Srđan Helbich: Forsiranje mladih igrača i ganjanje rezultata najčešće ne idu zajedno

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Veliki intervju s trenerom košarkaša Zadra nakon završetka sezone i napete finalne serije s Cibonom
Najviše mi je žao druge utakmice u kojoj smo na koncu došli do preokreta i poveli, da bismo napravili dvije pogreške, odnosno dva prekršaja u napadu, dok su domaćini vezali dvije trice. Tu smo izgubili susret, a da smo slavili vjerujem da bi to šokiralo »Cibose« i da bismo u Zadru završili posao i osvoji naslov prvaka – kazao je osječki stručnjak
Marin SUŠIĆ/HKS
SREĆU JE U »MAJSTORICI« TREBALO »ISPROVOCIRATI« - Srđan Helbich na minuti odmora sa svojim igračima

Nije puno nedostajalo da to bude svojevrsna košarkaška verzija priče o Pepeljugi. Barem gledano s rezultatske strane. Srđan Helbich je prošlo ljeto u Zadar došao kao pomoćni trener Ivanu Perinčiću, da bi nakon prekida suradnje sa zadarskim stručnjakom ostao »sekundirati« novom »capu« Vladimiru Anzuloviću, a nakon zdravstvenih problema 44-godišnjeg Zagrepčanina - ostao je sam na klupi Zadra. I ovo sam ne valja shvatiti toliko izvan konteksta, znajući da je klub s Višnjika nekoliko mjeseci bio bez sportskog direktora, s ionako suženim stručnim stožerom, opterećen financijskim problemima i političkim prepucavanjima kojekakvih struja koje su češće prodavale maglu nego nudile konkretna rješenja. Svemu tome unatoč, ispunjen je minimalni cilj i osiguran ostanak u ABA ligi te je s treće pozicije, bez prednosti domaćeg parketa, izboreno finale doigravanja prvenstva Hrvatske. I već »opjevana« »majstorica« u kojoj je odlučivala »jedna lopta«. Ili »jedan zvižduk«.

Propuštena prilika

Finalna serija je bila otvorena do samoga kraja, prepuna preokreta i vjerojatno najujednačenija otkako je samostalne Hrvatske. U svakoj od pet utakmica o pobjedniku je odlučivala jedna lopta, a u posljednju minutu »majstorice« se ušlo s poenom zaostatka iz zadarske perspektive. Na koncu ipak ništa od obrane naslova, za veliku tugu u Donatovom gradu i slavlje pod Tornjem.

– Serija je zaista bila jako izjednačena, a najviše mi je žao druge utakmice u kojoj smo na koncu došli do preokreta i poveli, da bismo napravili dvije pogreške, odnosno dva prekršaja u napadu, dok je Cibona vezala dvije trice. Tu smo izgubili susret, a da smo slavili vjerujem da bi to šokiralo »Cibose« i da bismo u Zadru završili posao i osvoji naslov prvaka. U trećem okršaju smo odigrali možda i najbolju obranu u cijeloj sezoni. S druge strane smo dolazili u željene situacije, no promašivali smo otvorene šutove pa je pobjeda otišla na stranu gostiju. U četvrtoj utakmici smo se vratili u igru i izborili »majstoricu«, no u Zagrebu, moram to reći, nismo izgledali kako smo htjeli. Dobro smo otvorili susret, pogodili nekoliko važnih šutova, ali Cibona je ubrzo podigla agresivnost, na što nismo dobro reagirali i nismo dolazili do izrađenih situacija te smo se puno mučili da bismo došli do koša. U nastavak smo ušli dosta agresivnije te smo se na kraju uspjeli vratiti u utakmicu, ali to nije bilo dovoljno da u završnici dođemo do preokreta i osvojimo naslov – osvrnuo se na netom završenu finalnu seriju prošlosezonski trener Zadra Srđan Helbich.

Za propuštenom prilikom ni u životu, a pogotovo ne u sportu, nema smisla žaliti. Zadar je bio blizu, jako blizu, no trofej su na koncu podigli »Vukovi«. Bilo je jasno da trener Helbich od svojih igrača traži veću dubinu i više prodora u reket, no Zadrani su teško dolazili do prostora te su se oslanjali na šut za tri poena koji ih nije služio. Na kraju više ispucanih trica nego dvica (26-23), a uz loš šut izvan linije 6.75 (23 %). Ipak, ostaje pitanje je li se moglo što drugačije napraviti.

– Teško je bilo odgovoriti na veliku agresivnost Cibone i doći do čistih pozicija za šut, a nismo se dobro snašli ni na njihovo preuzimanje u obrani. Što se moglo bolje, ne znam. Možda da smo se malo više pripremali igru na preuzimanje, ali mi imamo uigrane mehanizme za to… Nažalost, kada je najviše trebalo nismo dobro reagirali.

Jedna od najpozitivnijih crtica iz finalne serije bio je popunjen Draženov dom. Konačno, praktički nakon nekoliko godina, tražila se karta više za utakmicu Cibone, a tome je zasigurno pridonijela velika neizvjesnost u prethodna četiri dvoboja, kao i činjenica da s druge strane stoji Zadar. Veliko rivalstvo, najveće u hrvatskoj košarci, i više od pet tisuća gledatelja na tribinama. Od čega petina Zadrana. I pjesma s obje strane.

– Atmosfera je bila fenomenalna i zaista bih volio da je na svakoj utakmici Cibone, Zadra i Splita, i na svim derbijima, toliko ljudi u dvorani. U takvim atmosferama se stvaraju igrači te košarka i čitav sport napreduju. Bio je gušt igrati u punom Draženovom domu. Podrška naših navijača je bila fenomenalna, a najviše me se dojmilo što su nam ljudi nakon kraja utakmice prilazili kraj autobusa ispred dvorane i davali nam potporu. Svaka čast!

Bez umanjivanja pobjede Cibone

Nažalost, da ne bude sve obojeno lijepim tonovima pobrinule su se dvojbene odluke sudaca koje su mahom išle na štetu Zadra. Kapetan Dominik Mavra je, još vruć nakon utakmice, jasno kazao svoje mišljenje istaknuvši da kriterij nije bio isti u svih pet utakmica. U samoj »majstorici« je bilo nekoliko detalja koji su »usmjerili vodu na Cibonin mlin«, od blokade Trevora Thompsona kada je visokom Amerikancu dosuđena četvrta osobna pogreška, preko faula na Martinu Junakoviću pri polaganju, pa do koraka Nathana Reuversa i guranja Darija Drežnjaka u završnoj minuti. Josip Sesar je u nekoliko navrata istaknuo da su suci, prema njegovom viđenju, pogriješili, Aleksandar Petrović je jasno napisao da su arbitri svojim odlukama oduzeli Zadru mogućnost da dobije utakmicu, dok je Marka Popovića viđeno podsjetilo na Beograd 2005. i utakmicu između Španjolske i Hrvatske.

– Ne bih želio komentirati suđenje. Sami ste gledali, sve ste vidjeli. Ne želim umanjivati pobjedu Cibone. Sudačkih grešaka uvijek ima i neka svatko procijeni za sebe.

Vratimo se na početak. Helbich je prošlo ljeto u klub stigao kao pomoćni trener Ivanu Perinčiću, da bi nakon njegove smjene nastavio asistirati Vladimiru Anzuloviću. No, zdravstveni problemi su nekadašnjeg trenera Krke brzo odvojili od klupe na Višnjiku pa je Helbich uskočio pod svjetla reflektora i preuzeo momčad kao prvi trener. Nije to bilo nešto što je osječki stručnjak očekivao kada je dolazio u Zadar.

– Zasigurno nije. Prije svega bih želio zahvaliti Ivanu Perinčiću koji me doveo u Zadar i Vladimiru Anzuloviću koji me ostavio na mjestu pomoćnika kada je preuzeo klupu. Mnogo sam naučio od njih. Nije lagano iz uloge pomoćnika doći na mjesto glavnog trenera. Ima tu dosta razloga, od samog načina kako igrači gledaju na to, pa i do pitanja autoriteta. Bilo je potrebno određeno vrijeme da se naviknu da ja vodim momčad, ali na kraju je sve ispalo dobro. Odradili smo sve što smo mogli. Posebno bih zahvalio stručnom stožeru - Toniju Dijanu koji mi je strašno puno pomogao kada smo ostali sami, Mariju Mandiru koji je i fizički i mentalno pripremao momčad, te Mladenu Babiću koji je »krpao« igrače i radio čudesne stvari da osposobi skraćeni kadar. Pružena mi je velika prilika te sam stekao vrijedno iskustvo vodeći momčad u finalu. Neprocjenjivo

Klupska politika

Jedna od većih kritika publike bila je usmjerena na minutažu mladih igrača. U sastavu su bili Duje Brala, Tomislav Buljan i Filip Paponja, uz povremeno pridruživanje juniora koji su zanat pekli u razvojnoj momčadi Zadra koja se natjecala u Prvoj muškoj ligi, ali »vox populi« je u pravilu bio nezadovoljan prilikom koju su dobivali na parketu. Je li bilo prostora za davanje veće minutaže mladim igračima, barem u HT Premijer ligi, pa i pod cijenu pokojeg poraza više?

– Tu je posljednja stvar ključna. Osobno sam apsolutno za davanje prilike mladim igračima, a oni su do same završnice doigravanja imali pristojnu minutažu, koliko god netko mislio da to nije dovoljno. Volim mlade igrače i smatram da trebaju igrati više, ali tu se, prije svega, klub mora odrediti u kojem smjeru želi ići. Forsiranje mladih igrača i ganjanje rezultata najčešće ne idu jedni s drugim, a otkako sam ja trener u Zadru je svaka sljedeća utakmica bila najvažnija… Ako je cilj razvoj talentiranih mladića, onda se na njihovu poziciju ne dovode dva ili tri igrača, već jedan ili eventualno dva. Otkad sam preuzeo klupu, Brala je imao prosjek od deset minuta u ABA ligi, što niti jedan igrač u Hrvatskoj u njegovom godištu nema. U HT Premjer ligi su mladi igrači imali i veću minutažu, a ovih nekoliko utakmica i par tjedana kada smo stručni stožer i ja odlučili da ćemo se osloniti na starije i iskusnije igrače neće imati veliki utjecaj na njihove karijere. Jasno mi je da navijači žele vidjeti mlade igrače na terenu, ali to je stvar politike kluba koji to mora jasno predstaviti navijačima, a tada bi se i lakše tolerirala pokoja izgubljena utakmica.

Stvar je to za dublju raspravu. Ali, valjda to i ovdje kazati, istina je zborena! Dok god ne bude jasne klupske politike, i dovoljno osoba koje će ju provoditi, teško je očekivati veće promjene. Kada se podvuče crta, jeste li zadovoljni ostvarenim?

– Znam što smo sve Dijan, Mandir, Babić i ja prošli od početka sezone, i s obzirom na sve što se događalo oko kluba, kada podvučem crtu, zadovoljan sam. Ostaje žal i za posljednjom utakmicom koja je bila na jednu loptu, no tu treba imati i malo sreće, a sreću ponekad treba i zaslužiti ili isprovocirati.

Što sada, razmišljate li o nastavku suradnje i ostanku u Zadru ili je vaše razdoblje na Višnjiku završilo?

– Ugovor mi je istekao. Nije bilo konkretnih razgovora, ali bilo je određenih priča o produljenju suradnje, no s obzirom na neizvjesnost oko čitave situacije nije bilo daljnjih koraka. Sačekat ćemo još nekoliko dana...

Infobox (Okvir):

«Slučaj ploča«

Jedna od crtica iz finalne serije je i sukob jednog gledatelja s trenerom Helbichom nakon završetka treće utakmice. Emocije su još »ključale«, a glava je bila »vruća« pa je došlo do ružnog verbalnog konflikta i pokušaja udaranja tablom za crtanje akcija. Srećom, situacija se brzo smirila, a uoči četvrtog susreta je došlo i do pružanja maslinove grane, popraćenog glasnim skandiranjima s tribina: »Mi smo Zadrani, Zadar je naš«.

– Ne bih se volio previše vraćati na tu situaciju. Dobio sam informacije da taj momak nije sklon takvom ponašanju te smo sve mirno razriješili. Nisam smio dozvoliti da me to pogodi te izbaci iz takta, a drago mi je da smo sve izgladili i da je nakon toga bila dobra atmosfera u dvorani – kazao je Srđan Helbich.

Infobox (Okvir):

Igrači su bili profesionalni do kraja

Treneru Helbichu posao nije olakšavala ni dosta nestabilna situacija oko kluba. Plaće su kasnile, fokus je dobrim dijelom sezone bio na upravi, financijama i kojekakvim prepucavanjima, umjesto na parketu. Kako je bilo voditi momčad u takvim uvjetima?

– Nije bilo lagano. Ne samo meni, već i Perinčiću i Anzuloviću od samog početka sezone. Igrači su bili profesionalci te su svoje obveze odrađivali maksimalno profesionalno, ali svi oni imaju svoje probleme i obveze. Svi mi imamo kredite te moramo plaćati režije i kada ne primaš plaću uvuče se određena nesigurnost. Jedno vrijeme se nije znalo ni kada će, i hoće li uopće, doći uplata, i to je zasigurno utjecalo na njih. Situacija bi bila lakša, a možda bi i rezultati bili bolji da nije bila tako, no moram istaknuti da ja na parketu nisam vidio probleme – rekao je Helbich.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno