KUP JE NAŠ Obrana titule odlika je velikih, Omiš potvrdio da se Zadar vraća na pijedestal

U sportu, kao i u životu, oduvijek vrijedi pravilo da je puno teže obraniti nego osvojiti. Složili bi se s tim i košarkaši Zadra koji su u omiškom Ribnjaku u subotu uspjeli reprizirati lanjsku godinu i ponovno se popeti na najviše, pobjedničko postolje u natjecanju koje im svake sezone maše poput crvene krpe ispred očiju. Svake sezone Krešin kup je cilj kojeg pred njih postavljaju praktički svi, od uprave, preko medija pa sve do vojske navijača koja posebno ne priznaje osrednjost, prosječnost i manjak ambicija već iz godine u godinu inzistira na pobjedama, prvim mjestima i na kraju, trofejima u vitrinama. A svjedoci smo zadnjih 13 godina kako su trofeji na Višnjiku zapravo nepoznata pojava, sve do prekjučer… Jer, ako je lani na Višnjiku pred devet tisuća navijača uspješno obavljena misija povratka Kreše kući, u kolijevku hrvatske košarke, Omiš je potvrdio da se konačno može u kontekst staviti i množina kad je riječ o trofeju. I kad se počnu nabrajati, nizati iz godine u godinu, onda se može taj klub potpuno legitimno nazivati i velikim, a dobro svi Zadrani znaju da epiteti velik, slavan, moćan od odlaska iz Jazina 2008. godine pa sve do veljače ove 2021. su bili tek podsjetnci, često i utjeha, na nekadašnje dane ponosa i slave kad im je bilo sasvim normalno odlaziti do samoga kraja u nacionalnim prvenstvima i kupovima.

Pobjednički mentalitet
Je li onda i omiško finale potvrda da su na Višnjiku konačno sazreli i usvojili vještinu kako bi Amerikanci kazali »to repeat« dok bi Dalmatinci pak rekli »repetirati« titule. Sigurno da jest, jer jednom nešto osvojiti uvijek se može protumačiti slučajnošću, sretnim okolnostima ili s onom »i ćorava kokoš zrno nađe«, no nakon subote navečer na taj zaključak nitko nema pravo jer su košarkaši Zadra potvrdili da je neki drugi mentalitet, onaj pobjednički i gladan trofeja, zavladao njihovom svlačionicom. Lani su igrači Danijela Jusupa imali pogodnost domaćeg parketa, krcati i raspjevani Krešin dom iza svojih leđa i sigurno su mnogi neutralni kibici pomislili kako je lako onda i privesti cijelu priču sretnom kraju, no ove veljače momčad Veljka Mršića nije imala taj vjetar u leđa već je morala sama u samo tri dana razmaka izaći na kraj s dva najjača konkurenta u domaćim okvirima, Cibonom i Splitom. I kad se sagleda tih 80 minuta, izuzev onih 30-ak sekundi zamračenja kontra Cibosa, onda je teško ne primijetiti s kolikom suverenošću i dominacijom su Zadrani stigli do obrane Kup titule. Split se poput Cibone tri dana prije uporno trudio sustići Mršićevu momčad, hvatao rezultatski priključak i čak uspio na tri i pol minute do kraja doći do egala, no i taj test sposobnosti su momci s Višnjika odradili besprijekorno, pokazavši »žutima« da će na svoj red za trofejom u kojem stoje već iznimno dugih 17 godina morati još neko vrijeme pričekati. Mora se priznati Splićani su simpatična košarkaška družina i nisu na onaj način Zadru »mrski« protivnik poput Cibone, uvijek je bila nekakva bratska spona između ova dva dalmatinska kluba, a potvrdilo je to i ovo finale u kojem nije bilo nijedne trzavice na parketu, ni izvan njega. Sve su »žuti« podnijeli i više nego korektno jer poraze u ovakvim utakmicama sigurno nije lako probaviti što će najbolje znati mnoge generacije Zadrana koje su preko desetljeća imale taj gorak okus u ustima. Ufali su se Splićani u prisustvo Roka Ukića koji im je i donio zadnju titulu baš protiv Zadra u Jazinama 2004. godine, nadali su se da će im se sve poklopiti i sa 110. rođendanom Torcide, no previdjeli su bitan fakt kad je u pitanju rađanje »majstora s mora«, a to je da je na svijet došao baš u Zadru tog 13. veljače 1911. godine, i kao da se sudbina poigrala s cijelom pričom pa je prvi ovosezonski trofej usmjerila ka sjeveru Dalmacije gdje se unatoč temperaturi ispod ništice pospješenu s orkanskom burom i unatoč svim epidemiološkim preprekama na pravi način znalo proslaviti.

Po duplu krunu
Dočekale su kolone automobila autobus košarkaša Zadra već na naplatnim kućicama, u karuselu su ih pratili navijači sve do Višnjika gdje je i na konačnu naplatu došao smisao samog trofeja. Bez navijača, bez euforije i bez pritiska Zadru osvajanja trofeja nemaju ni smisla. Priznat će to svi koji su navlačili dres kluba kroz povijest, jer bez aklamacije onih zbog kojih se košarka i igra cijela priča bi bila potpuno isprazna, i ostala bi nedorečena. A koliko je taj dio košarkaške slagalice neizbrisiv u DNK-u svakog stanovnika Donatovog grada potvrdit će najbolje riječi kapetana Dominika Mavre nakon pobjede u omiškom finalu.
– Neman riči, na kraju svita sam! Svi smo presretni, uključujući strance koje smo »narajcali« prošlogodišnjim snimkama s proslave. Imali smo veliku želju obraniti naslov i ova pobjeda nam jako puno znači – kazao je kapetan pa za kraj poručio.
– Želimo i prvenstvo!

Želja mu je svakako na mjestu, jer su sada na Višnjiku visoko podigli ljestvicu ostaloj konkurenciji koji se s pravom moraju pribojavati moćne gomilice iz Krešinog doma. Ipak je niz zasad na njihovoj strani. Lani su bili najbliži duploj kruni, no ispriječila se korona na tom putu do naslova prvaka države kojeg se čega od 2008. godine, tako da su s omiškim Kupom faktički vezali dvije titule te se logičnim slijedom sada nameće i napad na hrvatsko prvenstvo u kojem će po svoj prilici imati najbolju startnu poziciju i za kojeg će nadamo se imati svoje vjerne navijače uz sebe, u njihovom prirodnom habitusu, na tribinama. Za tu ružičastu perspektivu definitivno je kriv Omiš nakon kojeg su sve one puste muke iz prvog dijela sezone stavljene na pravo mjesto, rekao bi Veljko Mršić u službu odrastanja njegove momčadi i nekako se čini da ne misle stati na ovom jednom trofeju. Što je sigurno i najbolja moguća vijest za navijače kojima će biti iznimno drago čuti da se konačno »želudac njihovog kluba raširio« i da im je narasla glad za pobjedama i titulama, a tko zna, možda dožive u nadolazećim godinama da se o KK Zadar raspreda u kontekstu hrvatske košarkaške dinastije s Višnjika koja neće poput one Jordanove u Bullsima ubrzo najaviti i svoj zadnji ples.

Pobjednici Kupa

1992.       SD Split
1993.       SD Split
1994.       CO Split
1995.       Cibona
1996.       Cibona
1997.       CO Split
1998.       Zadar
1999.       Cibona
2000.       Zadar
2001.       Cibona VIP
2002.       Cibona VIP
2003.       Zadar
2004.       Split CO
2005.       Zadar
2006.       Zadar
2007.       Zadar
2008.       Zagreb CO
2009.       Cibona
2010.       Zagreb CO
2011.       Zagreb CO
2012.       Cedevita
2013.       Cibona
2014.       Cedevita
2015.       Cedevita
2016.       Cedevita
2017.       Cedevita
2018.       Cedevita
2019.       Cedevita
2020.       Zadar
2021.       Zadar

Zadrov put do Kupa 2021.

Osmina finala:
Cedevita Junior – Zadar 69:81
Četvrtfinale:
Vrijednosnice Osijek – Zadar 75:81
Polufinale:
Zadar – Cibona 84:82
Finale:
Split – Zadar 70:79

Momčadi s kojima je Zadar osvojio Kup

1998.
Joke Vranković, Mario Gašparović, Jure Ružić, Ivan Perinčić, Marin Pestić, Emilio Kovačić, Branimir Longin, Kristijan Ercegović, Gerald Lewis, Tome Ružić, Marko Žorž, Jurica Žuža. Trener: Danijel Jusup.
2000.
Arijan Komazec, Scott Stewart, Marko Popović, Hrvoje Perinčić, Jurica Žuža, Darko Krunić, Jure Ružić, Kristijan Ercegović, Tome Ružić, Dino Rađa. Trener: Ivica Burić.
2003.
Damir Tvrdić, Jakov Vladović, Marko Popović, Branimir Longin, Hrvoje Perinčić, Marko Šamanić, Šime Špralja, Mladen Erjavec, Toni Dijan, Ivo Pavić, Michael McDonald, Michael Meeks. Trener: Danijel Jusup.
2005.
Siniša Štemberger, Jakov Vladović, Rok Stipčević, Pankracije Barać, Juby Johnson, Roko Čiklić, Šime Špralja, Todor Gečevski, Kyle Hill, Marko Banić, Jure Lalić, Aramis Naglić. Trener: Rudolf Jugo.
2006.
Siniša Štemberger, Jakov Vladović, Hrvoje Oršulić, Pankracije Barać, Juby Johnson, Roko Čiklić, Dean Oliver, Todor Gečevski, Damir Tvrdić, Frano Čolak, Jure Lalić, Andrae Patterson. Trener: Vlado Vanjak.
2007.
Vladimir Anzulović, Jakov Vladović, Rok Stipčević, Pankracije Barać, Julius Juby Johnson, Mario Filipović, Todor Gečevski, Frano Čolak, Jure Lalić, Hrvoje Perinčić, Carl English, Hrvoje Oršulić. Trener: Petar Popović.
2020.
Karlo Uljarević, Bryon Gregory Allen, Ive Ivanov, Ivan Siriščević, Muhammed Bashir Ahmed, Jan Palokaj, Domagoj Vuković, Martin Junaković, Dominik Mavra, Stefan Fundić, Jure Planinić, Dominic Gilbert. Trener: Danijel Jusup.
2021.
Justin Anthony Carter, Antonio Jordano, Duje Brala, Kodi Andrew Justice, Jan Palokaj, Domagoj Vuković, Aleksandar Bursać, Martin Junaković, Dominik Mavra, Chinanu Michael Onuaku, Jure Planinić, Filip Kraljević. Trener: Veljko Mršić.

Trofejni zadarski treneri

Godina       Trener       Natjecanje
1965.       Enzo Sovitti       Prv. Jugoslavije
1967.       Đorđo Zrilić       Prv. Jugoslavije
1968.       Đorđo Zrilić       Prv. Jugoslavije
1970.       Trpimir Lokin       Kup Jugoslavije
1974.       Lucijan Valčić       Prv. Jugoslavije
1975.       Lucijan Valčić       Prv. Jugoslavije
1986.       Vlado Đurović       Prv. Jugoslavije
1998.       Danijel Jusup       Kup K. Ćosića
2000.       Ivica Burić       Kup K. Ćosića
2003.       Danijel Jusup       Goodyear liga
2003.       Danijel Jusup       Kup K. Ćosića
2005.       Rudolf Jugo       Prv. Hrvatske
2005.       Rudolf Jugo       Kup K. Ćosića
2006.       Vlado Vanjak       Kup K. Ćosića
2007.       Petar Popović       Kup K. Ćosića
2008.       Aco Petrović       Prv. Hrvatske
2020.       Danijel Jusup       Kup K. Ćosića
2021.       Veljko Mršić       Kup K. Ćosića

Trofeji Zadra

Prvenstvo Hrvatske: 2004./05., 2007./08.
Kup Krešimira Ćosića: 1998., 2000., 2003., 2005., 2006., 2007., 2020., 2021.
Prvenstvo Jugoslavije: 1964./65., 1966./67., 1967./68., 1973./74., 1974./75., 1985./86.
Kup Jugoslavije: 1969./70.
ABA liga (Goodyear): 2002./03.