Mario Ferlin: “Šteta bi bila da moja zbirka nestane nakon mene”

Narodni muzej Zadar ugostio je u Gradskoj loži izložbu  oružja i lovnog pribora, prigodnog naziva "4xZadar – Serenissima, Ottomans, Napoleon, Habsburg". Autor ove izložbe je Mario Ferlin, strastveni kolekcionar iz Svetvinčenta, a uz njega koncept izložbe potpisuje  Lada Sega, koja je odradila i postav izložbe. Od subote Zadrani mogu  razgledati više od 250 primjeraka starog oružja i lovnog pribora. Sve to  autor je skupljao dosta dugo, no zanimalo nas je kako je do svega  uopće došlo.
Kad se kod Vas pojavila strast prema sakupljanju oružja?
– To je, rekao bih, slučajnost, uvijek su me interesirale stare stvari, sakupljao sam sve i svašta, kupio doma… A igrom slučaja smo došli do jednog starog komada od revolvera koji mi je čak čovjek dao umjesto nekog duga. Meni je to izgledalo zanimljivo i čudno, doslovno taj prvi doticaj s tom pričom, interesantno i tu je nekako počelo. Pa kad se zakačiš  za jedno pa ideš dalje i dalje i ovo se sad stvarno proširilo  da je nadraslo i dnevni boravak i konobu
Koliko je vremena prošlo otkako ste krenuli sa sakupljanjem?
– Trideset godina je prošlo otkako skupljam, bilo je stanki, zaustaviš  se, pa čak i trenutaka kad pomisliš da sve prodaš unazad 20-ak godina,  dođe neka kriza. Kad smo to prebrodili, sad gledam kako objediniti tu  zbirku da ne nestane nakon mene, jer je šteta. Ima dosta zbirki u Hrvatskoj koje su bile fantastične, ali nakon smrti vlasnika one se rasprodaju, a nije lako skupiti ni ovo što je tu sad.
No, u ovom trenutku se čini kako je moguće da ovo tu sad zadržite  ?
– Moguće je, jer nakon ove izložbe u Zadru zbirka seli u Svetvinčent,  u Kaštel, u stalni postav. Riječ je o ugovoru, Europska unija vodi projekt, te je to pet obaveznih godina. Pet godina je obavezan monitoring i  nakon toga će se vidjeti. Vjerujem kako će se pokazati dobro, te da  našim vlastima neće padati na pamet da je miču iz te priče, to vam je  ono vratite dite materi. Kaštel je bio riznica, arsenal svega trrgovačkog.
Koji je najstariji primjerak?
– Najstariji primjerak je bombarda, ovaj top, s kraja 14. i početka 15.  stoljeća. Klasična Venecija, ja za njega kažem da je u pravom smislu riječi jedan od najstarijih topova na svijetu, po broju. Nema ih puno iz  tog vremena, ušao je u tu knjigu I canoni di Venezia i onda mi je autor  knjige u posveti napisao da sam sretnik koji posjeduje najstariji dio venecijanske artiljerije za koji se zna. Dakle, relevantno mišljenje.
Koliko toga sadrži cjelokupna zbirka?
– Na ovoj izložbi je 262 komada, a doma ih je ostalo barem još 150.  Dakle, više od 400 komada, a nije tu samo oružje, tu je dosta pribora, i  lovnog, bajuneta, noževa raznoraznih.
Od ova četiri razdoblja, iz kojeg imamo najviše primjeraka?
– Najviše toga nam dolazi iz vremena Austrije, jer je riječ o recentnom razdoblju. Austrija je ostavila najveći pečat.  Dvadeseto stoljeće  me nije zanimalo, jer je to oružje s kojim se praktički još ratuje.
Koliki je dosada bio interes za ovu kolekciju, dok nije odlučeno da  ona seli u Kaštel?
– Prvenstveno, ja sam to radio iz ljubavi, no ostao sam razočaran  mnogim stvarima. Sad, vraćamo se na onu priču kako je Svetvinčent  malo mjesto, Izložba će biti daleko viđenija ovdje. No, mene nije zanimalo da se ja tu sad obogatim, već da se može platiti bar jednog studenta koji će tu raditi
Nije bilo suradnje s lokalnom vlašću, ni općinom ni županijom, a  Svetvinčent bez društvene pomoći ne može. Ni jedna MoMa se sama  ne financira. Razgovarali smo o suradnji, no nikako da dođe do nje.  Škole imaju u programima zavičajnu nastavu, lovačka društva zainteresirana za tu priču, no nikako da se npr organizira suradnja sa školama.  Meni ne treba da dođu i daju mi novac, samo da plate ulaznicu, koliko  god mala bila, a bila je mala. Škole sam puštao za pet kuna, odrasli za  deset ili dvadeset kuna. Sada kad vidim izložbu u Gradskoj loži vidim  da ta priča nije promašena, očito je mjesto promašeno. Sada, dakle,  izložba seli u Kaštel i to je druga stvar, on je magnet sam za sebe.