Zadrani vezuju uz neočekivanu pojavu ovog mitskog bića u svom gradu
Bonačić je okupio niz zadarskih umjetnika

Grad Zadar i Arheološki muzej Zadar pozivaju na otvorenje izložbe fotografija pod nazivom ‘Sfingina sjećanja’ autora Aleksandra Bonačića. Otvorenje izložbe održat će se u petak, 12. studenog, s početkom u 12 sati u crkvi sv. Donata, a izložba će biti otvorena do 21. studenog 2021.
Grad Zadar u povodu obilježavanja Dana Grada Zadra i blagdana sv. Krševana, a u suradnji s Arheološkim muzejom Zadar priređuje izložbu kojom se kroz fotografski ciklus reinterpretira vrijeme kada je nastala zadarska sfinga te legende vezane uz nju.
Najpoznatija ostavština zadarskog konzervatora i umjetnika Giovannija Smiricha danas je sasvim sigurno skulptura sfinge, koja unatoč tome nije zasebno analizirana kao umjetničko djelo. Ostala je po strani povijesno-umjetničkog diskursa iako predstavlja iznimno kvalitetan i rijedak primjer u svom žanru. Oduvijek se ovoj skulpturi pristupa kao zagonetki, a Bonačić se ovoj praksi priključuje kroz fotografsku refleksiju o sfinginim sjećanjima.
Zanimljiva okolnost ove izložbe je što se postavlja o skoroj 180. obljetnici Smirichevog rođenja (1842. - 2022.), a postavljena je upravo u crkvi sv. Donata, mjestu gdje je on sam postavio temelje muzejske djelatnosti u Zadru.
Izložba je financirana kroz projekt Recolor koji provodi Grad Zadar.

Graditelj zadarske sfinge

Tajanstvena zadarska ljepotica već čitavo stoljeće čuva obalu Brodarice pogleda uprtog prema Gradu. Ugniježđena u zelenilo današnjeg perivoja, sfinga čuva tajne ovog prostora i sjećanje na obitelj koja ju je izgradila. Zadarska sfinga, ambijent u kojem se nalazi te mnogi drugi sačuvani spomenici kulturne baštine u Zadru svoj nastanak ili stanje sačuvanosti duguju zadarskom konzervatoru i umjetniku Giovanniju Smirichu. Ovaj istaknuti likovni umjetnik ostavio je veliki trag na kulturnom životu Zadra na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, djelujući kao slikar, muzealac i konzervator. Po završetku studija slikarstva u Italiji vratio se u Zadar i radio kao učitelj crtanja, a pedagoški rad napustio je kada je imenovan za ravnatelja muzeja u crkvi sv. Donata. Taj je muzej prerastao u Arheološki muzej Zadar te se Smirich smatra njegovim osnivačem i prvim ravnateljem.
Najosobniji prostor obitelji Smirich jest upravo perivoj u kojem se nalazi sama sfinga. Ovaj prostor formirao je Giovanni Smirich sa suprugom Attiliom kao privatni vrt oko svoje obiteljske kuće. Skladnu vilu izgrađenu 1901. godine u klasicističkim oblicima okružio je vrtom oblikovanim u engleskom stilu, uređujući ga na način da stvara dojam nesputane prirode. Elementi u prostoru pomno su osmišljeni, ali organizirani prema prirodnom i organskom rasporedu. Među krivudavim puteljcima nalazi se umjetna špilja, detalji iz prošlosti: kopije antičkih reljefa, ruševine i egzotični elementi. Smirich je svoj vrt ispunio elementima koji evociraju historicistički i romantičarski zanos karakterističan za prelaz stoljeća, a kao krunski detalj prostora dao je izgraditi skulpturu sfinge.

Uspomene i tajne

Koncept izložbe fotografija Aleksandra Bonačića temelji se fotografskoj reinvenciji i rekreaciji vremena u kojem nastaje zadarska sfinga i kada u vili Attili živi obitelj Smirich. Autor se nadahnuo izvornim fotografijama obitelji koja je prije sto godina ponosno pozirala uz sfingu u svojem vrtu. Vizualnu estetiku fotografija prošlog vremena upotpunio je legendama koje Zadrani vezuju uz neočekivanu pojavu ovog mitskog bića u svom gradu. Uvijek se sumnjalo da je sfinga tek puka dekoracija u prostoru i vjerovalo da se tu krije nešto više. Krije li lice sfinge portret same Attilije? Je li sfinga izgrađena da čuva uspomenu na Giovannijevu suprugu? Koju poruku kriju hijeroglifi na sfinginom nemesu? Krije li se pod skulpturom zakopano blago? Ima li sfinga snagu ostvarenja ljubavnih želja? Što simbolizira bodež koji je imala u rukama? Kakav je reljef nosila na prsima? Koje sve uspomene čuva i koje tajne krije zadarska sfinga?
Za rekreaciju jednog davnog vremena i likovnu interpretaciju legende o sfingi Bonačić je okupio niz zadarskih umjetnika. Proces priprema za snimanje, svojevrsni uvid ‘iza scene’ prikazuje na ekranu gdje se izmjenjuju fotografije u boji dok je fotografski esej sa rekreiranim prizorima ‘sfinginih sjećanja’, na temelju izvornih fotografija, prikazan na crno bijelim fotografijama. Poveznicu sa obiteljskim pričom obitelji Smirich osigurao je uključivši zadarskog zdravstvenog djelatnika, pisca i umjetnika Marija Padelina, praunuka Giovannia Smiricha.

Aleksandar Bonačić

Aleksandar Bonačić aktivno se bavi fotografijom posljednjih dvadesetak godina. Njegova svakodnevna vezanost za ovaj medij rezultirala je mnoštvom samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bonačić je član više umjetničkih udruženja, a posebno zapažene izložbe ostvario je s likovnom udrugom ‘Zadart’ te foto grupom ‘5.exe’, čiji je pokretač. Izražava se podjednako kroz crno-bijelu i kolor fotografiju. Teme koje ga privlače kreću se od spontanih urbanih ‘street’ scena tipičnih za iskrenu i neposrednu atmosferu ulične fotografije do izdvojenih detalja pejzaža i gradskog krajolika koje kadrira vrlo pomno i odmjereno. Upravo u realizaciji potonjih scena, karakterističnih po ekonomičnom kadriranju, reduciranim tonovima koje svodi na čiste crne, odnosno bijele površine, te dominaciji detalja naglašeno je specifično fotografsko promišljanje tipično za ‘zadarsku fotografsku školu’. Bonačić je poznat i po vrlo karakterističnom načinu izlaganja u nekonvencionalnim javnim prostorima, izlažući svoje radove direktno pred posjetitelje kao i slučajne prolaznike. Izlagao je tako u gradskim perivojima, na otvorenim arheoloških iskopinama u Zadru, ulaznim prostorima stambenih zgrada, u tvornici za preradu ribe u Salima na Dugom otoku, uz morski pojas na otočkoj rivi te konačno i na samoj površini mora ispod zadarskog gradskog mosta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)