Na referendumu su moguća i neugodna iznenađenja

Za ishod referenduma presudna će biti mobilizacija birača. Ono što zabrinjava je činjenica da europsko pridruživanje najmanje podupiru najmlađe generacije
Loša komunikacija državnih institucija s građanima oko članstva Hrvatske u Europskoj uniji opće je poznata činjenica – i kod kuće i u Bruxellesu. Javnost je bila, i još je uvijek, isključena iz pregovaračkog postupka uz obrazloženje da bi javno iznošenje domaćih pozicija i zahtjeva u pregovorima umanjilo izglede za njihov dobar ishod jer bi druga strana znala unaprijed što Hrvatska smjera i želi. No, kad se pojedina poglavlja i zatvore, naši se dužnosnici ne “trgaju” upoznati građane s onim što su dogovorili, kakva će to nova pravila igre stupiti na snagu jednom kad se pridružimo europskoj obitelji, koje će im koristi, a koje “štete” donijeti. Tako ljudi diljem Lijepe Naše sigurno nemaju pojma hoće li nakon ulaska u EU moći ravnopravno tražiti zaposlenje u drugim europskim državama, koliko će poskupjeti kruh, energenti i dječja oprema, hoće li morati plaćati veće pristojbe zbog strožih pravila zaštite okoliša.
Upozorenja predstavnika EU-a
Predstavnici EU-a godinama upozoravaju naše dužnosnike kako je opasno što europsko članstvo u Hrvatskoj ima slabu opću podršku. No, Sanaderova vlada i bivši premijer osobno, na takva su upozorenja uvijek nehajno odmahivali rukom, tvrdeći kako će građani Hrvatske, kad to bude trebalo – dakle na referendumu, reći većinsko DA ulasku u Uniju. Računalo se na dokazano uspješan Vladin i posebice Premijerov PR, što i nije bilo bez osnova jer je Sanader nekoliko godina zaista uspijevao ljude uvjeriti u ono što je htio, čak i kad se, recimo, radilo o odluci kojoj se svega nekoliko tjedana ranije žustro protivio.
Vlada premijerke Jadranke Kosor, kada je riječ o informiranju građana glede prednosti i mana EU članstva, nastavila je Sanaderovim putem. Vjeruje da s referendumom neće biti problema i to joj je jedino važno. Tako su dužnosnici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) u petak razdragano priopćili kako je podrška ulasku u Uniju veća nego ikada. Prema podacima istraživanja javnog mnijenja, provedenog u listopadu, za članstvo bi glasalo 62 posto onih koji su se izjasnili da će izići na referendum. A takvih je ukupno 70 posto – 51 posto je onih koji bi sigurno glasali na referendumu, a 19 posto je kazalo da bi to vjerojatno učinili.
Kada se usporede istraživanja proteklih četiri-pet godina, ovih listopadskih 62 posto zaista su najbolji do sad, no ne i neki kolosalan pomak ili kopernikanski preokret. Primjerice, ujesen 2007., postotak potpore bio je gotovo isti – za EU članstvo izjasnilo se 61 posto onih ispitanika koji su kazali da bi izišli na referendum. Najniža podrška unutar ove skupine bila je u ljeto prošle godine – iznosila je 49 posto. Bilo je to razdoblje kulminacije slovenske blokade, a u takvim okolnostima, koje građani doživljavaju kao negativne i(li) neprijateljske po Hrvatsku, pozitivni odnos prema Europi redovito opada. Nakon tog crnog perioda, postotak podržavatelja EU rastao je te se kretao između 55 i 51 posto.
No, situacija je ipak manje ružičasta kad je riječ o odnosu prema EU u cijeloj populaciji. Hrvatsko članstvo u ovom uzorku, pokazuje istraživanje napravljeno za MVPEI, podupire 48 posto ispitanika. Da ulazak u Uniju trenutačno podržava manje od polovice građana, potvrđuje i druga anketa koju je u studenome provela Promocija Plus. Stručnjaci ove agencije ocjenjuju kako je zabrinjavajući i trend – da potpora pada četvrti mjesec za redom.
Oscilacije u potpori – uobičajene
Sociolog Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da su oscilacije u potpori uobičajene te da nije riječ o dramatičnim promjenama.
– Ako se gledaju dugoročni trendovi, vidi se da podrška varira za nekoliko postotaka, pada i raste, najčešće kao rezultat nekih vanjskih zbivanja. No, u skupini onih koji bi izašli na referendum uvijek je 15-tak posto više onih koji su za, nego onih koji su protiv, objašnjava Bagić.
Pad podrške među ukupnim stanovništvom na nešto manje od 50 posto također nije velika promjena budući da su podržavatelji i protivnici Unije već godinama u ukupnoj populaciji izjednačeni pola – pola, a varijacije su u ponekom postotku.
– Za ishod referenduma presudna će biti mobilizacija birača. Ako situacija ostane kao što je sada – da su za izlazak na referendum motiviraniji oni koji podržavaju članstvo – može se računati da će većina izišlih zaokružiti DA. No, ako se jednako dobro mobiliziraju i protivnici EU-a, tada će rezultat biti puno neizvjesniji, ističe Bagić.
Ovaj drugi scenarij manje je izgledan budući da se ni jedna relevantna stranka ne protivi pridruživanju. No, iznenađenje bi mogle izrežirati vanjske okolnosti, neki događaji koji će prethoditi referendumu.
Pogrešna kalkulacija
– Moglo bi se dogoditi da neka tema postane dominantna naprosto zato što se nešto u tom trenutku bude zbivalo, primjerice štrajkovi zbog brodogradilišta, prosvjedi zbog poskupljenja ili nezaposlenosti. Tada će građani članstvo u EU procjenjivati vezano uz taj neki mogući problem ili pitanje, pa će rezultat referenduma tako biti puno manje izvjestan, upozorava Bagić.
Ni Vladina odluka da se referendum održi nakon što Hrvatska potpiše Pristupni ugovor s EU ne pridonosi izvjesnosti referendumskog ishoda.
– Teško je razumjeti zašto se Vlada odlučila na taj potez. Ako misli da će time osigurati veću podršku jer će poručiti biračima da je EU članstvo gotova stvar, takva je kalkulacija pogrešna. Upravo suprotno, činjenica da je ugovor potpisan mogla bi smanjiti motivaciju građana koji su za, a povećati motivaciju onih koji su protiv i koji će biti ogorčeni što je odluka donesena prije nego što ih se pitalo, napominje Bagić. To je veliki politički rizik za Vladu jer bi negativan rezultat referenduma nakon već zaključenog Pristupnog ugovora bio golem politički udarac vladajućima.

Mladi – najveći euroskeptici

Osim generalno slabe podrške EU članstvu među građanima, hrvatska je specifičnost, koja se također ne mijenja već godinama, da europsko pridruživanje najmanje podupiru najmlađe generacije. Da promjene ni sad nisu na vidiku, pokazuje i posljednje istraživanje za MVPEI, prema kojem je “za” svega 34 posto ispitanika u dobi od 15 do 24 godine, a čak 38 posto je protiv. Odmah su iza njih, na drugom mjestu po euroskeptičnosti, malo stariji – građani između 25 i 34 godine, gdje je protiv članstva u Uniji 36 posto, a podržava ga 46 posto. Iznadpolovičnu potporu ulasku u EU daje samo hrvatska srednja generacija, ljudi u dobi od 45 do 64 godine. Značajne su razlike i prema stupnju obrazovanja. Tako je “za” 60 posto građana s višom i visokom naobrazbom, a kod ostalih je potpora ispod 50 posto – 42 posto u skupini s osnovnom školom te 47 posto kod onih sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Tinejdžeri posve neinformirani

Proteklih godina Bruxelles je opetovano upozoravao dužnosnike u Zagrebu kako se u informacijskoj kampanji moraju posebno usredotočiti na mlade koji su u Hrvatskoj puno euroskeptičniji nego što su bili najmlađi naraštaji drugih zemalja kandidatkinja. No, sva su ta upozorenja zanemarena, solidna edukacija o EU u školama nije organizirana, pa su posljedice tužne i očite. Hrvatski tinejdžeri o zajednici, u kojoj će proživjeti cijeli svoj odrasli vijek, jako malo znaju. Gotovo 50 posto ispitanika u dobi od 15 do 18 godina ne zna je li za ili protiv hrvatskog pristupanja Uniji. Podržava ga jedva nešto više od trećine – 37 posto, a protiv je 15 posto.