Žestoki napad najbolja je obrana

Mogao bi se napisati cijeli elaborat o tomu kako sa Zagrebom treba igrati obranu, ali zašto bi se Zadar previše time zamarao? Neka malo i Zagreb misli kako će izaći na kraj s napadačkom potentnošću domaće momčadi
Kako će se danas rasplitati utakmica u kontekstu izravnih igračkih dvoboja? Ili, što će sve biti moguće vidjeti na parketu? Nikad nešto nije samo crno ili samo bijelo pa se tako ni sva predviđanja koja čovjek može imati ne mogu ostvariti u potpunosti. Recimo, hoće li na Jakova Vladovića, nedvojbeno prvog Zagrebova razigravača, više motriti Rok Stipčević ili Malik Dixon? To je stvar Petrovićeve odluke, a odluke će možda donositi ad hoc, ovisno o tomu kako će se sve događati na parketu. Osim što igrači Zadra trebaju čuvati Vladovića, treba i on malo igrati u obrani. A na koga će Pavličević usmjeravati Jakova?
Drugi dio Zagrebova terceta koji nosi igru jest Kruno Simon. Ne jednom Giuseppe Giergia za nj je kazao da je veoma dobar igrač koji bi imao svoje mjesto i u Zadru. Povremeno je Simon nepredvidiv glede učinka jer u nekoj utakmici ode iznad prosjeka, u ponekima bude ispod. No, to je igrač koji ima uvijek spremna dobra ili dovoljno dobra rješenja, solidan je u ulazu, a znade namjestiti ruku i dobro ciljati nizove trica. I treći, a zapravo prvi po statističkom učinku, jest Ante Tomić. Zanimljiva pojava u hrvatskoj košarci. To je igrač o kojem se obično piše sve u lijepom svjetlu, ali sigurno i igrač koji nije u tolikoj mjeri sazreo da bi kao takav bio zadarskim centrima nekakav preveliki problem. Naravno, kad već dobije loptu. Takve igrače treba čuvati i preventivno, kao onda kad je Dalibor Zebić fantastično, sjajno, odsjekao Marka Viduku i bacio ga u očaj. Nogomet i košarka? Dođe mu na isto jer uvijek onog najboljeg treba staviti u zatvor i držati ga što dulje unutra. Tako će biti i s Antom Tomićem kojemu zadarski centri sigurno mogu parirati kad bude jedan na jedan , zapravo kojega mogu ometati toliko da Tomić ne ubaci, na primjer, devet od deset lopta.
Mogao bi se napisati cijeli elaborat o tomu kako sa Zagrebom treba igrati obranu, ali zašto bi se Zadar previše time zamarao? Neka malo i Zagreb misli kako će izaći na kraj s napadačkom potentnošću domaće momčadi. Tu će Željko Pavličević, predmnijevamo, nastojati do maksimuma eksploatirati svoje pružne radnike , odnosno igrače kakve ima svaka momčad. To su ljudi koji nisu u prvom planu, ali mogu biti dovoljno dobri za određene zadaće. U Zagrebu su to, na primjer, Babić ili Bašljan, možda Rahimić, pa Dundović, Papac ili čak i Štimac. Neki od njih, dakako, nisu tek obični šljakeri što se može zaključiti iz podatka da naslov najboljeg igrača ne zaslužuju u pravilu nego samo kao iznimke. Hoće li i danas netko biti iznimka, pokazat će se.
Onaj tko upozorava na to da Zadru neće biti sve prejednostavno jer je Zagreb zadnji u NLB ligi, u pravu je. Vidjelo se protiv Heliosa ili Krke, koji spadaju u donji dom, da pobjeda ne može tek tako doći na pladnju kao predjelo, glavno jelo i zaslada. Osim što Zadru svakako trebaju bodovi, treba mu i novi iskorak u kvaliteti igre. Potpuno se približio trenutak u kojemu će početi ritam dviju utakmica u jednom tjednu i više neće biti vremena za velike, obuhvatne treninge čiji bi primarni cilj bio drastični napredak u igri. Dakle, još tu i tamo nešto će se moći popraviti, ali posve će u prvom planu biti stvaranje pozitivnog rezultata.
Na koncu, danas ćemo vidjeti i jesu li se i ukolikoj mjeri oporavili Julius Johnson i Damir Rančić. Što prije uđu u kvotu za Petrovićeve rotacije, tim bolje.