Sunce nije briga za Crkvu u Hrvata

Čekam da izroni sunce iznad Pašmana, ranim jutrom u saljskoj osami. Osama me relaksira, oživljuje moju unutrašnjost, postvarjuje stvarnost i čini me ornim za veličanstveni ulazak u novi petak mjeseca lipnja, u Blagdan divnoga Srca Isusova. Kada sam rođen 5. lipnja 1959. godine slavio se upravo Blagdan Srca Isusova, blagdan koji klizi po mjesecu lipnju, jer se veže uz Uskrs i mjesečeve mijene. Tako, priroda klizi, tako vrijeme, moj stariji brat dolazi, pogleda me, hita naprijed dok ga ja, budan i oduševljen životom pratim ukorak. Tako, vrijeme i ja plešemo, koračamo, osluškujemo se, pretačemo se iz jučer u danas, iz danas u sutra, ako je dragi Bog suglasan. Vrijeme mi šapće, danas je tvoje, sutra je Božje.
Prva zraka sunca dodiruje vrh Bokolja na Pašmanu i sunovrati se do mene u Salima.
Obirem ovu kolumnu po površini mora, u pjevu kosova, u kričanju galebova na Mrtonjaku i Tukošćaku. Slobodan kao sunce, miran kao jutrošnje more, raspjevan kao slavuj. Divota.
Konzistentno Sunce se penje. Slobodno od Crkve u Hrvata, slobodno od katoličanstva, slobodno od pravoslavlja, slobodno od protestantizma.
Sunce je ozbiljna, stvarna priča. Crkva (biskupi kao sakramentalna vlast) u Hrvata, sve se više trivijalizira u svojim banalnim brigama: nekretnine, bankovni izvidi, moć u društvu, povijesna zaigranost s iznijajansiram iskanjem i njušenjem ljudi i pojava koji u regiji, regionu pripremaju rađanje nove Juge. Crkva se stalno prelijeva iz korita Evanđelja i tako postaje neozbiljna, nekonzistentna i u stalnom sukobu s umnažanjima svojih osobnosti.
Ozbiljna Crkva, a to će reći zbiljna, stvarna, jest ona Crkva koja se uozbiljuje u ovim stvarnostima: ekumenizmu i navještajem Evanđelja koji je Isus Krist. Planet Zemlja umoran je od neozbiljne Crkve. Zemlja vapije za Kraljevstvom Božjim, a jedini ambijent jest praštanje i ljubav. Opraštam ti jer te ljubim. To je ozbiljno, zbiljno, stvarno, istinito.
Sve prazniji hramovi Crkve u Hrvata tišinom, šutnjom pitaju: »A gdje je Kraljevstvo Božje?« Crkvo u Hrvata, probudi se! Sunce je izašlo. Ne spavaj! ‘Noć poodmače, dan se približi.’ Skoči u jutarnje more Kraljevstva Božjega. More opraštanja, more ljubavi, more mira i istine. Zemlja te za to treba!