Popjevkom veselom blagdan objavite, Stošiju blaženu Zadrani častite!

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Sebastian GOVORČIN
Sinoć je u katedrali održana Svečana Večernja

Svečanom Večernjom koju je sinoć u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić započela je proslava svete Anastazije (Stošije). Nebesku zaštitnicu Zadarske nadbiskupije, brojni vjernici pozdravili su riječima himne njoj u čast: "Popjevkom veselom blagdan objavite, Stošiju blaženu Zadrani častite. Ona je obrana Zadra nam rodnoga, Dalmacije ures uzvišen..." Propovijedao je mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup, koji je govorio o mučenicima u Crkvi.

- Upravo smo proslavili blagdan Isusova rođenja, Božić. Ivanovo evanđelje koje smo čitali na Božić predstavlja Krista kao veliko svjetlo koje je došlo na svijet. Svi koji su kroz povijest pošli za Isusom doista ga doživljavaju kao svjetlo. U tom svjetlu novim očima gledamo sebe, bližnje, Boga. U njemu primamo svjetlo u duši, oproštenje, radost i nadu te osposobljenost za djela svjetla. Krist je janje koje odnosi grijehe svijeta. Krist će proći stradanje, patnju i samu smrt, no Očevom snagom, on će ući u slavu uskrsnuća, kazao je mons. Ivan Milovan govoreći zatim o mučenicima koji su svoj život dali za vjeru.

Krv mučenika postala je sjeme novih kršćana

- Sveta Stošija i sveti mučenici u Kristu su otkrili svjetlo, svjetlo života, svoju nadu, radost, snagu, prijatelja i Spasitelja. Vjeru koja u njih nije bila samo na usnama, nego im je prožimala cijelo biće. Oni su za Njega svjedočili djelima, životom. U tomu progonu i pred izazovom odreknuća, oni su izgorjeli kao kometa, kao baklja, ostali su čvrsti, ustrajni, predani u ruke Očeve, ljubeći i opraštajući. Veliko Dioklecijanovo progonstvo kada je mučeništvo podnijela i sveta Stošija prijetilo je samom uništenju Crkve. No, nasuprot tome ostvarile su se poznate riječi: "Krv mučenika postala je sjeme novih kršćana", istaknuo je propovjednik.

- I dvadeseto stoljeće u povijesti Crkve dalo je nebrojene mučenike, svjedoke vjere. Mnogi su od njih već proglašeni blaženima ili svetima. U Hrvatskoj je takav veliki lik Blaženog Alojzija Stepinca. No, među našim mučenicima i svjedocima vjere onog vremena svakako posebno blista lik sluge Božjega Miroslava Bulešića, mladog istarskog svećenika koji je u dobi od samo 27 godina bio ubijen na krizmi u Lanišću u Istri, 1947. godine i čijoj se skoroj beatifikaciji nadamo. Njegov nam je lik posebno bio pred očima kada smo lani obilježavali Svećeničku godinu. Tako mlad, a tako duhovno zreo. Do kraja u zauzetom pastoralnom radu u brizi za sve ljude, uvijek promišljen i razborit u odlukama i odnosima, ali također dosljedan, hrabar i spreman unatoč prijetnjama ustrajati do kraja. On je na Božić 1944. godine u propovijedi rekao: "Ničega se ne bojim, jer znam da u svemu činim svoju dužnost i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Ja, znajte, da ću se držati uvijek vjere, svojeg poštenja koje neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu... S tim ću načelima uvijek živjeti, a to su načela Kristova." U duhovnom, pak, dnevniku te iste 1944. u jednoj teškoj situaciji stradanja nevinih ljudi, pa i prijetnji njemu samome, on zapisuje: ..."Kako je velika tvoja pravica, a neizmjerno tvoje milosrđe. Ako me hoćeš sebi, evo me pripravna. Moj život sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja tvoja." U sluzi Božjemu don Miru vidimo jasan odgovor na neka današnja pitanja o svećeniku.

Miroslav Bulešić - mučenik 20. stoljeća

 Najprije, bio je svjestan svojega poziva, duboko dirnut činjenicom da ga je Bog izabrao. Nije se zbog svoga zvanja uzdizao u oholosti, nego je gajio poniznost koja je prerastala u požrtvovnost. Bio je uistinu osjetljiv na dobrotvornost koju je i sam mogao iskusiti kod drugih koje je veoma cijenio. Bolno je doživljavao ratna stradanja pa je u svoju duhovnost ugradio svijest o prolaznosti ljudske veličine. Rado je i puno čitao, bio je čovjek velike ljubavi prema Crkvi. Iz duboke pobožnosti proizlazila je njegova smirenost pa je oslobođen straha od smrti često ponavljao: "Samo jedanput će se umrijeti." Nadbiskup Stepinac i Miro Bulešić poznavali su se i osobno. Don Miro je prolazio i kroz svoje duhovne krize i teškoće, kako svjedoči i posljednji zapis u duhovnom dnevniku, iz 1947.: "Proživljavam veliku unutarnju krizu, što me čini neraspoloženim i žalosnim. Kome da povjerim svoje poteškoće? Samo tebi moj Bože, samo tebi Marijo!" I upravo u trenutku kad mu se činilo da ima najmanje snage, Bog mu je dao svoju snagu, naveo je porečko-pulski biskup dodajući kako je don Miroslav mučeničkom smrću ovjenčan palmom mučeništva i pobjedom za nebo.

- Sluga Božji Miroslav Bulešić i današnjim je generacijama svećenika i svih vjernika uzor žive vjere, ustrajnosti i požrtvovnosti u služenju ljudima, hrabrosti i predanja Bogu do kraja. Neka i nama Gospodin udijeli po zagovoru svetih mučenika i svjedoka vjere ustrajati u življenju te iste vjere, nade i ljubavi, zaključio je mons. Ivan Milovan.                

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno