ZAHVALNOST JE NAJVEĆA PLAĆA Topli obroci Saše Begana u Topuskom začinjeni empatijom

Saša Began, poznati zadarski kuhar restorana Foša, kuha u Topuskom, općini u Sisačko-moslavačkoj županiji koja je također pogođena nedavnim potresima.

Ništa nije teško
Began je došao u Topusko 2. siječnja u organizaciji udruge naziva Jeunes Restaurateurs Hrvatska (JRE), a JRE je međunarodno udruženje koje okuplja više od 350 gastronomski ambicioznih restorana u čak 16 europskih zemalja.
Began nam je ispričao kako i koliko kuhaju te koja je valuta jedina priznata kada je u pitanju humanitarni rad, premda on, kako kaže, nije od velike priče.
– Ovdje se pomaže ljudima, to je humanitarni rad. Kad se radi sa srcem, tada ništa nije teško, otkriva Began koji priznaje da uvjeti nisu idealni, ali svejedno, imajući na umu plemenitu svrhu, rade s veseljem.
Pripremaju oko 1500 obroka dnevno, a sad se već ta brojka polako smanjuje.
– Uglavnom su to topla jela na žlicu. S obzirom da je hladno, obrok mora biti topao i hranjiv. Često su to fažol, gulaš i slično, a uvelike ovisi i o donacijama koje su nam na raspolaganju, kazuje Began.

Kvalitetne namirnice
Pokušavaju se prilagoditi i ispuniti svačija očekivanja, u prilog tome ide činjenica da su za pravoslavni Badnjak pripremali 200 kg pohanog smuđa kako nitko ne bi, bez obzira na vjersku pripadnost, bio zakinut.
Na punktu na kojem je zadarski nagrađivani kuhar, naš sugovornik, nemaju poteškoća s donacijama, odnosno sirovinama potrebnim za kuhanje, a radi se o mahom kvalitetnim namirnicama.
– Nitko ne bi smio biti gladan, govori Began nit vodilju svih kuhara koji su svoje vještine usmjerili ka onima kojima je to trenutačno najpotrebnije.
Osim toga, nahranili su i pse, kako tumači Began. Naime, glad ne pita, to su također živa bića.
Povratna informacija ondašnjeg stanovništva od iznimne je važnosti.

Nedavno nagrađen Nasmiješenim suncem
– Ljudi su zahvalni, to je nagrada, to je plaća. Dijete s posebnim potrebama ispeklo je medenjake i poslalo nam, priča nam Began djeliće ove tople ljudske priče.
Tu je i njegov kolega, također Zadranin, Ivan Turković iz Bastiona, dok su ostali iz drugih gradova. Svi se oni poznaju pomoću udruge JRE, međutim priključio im se velik broj prijatelja, novih volontera.
– Kada je naša tajnica objavila poziv, javilo se dosta ljudi, oko četrdeset tisuća, iz raznih država, kazuje Began impresivnu brojku onih koji su spremni pomoći.
Cilj udruge i jest nalaziti se, razmjenjivati iskustva, ali i pomagati.
– Na muci se poznaju junaci, simpatično zaključuje Began, nedavno nagrađen Nasmiješenim suncem za najboljeg kuhara.
Veliku su ulogu odigrali i pripadnici Civilne zaštite koji su svojim vlastitim automobilima razvozili obroke.
Saša Began se, budući da država preuzima brigu, uskoro vraća u Zadar. A kada bi kojim slučajem opet netko trebao pomoć on bi opet rado kuhao jela – začinjena empatijom.