Kamena pustinja Brbišćice puna povijesnih tragova

Brbišćice čine slojevi vapnenca koji su se kroz godine taložili jedan na drugog, a između tih slojeva tragove su ostavili brojni povijesni stanovnici planeta koje danas po tim tragovima želimo “oživjeti”. Fascinantan je svaki novi podatak o tome kako su biljke, ribe, školjke, puževi ili gušter izgledali i ponašali se nekad davno u odnosu na danas

Sat i pol trajektom od Zadra do Brbinja na Dugom  otoku, deset minuta s autom,  dvadesetak metara stazom  kroz žbunje i tamo ste. U  Brbišćici. I to ne u uvali Brbišćica, poznatoj plaži, već na  bijelim kamenim grebenima  koje je milijunima godina  oblikovalo more. Svakom laiku to je naizgled kamena pustinja, oku ugodna, zanimljiva  za pomalo avanturističko kupanje, a sa svojim mističnim  špiljama interesantna za ronjenje. A manje je poznato da  taj bijeli kamen skriva prapovijesne činjenice i da ta kamena pustinja uopće nije pusta. Čine je slojevi vapnenca  koji su se kroz godine taložili  jedan na drugoga, a između  tih slojeva tragove su ostavili  brojni povijesni stanovnici  planeta koje danas po tim  tragovima želimo “oživjeti”.  Fascinantan je svaki novi podatak o tome kako su biljke,  ribe, školjke, puževi ili gušter  izgledali i ponašali se nekad  davno u odnosu na danas. To  “zna” upravo Brbišćica.
Fosili stari 90 milijuna  godina
Najzanimljiviji fosil na Brbišćici ostavio je prije oko 90  milijuna godina morski  gušter, koji je živio dio života  u moru, a dio na kopnu. Fosil  je pronašao Donat Petricioli,  biolog iz Sali, koji je prije  nekoliko godina prvi pokrenuo postupak zaštite.
Brbišćica je uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000, a  odnedavno je i pod preventivnom zaštitom u kategoriji  posebnog geološko-geomorfološkog rezervata, kako bi se  u budućnosti trajno zaštitila.  Zbog spore birokracije, zaštita dolazi puno kasnije no što  je trebala pa je fosil morskog  guštera već prilično devastiran mlatom valova, a i nalazi  se u zoni plime i oseke. Zato  su u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje  zaštićenim dijelovima prirode  Zadarske županije, u Brbišćicu došli geolozi iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i preparator s University  of Alberta Edmonton iz Kanade, kako bi spasili što se  spasiti da.
Iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja su stigli Katarina  Krizmanić i Dražen Japundžić s vanjskim suradnikom, Zoranom Cukovićem, iz  Kanade su došli preparator  Allan Lindoe i postdiplomac  Aaron LeBlanc, a dopratile  su ih Morana Babajko i Filipa  Milin iz Javne ustanove za  upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije.
Geolozi ove dane provode  u Brbišćici, između ostalog,  da bi Državnom zavodu za  zaštitu prirode dali stručno  obrazloženje u svrhu zaštite.
Kanađani su došli s posebnom opremom da bi pomoću  silikona uzeli odljevak fosila  morskog guštera na Brbišćici,  a potom u Kanadi u svom  laboratoriju proučili o čemu  se točno radi.
– Da bi se znalo je li ova  vrsta morskog guštera jedinstvena i vrijedna koliko se  čini, preko odljevka ćemo ga  preparirati i nakon studije  ćemo znati puno više. Nama  je svakako interesantno to  vidjeti i proučiti, vrlo smo uzbuđeni, a drago nam je i da na  taj način pomažemo Hrvatskoj. Nakon istraživanja, odlijevak se vraća ovdje, rekao je  Lindoe, preparator koji radi s  poznatim kanadskim paleontologom Michaelom Caldwellom.
Kanađani su donirali Hrvatskom prirodoslovnom muzeju vrlo vrijednu opremu za  prepariranje, koja će im uvelike pomoći u daljnjim istraživanjima.
Katarina Krizmanić i  Dražen Japundžić iz Muzeja  ovih dana će dijamantnom pilom izvaditi fosil guštera i  konzervirati ga u Muzeju. Na  lice mjesta bi se trebala vratiti  kopija koja će se napraviti  prema odljevku.
Nova vrsta
– Treba se puno okolnosti  poklopiti da bi se fosil tako  dugo očuvao. Recimo, ovdje  su se slojevi mirno taložili  jedan na drugi i zato je dobro  sačuvan fosil, pronađen malo  ispod površinskog sloja. Tako  da je ovo rijetkost, fosila morskih guštera nema puno u  svijetu, a ovo je najvjerojatnije i nova vrsta za koju se još  nije znalo. Žao mi je što ljudi  u Hrvatskoj nemaju više razumijevanja da je to rijetkost i  naša baština koju treba  sačuvati, istaknula je Krizmanić.
Osim toga, na lokalitetu  koji se želi zaštiti, od ruba  jarka uvale Južni Vavošćak do  rta Kamenčina zabranio bi se  bilo kakav oblik eksploatacije  mineralnih sirovina, izgradnja, nasipavanje i betoniranje  obale, izgradnja novih i asfaltiranje postojećih cesta do  rezervata. Nadalje, nadzirali  bi se fosilni nalazi i speleološke aktivnosti, postavile bi  se poučne table, a iako bi se  cijeli lokalitet trebao turistički valorizirati, turističke i  rekreacijske aktivnosti bi bile  pod kontrolom. Sve kako bi se  sačuvalo bogatstvo koje skriva bijeli kamen.
I sami kamen je umjetničko  djelo vremena i mora, erozije  i korozije, dok su špilje, mostovi, grebeni i razni geomorfološki oblici zanimljivi uvijek  iznova.
A tako bogati fosilni ekosustav je rijetkost, pokazuje  bogatstvo životinjskog i biljnog svijeta u prošlosti i bilo bi  zaista šteta ne sačuvati ga za  generacije u budućnosti.