Na ljeto ću biti još bolja

Prošla dvoranska sezona je bila dobra, a ljeto je bilo ludilo. Tako da bi ovo ljeto trebalo stvarno biti jako dobro – kaže Splićanka
 Blanka Vlašić u subotu navečer u Dohi nije slavila, dvostruka svjetska dvoranska prvakinja u skoku uvis nakon kratkog druženja s hrvatskim novinarima u hotelu Ramada otišla je u sobu kako bi se dobro odmorila i svježa dočekala dan u kojem će se posvetiti samoj sebi. Dan uoči povratka u Split na rasporedu su bili kupanje, sunčanje i – sushi.
– Uvijek govorim da ću dobro proslaviti medalju, imala sam najbolju namjeru, ali sam bila toliko umorna, emocionalno sam se ispraznila. Čim me tijelo, nakon što sam preskočila dva metra i pobijedila, prestalo slušati, bilo mi je jasno da je stvarno ovih dana bilo dosta tenzija. Tko kaže da je s godinama sve lakše? To nije točno, samo si iskusniji pa se naučiš bolje snaći u nekoj situaciji, ali pritisak je uvijek prisutan. Puno je teže nešto braniti nego kad nešto loviš, Svjetsko prvenstvo je uvijek posebna priča, puno se više trošiš za svaki skok nego na nekom drugom natjecanju. Tako da će mi tek za nekoliko dana doći do glave što sam napravila – rekla je Blanka Vlašić, koja je u Dohi ostvarila svoj cilj, u “Aspire Domu” pred pet tisuća gledatelja među kojima je bila i skupina hrvatskih navijača na radu u Kataru, ali i splitska delegacija predvođena Ivanom Veštićem, predsjednikom njezina “ASK”-a, obranila je titulu svjetske prvakinje osvojenu prije dvije godine u Valenciji. Drugo zlato u dvorani za redom osvojila je skokom preko 200 centimetara, cilj je bio još jednom napasti svjetski rekord (209 cm) blizu kojega je bila na mitingu u Banskoj Bistrici, ali u Dohi preko 205 centimetara jednostavno nije išlo.
– Sad više nije bitno napadati svjetski rekord samo da bi se napadala visina od 209 centimetara. Sad je to osjećaj da bih je mogla i skočiti, ta kombinacija se ne može usporediti ni sa čim, to je nešto posebno. Natjecanje je dugo trajalo, čekanje između skokova je bilo predugo, teško je bilo skočiti. Visinu od 205 centimetara sam skakala da ne napravim prevelik razmak od 200 do 209 centimetara, a ta je pak visina nedefinirana. Kad sam pobijedila sve me napustilo, ne zato što me ne zanima skočiti 205 centimetara, nego zato što je tijelo reklo fajrunt, dosta je bilo za ova dva dana. Ostala sam sama na zaletištu, nitko me nije vodio, nije bilo neizvjesnosti, lagano sam pobijedila.
Splitska skakačica uvis u Dohu je došla kao vlasnica triju najboljih rezultata ove sezone na svijetu, u Arnstadtu je preskočila 206 centimetara, u Banskoj Bistrici 204 centimetra, a u Splitu je preletjela 203 centimetra. Iza nje se smjestila Njemica Ariane Friedrich, najveća Blankina suparnica, koja je na nacionalnom prvenstvu u Karlsruheu preskočila 202 centimetra. No, iako su se svi nadali prvom ovosezonskom dvoboju dviju najboljih skakačica uvis na svijetu zbog kojega je skok uvis zanimljiv, on je izostao. U Dohi je razlog bila Njemičina ozljeda koljena zbog koje mora strogo mirovati. Ostatak konkurencije je daleko iza Blanke, ove su sezone od finalistkinja dva metra preskočile tek srebrna iz Dohe, Španjolka Ruth Beitia te četvrtoplasirana Ruskinja Svetlana Školina.
– Nisam bježala od dvoboja i nisam kriva što ih ove sezone nije bilo. Htjela sam skakati u Karlsruheu, gdje je odlična podloga i gdje se može ostvariti dobar rezultat, ali nisam dobila zeleno svjetlo od organizatora. Htjela sam da Ariane dođe u Split, nije došla jer je skakala dan kasnije u Njemačkoj. Sad je nema jer je ozlijeđena. Sve one skakačice koje nisu bile tu, nisu bile spremne skakati na razini svojih najboljih rezultata i zato nisu došle u Dohu. Ovdje su one koje su u ovom trenutku najbolje. Glupo je sada pričati o tome što bi bilo da je neka od njih ovdje, očito je da u ovom trenutku nisu spremne i da zato nisu došle. Velik je uspjeh uopće i doći na SP, doći zdrav, spreman i doći u poziciju da te gledaju kao kandidatkinju za odličje.
Blanki Vlašić je Svjetsko prvenstvo u Dohi posljednje natjecanje dvoranskog dijela sezone. Nakon odmora slijede pripreme za sezonu na otvorenom najvažniji ispit koje će biti Europsko prvenstvo u Barceloni krajem srpnja. Iako u svojoj riznici ima četiri odličja sa svjetskih prvenstava, dva sa SP-a na otvorenom (Osaka, Berlin) i dva iz dvorane (Valencija, Doha), najbolja hrvatska atletičarka nema niti jednu titulu s EP-a.
– Sad sam u formi, ali to neću moći iskoristiti do kraja, moram čekati ljeto. Ako sam imala dobru dvoransku sezonu, bez tegoba, mislim da bi se to moglo lijepo nadograditi na sezonu na otvorenom. Mislim da bih u ljetnoj sezoni trebala biti još bolja. Prošla dvoranska sezona je bila dobra, a ljeto je bilo ludilo. Tako da bi ovo ljeto trebalo stvarno biti jako dobro. Skok uvis je u ovom trenutku najviše europska disciplina, osim Howard sve su skakačice Europljanke. Poklopilo se da s EP-a nemam niti jednu medalju, ali ja ne bih mijenjala sve svoje medalje za jednu s EP-a – zaključila je Blanka Vlašić.

Suparnice vole Blanku

Brončana iz Dohe, Amerikanka Chaunte Howard Lowe, puna je riječi hvale za Blanku Vlašić.
– Zna se da je Blanka najbolja, ona je definitivno ta koju se jedino može loviti. Divim joj se kao skakačici, sretna sam što se imam prilike natjecati s njom. To je bio moj cilj, pratiti je što više mogu pa se nadam da ćemo jednom zaplesati zajedno – rekla je Howard Lowe.

Bojan i tata

Blanka Vlašić je nakon finala skoka uvis poručila da je medalju posvetila treneru Bojanu Marinoviću. No, nekoliko sati kasnije dodala je da ju posvećuje i ocu i treneru Jošku.
– Ova medalja je za Bojana jer je on moj stup na natjecanjima, ali zna se tko je moj pravi stup i zna se što njemu ide. Tata uvijek dobiva ono najviše, on to zaslužuje – kaže Blanka.

Visoka bjelkinja

Blanka Vlašić i Doha vole se javno, najbolja hrvatska atletičarka u katarskoj je prijestolnici uvijek rado viđen gost, u Dohi je prvi put nastupila 2006. godine na Super Grand Prix mitingu, što se održava početkom svibnja, dolazak je zakazala i ove godine.
– Kupanje, sunčanje, sunce, to mi je dovoljno. Ne znam što je tu posebno. Uvijek sam smještena u lijepom hotelu s bazenom, uvijek je mirno, nema još šušura, atmosfera je opuštena i to mi odgovara – rekla je Blanka Vlašić koja ne razmišlja o kupnji stana u Dohi. Iako je kvadrat u Pearl Kataru, dijelu katarskoga glavnoga grada predviđenog za strance, samo 2.500 eura.
– Dobro bi mi došlo da imam neko mjesto za bijeg. Kad dođeš ovdje iz hladne Europe, odmah je sve ljepše, baš jedan ugodan boravak. Koliko god se radujem odlasku kući, toliko mi je muka kad se sjetim svih svojih obveza, među kojima je i vađenje osmice. Išla sam na redovnu kontrolu k zubaru i kad sam čula da je moram vaditi, skoro sam se onesvijestila. Za prvu ruku smo izvadili živac i ostavili otvoren zub, a sad slijedi vađenje.
Katarani od sporta najviše vole nogomet, tako se zalažu za domaćinstvo Svjetskoga prvenstva 2022. godine. Ni “kraljica sportova” nije im strana iako previše ne zanima lokalno stanovništvo, a njihov predstavnik Samuel Francis trčao je u finalu utrke na 60 metara. No, za sport se zalaže vladar Katara, emir Hamad bin Khalifa Al Thani, točnije njegov sin koji je i zaslužan za izgradnju Aspire Domea. Iako će svi na spomen Hrvatske reći Davor Šuker, Blanka Vlašić je definitivno ljubiteljica tamošnjih poznavatelja sporta.
– Bojan me posljednjih dana zove visoka bjelkinja. Kaže da me svi gledaju dok šetamo jer sam bijela i visoka, otuda i novi nadimak.