I u novom romanu Gregov govori o ljudskim sudbinama

Mišljenja sam da bi trebali malo više poraditi na zadarskom „lobiju” u Zagrebu. Tamo imamo jake zadarske snage, odnosno adute u ministarstvu kulture, teatru, HDLU-u, govori Gregov Jurin
Ante Gregov, Jurin, pjesnik, prozaist, romanopisac i dramski pisac nakon što mu je prvi roman dobio nagradu za roman godine, u izdanju HKD izlazi sa svojim drugim romanom „Pilot s Jadrana”, što je jedan od razloga razgovoru.
 Progovorili ste sa “Čovjekom koji je razgovarao s krijesnicama” za širu čitalačku publiku i skrenuli na sebe neupitnu čitalačku pozornost, iako ste već tad imali tri knjige poezije iza sebe.
 – Da, ali je jedno skrenuti pozornost, a drugo stvoriti trajno i vrijedno književno djelo, jedinstveno i neponovljivo. Ako je tako, kako je napisao cijenjeni profesor dr. Mladen Dorkin za roman: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama, da je knjiga – roman „tematski složena i slojevita, a poetski nadahnuta i oplemenjena čitkim i pitkim rečenicama, lirskim, metaforičkim izričajima, što cijelu strukturu romana diže u ozračje rijetke ljepote, zrele umjetnine”. U tom slučaju snagom umjetničke riječi u estetskoj sugestiji stila, kako u detaljima, tako i u cjelini. Pisao ljepotu u ružnoću životu. Poezija je nešto drugo, o tome ne bih ovom prilikom.
Roman je nekako spisateljska kruna, vi ste njime pokazali kako za dobro književno djelo životna dob ne igra presudnu ulogu, već nasuprot tome, bogato životno iskustvo ga bogati.
 – Ne znam je li roman spisateljska kruna, ali sam siguran u to da svako književno djelo, a posebno roman, mora biti jasno, nepomućeno, uvjerljivo djelo, pisano estetskim izričajima, bilo da je riječ o mladom ili starom spisatelju, s ili bez životnog iskustva.
Vjerujem da ste svjesni kako će Vas ovaj roman obilježiti, a na pomolu je već novi roman. Recite nam nešto o njemu.
 – Novi roman koji je u tisku se zove „Pilot s Jadrana”, a u njemu se također govori o ljudskim sudbinama. „Umjetničko je djelo veliko koliko istina iznese o čovjeku”, piše profesor Ivo Frangeš. Vjerujem da će, kada izađe iz tiska, čitatelji rado posegnuti za knjigom, koja je također jedinstvena i tematski slojevita.
 Uistinu znate ubosti temu što i jest odlika dobroga pisanja. Kako je došlo do ovog novoga romana? Od kud ideja?
 – Lako je „ubosti” ako imaš što i sa čim, šalim se, a kamo li ne temu, ako je ona odlika dobrog pisanja. Što ako nije? O tome ne bih.
 Kako vidite književnu scenu u koju ste dobrano zakoračili?
– Jednim dijelom sam na to pitanje već odgovorio u dosadašnjem dijelu razgovora. Dodao bih da je teško, konstantno stajati u „sedlu”, biti ono što čitatelji očekuju od tebe. To znači i svakodnevno educiranje, rad na sebi, tj. čitanje nekoliko sati dnevno, a vrijeme nepovratno teče. Što se tiče „scene” u koju sam dobrano zakoračio, kako vi kažete, uskoro izlazi roman i zbirka pjesama „Čekanje u hodu”. Sve ostalo ovisi o zdravlju i Božjoj volji.
 Često se u razgovorima dotaknemo razvikanih „književnih zvijezda” samoreklamera, čime grad Zadar obiluje više od i jednoga drugoga grada, rame uz rame sa Zagrebom.
 – Ne bih baš tako rekao, a i malo je prostora za puno priča. Knjiga i književnost, kao i drugi segmenti kuture, traže promptni odgovor, ali ga ja nažalost ne mogu pružiti. Naravno, pazeći se da ne odem preko tanke crte dobronamjernosti i klevete, a to ne želim i ne bi bilo dobro. Mišljenja sam da je pitanje stvoreno za kritičarski kadar, financijske institucije, naravno i one koji te knjige uopće čitaju.
 Kakvo je po Vama stanje kulture u gradu Zadru?
 – Stanje kulture u gradu Zadru nije idealno (A što je drugo idealno?), ali nije ni katastrofično. Umjetnost općenito, već davno „stanuje” u Zadru, po broju i kvaliteti objavljenih radova i naslova, naročito ljeti. Što se tiče književnih časopisa, školskih listova, revija i magazina, tu nije baš dobra situacija. Bojim se da nas knjiga i drugi kulturni događaji mogu obraniti od elektronskog „gusara”. Što se tu može, ništa, što mora biti bit će. Mišljenja sam da bi trebali malo više poraditi na zadarskom „lobiju” u Zagrebu. Tamo imamo jake zadarske snage, odnosno adute u ministarstvu kulture, teatru, HDLU-u, a da ne govorimo o sveučilišnim profesorima, ravnateljima i kritičarima.