Ljudi i događaji u pričama Drage Marića

I Lepa Smoje Zadranka
Još jedna naširoko poznata osoba, koja je najveći dio života provela izvan Zadra je Zadranka. Leposava Ana Smoje, životna suputnica znamenitoga splitskog novinara, kroničara i književnika Miljenka Smoje rođena je u Zadru 20. veljače 1920. Majka joj je bila Veronika Olivari iz Silbe, a otac Ferdo Ćatipović iz Sinja. Lepa nije bila samo Smojina supruga, nego i njegova savjetnica, prva kritičarka i "recenzentica". Ona je Smoju činila Smojom.

Zadužbina Bepa Morovića
U teškim vremenima, kroz koja je Zadar često prolazio, mnogi naši nazovimo ih mali ljudi doprinosili su boljitku grada svojim djelima i tako nas za stalno zadužili. Ovdje podsjećam na zadužbinu starijim Zadranima dobro poznatoga našeg rano preminu-log sugrađanina Josipa Bepa Morovića (1926. – 1990.). U doba Drugoga svjetskog rata i teškog razaranja grada Bepo je bio mladi naučnik tiskarski slagar kad su se u inače tome teškom i opasnom poslu štamparska slova ručno slagala. Bombardiranja u ratu porušila su i zadarske tiskare, a nešto manje od ostalih stradala je Tiskara Schönfeld. Saznavši za odlazak Nijemaca, koji su Zadar okupirali nakon pada Italije, Bepo je pohitao u tiskaru kako bi spasio od uništenja jedini dobro sačuvani tiskarski stroj. Zatrpao ga je materijalom kojeg je našao i tako spasio, a uz njega i nekoliko sanduka tiskarskih slova i papira. Tako se, nešto kasnije, oslobađanjem grada, moglo odmah pristupiti tiskarskoj djelatnosti. Josip Bepo Morović bio je i poznati sportski djelatnik. Skupa s Krunom Perovićem, Krstom Icom Petanijem, Brankom Perovićem i Nikolom Zdrilićem već 1946. utemeljio je Nogometni aktiv Arbanasi, koji je tada bio odjel Fiskulturnog društva Zadar. Bio je i dugogodišnji trener te nogometne družine i kad je ona postala zasebni nogometni klub.

Petrov Glas Amerike
Godina 1947. i Vjekoslav Surać, poznatiji kao Foto Vjeko, tada 18-godišnjak, već se svugdje petljao, među žene najviše. Ponekad su mu mogle "doći glave", a u ovom slučaju, iako su bile uzrok problema, spasile su ga. Vjeko je bio član amaterskog radio-kluba i puštao je glazbu i važnije govorne emisije preko jedinog razglasa na Poluotoku. Malo je tko tada u Zadru imao radio-prijemnik pa se slušalo javno ono što vlast odredi. Jednog dana Vjeko je napustio "radno mjesto" u radio-klubu i otišao s jednom ljepoticom, a ostavio šest godina mlađeg brata Petra neka ga zamijeni. Petar, dijete, vrtio je po radio-prijemniku i pustio na razglas prvu emisiju na hrvatskome jeziku na koju je naišao. A preko razglasa je treštio glas Grge Zlatopera, reportera tada strogo zabranjene emisije Glas Amerike. Nastala je jurnjava milicionera po gradu, emisija je prekinuta, a onda je trebalo pronaći i kazniti osobu koja je to, mislili su, namjerno napravila. Petar je imao samo 12 godina pa ga nisu teretili, a Vjeko bi nastradao da nije dokazao kako je to bila slučajnost jer je otišao s djevojkom. I sve je dobro završilo.