Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

NEZAVISNA KAZALIŠNA SCENA Maja Šimić: “Prvi smo pokrenuli profesionalni rad s mladima u gradu Zadru”

14.01.2021. 13:57


Zadarski Dragon teatar slavi 10 godina postojanja što nipošto nije mala stvar. Povodom ove značajne obljetnice javili smo se Maji Šimić, voditeljici i osnivačici Dragona pitavši je kako se uopće rodila ideja osnivanja Dragon Teatra te kako je izgledalo prvih par godina vašeg djelovanja.
– To vam ne smijem reći, smije se Šimić objašnjavajući da je Dragon Teatar nastao iz potrebe za kontinuiranom radom na području kazališne kulture.
– Pokušaj da s kolegama i suradnicima osnujem kazališnu udrugu nije bio moguć jer tadašnje promjene u kazališnom zakonu, kako nam je tada tumačila voditeljica ureda za osnivanje udruga Sonja Tikulin, nisu pružale mogućnost osnivanja kazališnih udruga što traje do danas. Kad sam stekla status redateljice pri Hrvatskom društvu dramskih umjetnika, otvorila se opcija osnivanja umjetničke organizacije koju sam s kolegicom Csillom Barath Bastaić ubrzo nakon rada na diplomskoj predstavi i osnovala.


Predstava Anđeli Babilona prva službena produkcija
Početna vizija organizacije Dragona bila je drugačija od onog što je realizirano, usmjerena prema profesionalnom i istraživačkom radu.
– Uvjeti rada u stvarnosti i potrebe tržišta su pokazale neke specifične i drugačije potrebe. Pokazao se velik interes i potreba za rad s djecom ali i odraslima na području Zadra i Zadarske županije. Dragon teatar prvi je pokrenuo profesionalni rad s mladima u gradu Zadru, ali kako je tema rada s mladima naglo postala atraktivna, fokusirali smo se na odrasle i umirovljenike od kojih dobivamo stabilniji i odgovorniji višegodišnji angažman, govori Šimić naglašavajući kako je zapravo sve je počelo predstavom Buža koja je nastala u koprodukciji s teatrom VeRRdi.
– Predstava je odigrana tridesetak puta, gostovali smo na brojnim lokacijama i izvan Zadarske županije. Ta predstava nije nikog ostavljala ravnodušnim. Zabavljala je sve generacije i sve vrste publike. Pitanje je bilo kako dalje i u kom pravcu, naša sljedeća produkcija je bila predstava Anđeli babilona, prva službena produkcija Dragon teatra koja je imala svoju kvalitetu u izvedbenom, ali i u konceptualnom smislu. Upravo zbog tog konceptualnog dijela koji sprda korupciju, nepotizam i neprofesionalnost nije bila opuštajuća kao ljetni naslov jer je postojao strah da bi lokalni načelnik mogao osobno shvatiti poruku izvrsnog komada našeg, po mom mišljenje najintrigantnijeg dramskog pisca Mate Matišića. Ta bogata, ali skromna turneja osim lokalnog straha je pokazala koliko su djeca nepravedno zapostavljena u ljetnim mjesecima. I tako je krenulo. Zabavnim te poučnim predstavama za djecu, koje svojom duhovitošću nasmijavaju majke, očeve, none i didove. Raskošnim kostimima, nešto kasnije i zanimljivim lutkama zabavljaju djecu, turiste i prolaznike. Igrali smo posvuda, na rivama, u parkićima, pored autobusne stanice, ispred kafića, domova kulture. Sve je počelo s Pipi, nastavilo se s Sirenom Mariolom (obrada Male sirene), Crvenkapicom (kompilacijom likova i fragmenata bajki braće Grimm), Ružnim pačetom, Snježnom kraljicom, Alisom, svjetskom praizvedbom lutkarske predstave Kineske knjige čuda Normana Hinsdalea Pitmana, mjuziklom Čarobnjak iz Oza, Pinocchiom i Aladinom.


Godišnji odmor nepoznanica za radnike na nezavisnoj sceni
Popričali smo o tome kako Dragon zapravo funkcionira te planiraju li na kakav način obilježiti 10 godina postojanja.
– Naš zadnji scenski uradak ODISEJA 2020 zapravo je program kojim smo obilježili svoj desetogodišnji rad. Tu smo gdje jesmo, imamo potencijal, koji u trenutnim uvjetima stoji na nekakvoj crti koja graniči s profesionalnim radom. Uz zahvalu institucijama koje podržavaju naš rad, i puno i previše autorskih volontiranja sa svih strana, ne možemo se prebaciti na onu stranu profesionalne scene iako to od samih početaka priželjkujemo, a rekla bih nakon ovoliko rada na terenu i zaslužujemo, priča Šimić naglašavajući kako ima dojam da znatnija institucionalna sredstva kolaju prema poznanstvima i subjektivnim procjenama uglavnom ne stručnih vijeća i pojedinaca.
– Slobodni, samostalni umjetnici ili oni koji se kulturom bave u slobodno vrijeme, to slobodno vrijeme koriste radeći na novim projektima, na probama, u pisanju projekata ili slaganju financijskih izvješća. Administracija zahtijeva velik i kontinuirani posao. Na nju trošimo jednako puno vremena kao i na samu umjetničku i radnu pripremu i realizaciju programa. A taj dio je u potpunosti volonterski i za njega treba odvojiti vrijeme: to su noći, vikendi, blagdani. Godišnji odmor i blagdani su nepoznanica za nas radnike na nezavisnoj sceni. U institucionalnim kazalištima u uredima su zaposlene osobe za marketing, knjigovodstvo, prodaju, ravnatelji, a redatelji i ostalo umjetničko osoblje po potrebi honorarno. Kod nezavisnih kazališta događa se isti radni proces samo što sav spomenuti posao spada na jednu, ako imate sreće eventualno dvije osobe koje obavljaju sav taj posao bez ikakve naknade. Onda vas dočeka druga smjena u kojoj radite »nešto« što će vam omogućiti sredstva s kojima treba preživjeti. Nemoguća misija.




Završiti nedovršeno iz sezone 2019./2020.
Zanimalo nas je kakve projekte planiraju u bližoj i daljoj budućnosti.
– U bližoj budućnosti, ukoliko nam pandemijska politika dozvoli, namjeravamo završiti sve započeto a nedovršeno u sezoni 2019./2020.: predstavu polaznika kazališne škole za djecu u Zadru Lorax, predstavu s polaznicima kazališne škole za djecu u Salima 500 šešira Bartholomewa Cubbinsa i Mačak s šeširom, predstavu s odraslima u Salima Bog masakra, te dvije nove repertoarne produkcije: Matovilka za djecu i Leons i Lena za mlade i odrasle. To je dosta posla, zaostalog od prethodne sezone i novog, novo sezonskog. Dalja budućnost: koprodukcije, gostovanja, festivali, profesionalizacija ansambla i produkcije, zapošljavanje i plaćeni rad ili stagnacija i postupno gašenje organizacije… Sredinu smo potrošili, kaže Šimić.


Radimo u dvorani Mjesnog odbora Jazine II
Zamolili smo je da nam ispriča kakvu zanimljivu ili simpatičnu priču iz sfere Dragona.
– Nemamo svoj kombi, ni skladišni prostor, a naravno da nemamo ni ured. Zahvalni smo dobroj volji Mjesnog odbora Jazine II u čijoj dvorani radimo već pet godina. Na samom početku smo putovali i iznajmljenim vozilima. Putujući u Poreč na festival Zlatni zub, zamalo smo zbog jake bure ostali bez scenografije koja je bila pričvršćena na krovnim nosačima, a ne toliko davno nam je bura otrgnula krovni kufer i sve kostime za Crvenkapicu. Na jednom od prvih gostovanja djeca su glumce gađali kamenčićima, ulazili u scenu, automobili prolazili… Čak i nakon predstave razularena publika je skočila na rekvizite: pušku, maslinovo ulje, bužu… Trčali smo po mjestu vraćajući stvari! Već sljedeće godine je situacija bila bolja. Danas su nam ti isti mještani čvrsti partneri i odana publika.


Polaznici škole odabrali scenu kao životni poziv
Za kraj je naša sugovornica poželjela istaknuti najznačajnije ljude koji su kroz njegovo postojanje sudjelovali u radu teatra.
– Kroz deset godina je Dragonom kroz škole i razne predstave protrčalo stotine krasnih osoba. Ipak oni koji su godinama s nama su Miro Pucar, Mirta Juran, Jelena Maurin, Antonia Gagić, Milan Miočić Stošić, Elena Bukvić, Katarina Golubović, Karla Burčul, Simona Perić, Ana Šešelja, Sani Burin, Sanda Pinter, Ante Mihić, Marino Petešić, Zdenko Dominis, Žeminea Čotrić, Aleksandar Bonačić, Mihaela Gregov, Iskra Jovanović Glavaš, Tončica Knez, Lorna Kalazić, Josip Šindija. Neizostavni su svakako: Mimi Zadarski, Vinko Radovčić, Danijela Bjelanović, Daniel Franov, Renato Pizek, Senka Marković, Josip Gregov, Anita Goreta, Dražen Matijašević, Ivan Genda, Jasmina Rodić, Katarina Šango, Jelena Helena Knežević, Iva Perinčić, Hana Milić, Tia Mihić, Ivona Petešić Frka, Marijela Orlić, Mareta Novosel i brojni drugi članovi. Ostvarena je suradnja s profesionalnim glumačkim imenima kao što su: Ivan Grčić, Mia Zara Burčul, Silvio Mumelaš, Tomislav Kvartuč, Matija Kezele, Marija Kolb, Jasmina Šogolj, Lucija Matković, Lara Nekić, Luka Knez. Posebno smo ponosni s polaznicima kazališne Škole Dragon teatra za mlade koji su scenu odabrali kao svoj životni poziv: Nadine Mičić, Maruška Aras, Iman Louise Rozga, Ena Begović i Tomislav Ivković.
 


Saljska priča


Veza između Dragon teatra i ovog najvećeg dugootočkog naselja jaka je i dugotrajna.
– Priča sa Salima započela je s ljetnim gostovanjima, a ubrzo se dogodio i rad s djecom prema prijedlogu Lucije Ozretić, tadašnje ravnateljice dječjeg vrtića Orkulice. Budući da je Dragon tek bio u povojima za takav poziv bilo je i vremena i volje. Nakon uspješno ostvarenog rada na predstavi Četiri godišnja doba, javili su se odrasli željni dramskog rada i Općina Sali, i tako je započela dugogodišnja suradnja s malim i velikim otočanima. Uslijedile su predstave s djecom: Matilda, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Šuma Striborova, Alisa u zemlji čudesa, Bajka o maslačku, Brbljava riba i princeza Guanyin te predstave s odraslima: Legenda o sv. Muhli, Fuenteovejuna i San Ivanjske noći, nabraja Šimić.
 


Kazališna škola za mlade i odrasle


Naša sugovornica poželjela je nešto reći i o Kazališnoj školi koju već dugo uspješno organiziraju.
– Nastaje na inicijativu mladih 2012. oko rada na predstavi Posljednja Nova godina, zaredale su se zanimljive predstave: Bakhe, Poe – Nikad više, Kraljevo, U ime Shakespearea, Trainspotting Zadar, Put u Damask, Revizor i Odiseja 2020.
Rad je često fuzija s iskusnim glumcima, prema pomno odabranom predlošku, u nekoj sasvim novoj i suvremenoj interpretaciji.