Potrebno je čuti čovjeka i imati vremena za njega

Velikim ispovjednicima u Crkvi – Ivanu Mariji Vianneyu i Leopoldu Mandiću su poglavari prigovarali da ljudima daju malu pokoru

Među bogatstvima koje Crkva ima kroz povijest, u tolikim različitostima, je i sveti Leopold Bogdan Mandić. U njegovom životu otkrivamo kako Bog svakom čovjeku daje neponovljive darove. Sveti Leopold je boravio i u ovoj našoj crkvi u kojoj je tri godine služio i ispovijedao. Najveći dio svoga života proveo je u Padovi. Bio je mali, skromni redovnik. Uvijek mu je srce kucalo za svojom domovinom i Jadranskim morem, premda mu je srce bilo otvoreno za sve narode istoka i zapada, rekao je mons. Ivan Mustać na početku svete mise u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru na blagdan ovog sveca.
Mons. Mustać je potaknuo na molitvu za sve one koji vrše Božju službu, za ispovjednike, redovnike u Samostanu sv. Mihovila i Samostanu sv. Frane i za sve one koji su na raspolaganju ljudima za sakrament svete ispovijedi.
 Vjernici su nakon mise izrazili štovanje relikviji svetog Leopolda Mandića. Zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak je 1978. godine proglasio crkvu Gospe od Zdravlja svetištem svetog Leopolda, velikog ispovjednika i molitelja.
Ovaj je svetac bio poglavar kapucinskog samostana, ranije u povijesti povezanog s crkvom Gospe od Zdravlja. Bio je i čuvar tog svetišta. Leopold Mandić je moleći i ispovijedajući u njemu djelovao od 1897. do 1900. godine. Samostan i crkva su u Drugom svjetskom ratu stradali, ali su ponovno obnovljeni.
– Velikim ispovjednicima u Crkvi – Ivanu Mariji Vianneyu i Leopoldu Mandiću su poglavari prigovarali da ljudima daju malu pokoru. Ovi duhovni velikani su na to odgovorili kako oni vrše tu pokoru umjesto ljudi koji su im dolazili, kazao je propovjednik, dodajući da se život svetog Leopolda može promatrati i u svjetlu Kristovih riječi: “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.”
– Sveti Leopold Mandić je po cijele dane ispovijedao, dolazili su mu ljud iz raznih krajeva. Bio je na raspolaganju ljudima, slušao ih je i imao uvijek otvoreno srce za njih, riječi su mons. Mustaća.
– I danas kao i uvijek iznad svega potrebno je čuti čovjeka i imati vremena za njega. Puno puta ljudi imaju potrebu reći nešto, i ne samo izgovoriti svoje grijehe u ispovjedaonici, nego i svoj život, svoje nade, žalosti, trpljenja i pitanja. Zato je danas važno imati duhovnog vođu. Jedno je ići na ispovijed, a drugo na duhovni razgovor. To znači biti osjetljiv za drugoga, odgajati svoju savjest, duhovno se savjetovati. Za to je potrebno imati duhovni razgovor.
 Jedan od načina kako možemo doživjeti Božju ljubav u Crkvi je sakrament svete ispovijedi. Tu možemo vidjeti Božju ljubav za grešnike. Evanđelje nas poziva na milosrđe: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” Ljudi su mogli vidjeti ovu ljubav Božju i milosrđe u osobi jednog malenog fratra koji je sjedio u ispovjedaonici, gdje su se događala velika čudesa, preokreti i događaji u životu i u duši, zaključio je mons. Ivan Mustać, župnik zadarske župe Sv. Stošije. Posebno je istaknuo važnost osjećaja milosrđa i opraštanja u međusobnim odnosima te redovitog pristupanja sakramentu svete ispovijedi.