Spasili se plivajući u ledenom moru

Ante Brdar i Ivan Dušević uspjeli su doplivati do obale gdje su proonašli zaklon u pastirkoj kolibi. Nakon pet sati agonije spašeni su zahvaljujući posadi policijskog broda “Sveti Šimun”
U nedjelju oko 22 sata zadarska je policija zaprimila dojavu o nestanku dvojice ribara iz Ljubačkih Stanova.
Riječ je o Anti Brdaru (58)i Ivanu Duševiću (61), koji su se u nedjelju nešto iza 14 sati iz marine u Ljubačkim Stanovima, ribarskim gliserom dužine oko 5,5 metara uputili prema otocima Sikavci s namjerom da izvuku parangale koje su dan ranije bacili u obližnju uvalu.
–  Kad smo krenuli, more je bilo mirno tako da nismo niti slutili što nas čeka. Međutim, čim smo došli na mjesto gdje smo dan ranije bacili parangale i započeli ih izvlačiti, počele su se praviti marete. More se uzburkalo i otežavalo nam posao. Ja sam bio na krmi, a Ante naprijed. Valovi su nam počeli puniti krmu pa smo prerezali parangale i počeli se povlačiti vozeći unatrag. Uključili smo pumpu za vodu ali sve se urotilo protiv nas pa nam je pumpa crkla – prisjećao se barba Ivan protekle noći, napominjući kako se cijeli svoj život bavi ribarstvom, no da takvo što nije doživio u svojih 60 godina.
– Kako nam se brod punio, počeli smo i kantama vaditi vodu, međutim valovi su bivali sve veći i to je postalo nemoguće. Ante je skočio u more i doviknuo mi da mu bacim pojas za spasavanje, pa sam to i učinio. Kad sam pošao po drugi pojas koji se nalazio dublje u kabini, brod je već potonuo. Našao sam se pod morem. Pomislio sam kako je to moj kraj, a onda sam se pribrao i zaronio prema metalnim štitnicima, koji su svijetlucali pod vodom. Izronio sam vani i odvazao jednu “pajetu” s broda kako bi ostao na površini – rekao je barba Ivan, dodajući kako mu je plivanje otežavala roba natopljena morem, a i hladnoća.
No, nekako je uspio doplivati do obale i izvući se na kopno. Njihov brod je potonuo nešto iza 17 sati, 100-tinjak metara od obale. Spašavali su se plivajući odvojeno jedan od drugoga. Tek su se povremeno dozivali kako bi se uvjerili da je onaj drugi još živ. Na otočiću Sikavci Veli zaklon su našli u ruševnoj pastirskoj kolibi, a što je vrijeme više prolazilo, to su manje vjerovali kako će preživjeti.
– Odjeća na nama je bila potpuno mokra i zbog jake bure počela se lediti. Dalje više nisam mogao hodati i mislio sam da ću do jutra biti mrtav. Sjećam se da sam Anti govorio što da kaže mojoj obitelji, ali i on je meni govorio isto. Sjedili smo tako šćućureni sve do dva sata iza ponoći kada smo ugledali svjetlo. Bio je to brod Sv. Šimun, naš spas – istaknuo je barba Ivan dodajući kako nikada neće zaboraviti kapetana Franu.
Međutim, ni tada tu nije bio kraj mukama dvojice ribara. Naime, brod nije mogao pristati u uvalu pa su morali prepješačiti cijeli otok kako bi se na brod spasa ukrcali s druge strane otoka.
Inače, nestanak dvojice ribara policiji su prijavile njihove supruge nakon što se u očekivano vrijeme nisu vratili kući. Osim toga, suprugama je znak za alarm bila i nedostupnost njihovih mobitela koje je također uništilo more.
Za razliku od barba Ivana koji je ispričao cijelu ovu priču, Ante Brdar nije bio raspoložen za priču, koliko zbog šoka, toliko i zbog nastale štete jer su i gliser i sva oprema bili njegovo vlasništvo.