Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Malorca i Zadar imaju isti zalaz sunca

Autor: Ante Rogić

14.06.2010. 22:00
Malorca i Zadar imaju isti zalaz sunca


Llucia Ramis Laloux, jedna je od četvero Španjolaca koji su sudjelovali na ovogodišnjem Festivalu europske kratke priče. Prošlog tjedna, u organizaciji Odsjeka za iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru, boravila je u Zadru, te održala predavanje o suvremenoj katalonskoj književnosti. Istog dana sudjelovala je na književnoj večeri u Đini, gdje je čitala svoju priču, a potom su studenti čitali prijevod iste.
Na Festivalu europske kratke priče predstavili ste se s dvije priče. O čemu je riječ?
– Radi se o dvije priče s tematikom djetinjstva. Prva priča nosi naslov “Luka” i govori o ljudima koji se ne žele suočiti sa životom.
Druga priča naslovljena je “Začuđen čovjek” (El hombre absorto). Dok djed vuče noge po stanu ona se prisjeća nekog čovjeka iz djetinjstva koji je radio nešto što joj je smetalo. Taj je čovjek ubio svoju obitelj pa sebe ali u sjećanju joj je dan kada joj je poklonio pritiskač za papire u kući njenog djeda. Sjećanja ju vode u dane kada je tamo provodila ljeta s obitelji i djedove tri sestre. U kući se osjećala vlaga koja se zavukla u svaki kutak pa joj nije mogla pobjeći čak niti pod poplunom. To što djed vuče noge navodi ju na razmišljanje da mora da on tako zadržava smrt pokušavajući povratiti neko drugo vrijeme. U sjećanje joj dolazi i ono što smatra svojim prvim sjećanjem, nebo u Asturiji. U špajzi pronalazi mamine dnevnike u kojima je Lilliane, mamina rođakinja, uvijek bila najpopularnija cura. U djedovoj kući su i njena dva bratića i pas Tiwa. Uspomene postaju sve teže i ona ih nastoji zaboraviti. Ponovo pod vlažnim poplunom opet brka djedove korake s prikazom Benita Vasconcelosa, čovjeka koji je, možda, ubio sebe i svoju obitelj. U Zadru ste proveli tri dana. Kakvi su dojmovi?
– Zadar je prekrasan grad. Ako bih išla raditi usporedbu s Palma de Mallorcom, odakle ja dolazim, ne bih rekla da su slični po izgledu, ali mi je jedna stvar ostala upečatljiva. Svjetlost sunčeva zalaska me podsjeća na Palma de Mallorcu.
S druge strane, iako je riječ o jednom turističkom gradu, nemate osjećaj kao u Mallorci. Nema onog masovnog turizma, i to je dobro. Kad malo bolje pogledam, upravo me tog strah, odnosno bilo bi mi žao da ovako lijepi gradić ne postane grad masovnog turizma.
Nakon što čovjek pročita Vaše romane može se steći dojam kako je riječ o jednom ironičnom piscu.? Ili je to varka na prvi pogled?
– Kada kažeš ironičan, automatski prestaje biti ironija. Ja bih prije rekla kako sam pisac kroničar. S jedne strane, ne bih željela nikog povrijediti, ali želim nekog dirnuti. Želim biti direktna, pišem u prvom licu, u prezentu, ne s jedne objektivne kronike. Sa svojim romanom Egosurfing sam izbubila neke prijatelje, jer su se našli u njemu, iako sam kzala kako uopće nije riječ direktno o njima. No, nekoliko priva je brzo riješilo stvar….
Što je prije bilo, pisac ili novinar, barem kad je riječ o Vama?
– Prva stvar koju sam znala da želim raditi je pisati. A sviđaju mi se oba zanimanja, i novinar i pisac. S književnošću imaš više novaca, osobnog zadovoljstva, nemaš šefa, kao unovinama, s kojim se svađaš.. hahaha. Ne, ozbiljno, volim i jedan i drugi posao. Prvo sam počela u novinama. Naučila sam se disciplini, naučila sam kako se objasni priča… Uglavnom, naučila sam jednu shemu.
 


Tko je Llucia Ramis Laloux


Llucia Ramis Laloux (Katalonija, Španjolska) rođena je 1977. godine u Palmi. Novinarka i spisateljica, autorica je dvaju romana: „Egosurfing”, za koji je 2010. dobila nagradu Josep Pla i „Coses que et passen a Barcelona quan tens 30 anys”. Bila je glavna urednica književnog časopisa Quimera, pisala je za kulturni podlistak dnevnika Diario de Mallorca, a danas piše za dnevni list El Mundo. Njezine pripovijetke i kratke priče razasute su po različitim antologijama – „Antologiji mladih majorkanskih pisaca” „Odio Barcelona”, „Matar en Barcelona” te u časopisima Lluc, Zut i Casatomada.