Nezaboravna saljska fešta za 100. rođendan Hajduka

Uprizorena je i nogometna utakmica na terenu Saliža, pri čemu je sav teren bio u povijesnim Hajdukovim bojama prve službene utakmice s gradskim rivalom Calciom

Visoki jubilej splitskog Hajduka obilježili su i  Saljani, na jedan samosvojan i  originalan način. Ova drevna  “zaštitna marka” hrvatskog nogometa iz grada pod Marjanom već poodavno ima svoje  fanove i vjerne navijače na  Dugom otoku, pa time i u  Salima, a prije par godina utemeljen je ovdje i ogranak “Torcide”.
Slijedom te logike i već poslovične zagrijanosti “bodula”  za “bubamaru” i bijelu boju,  Dugootočani su se poveli za  ostatkom nacije te proslavili  100. Hajdukov rođendan, ali  originalno, na način kazališnog spektakla i mediteranskog uprizorenja ruralnog urbaniteta. Saljski entuzijasti pri  organizaciji ovog događaja posegnuli su za povijesnom datotekom splitskog stogodišnjaka koncentriranoj u mega-dramaturgiji Smojinog i  Marušićeva Velog Mista. Poznate sekvence iz ove nekad  rado gledane TV-serije koja je  vraćala gledateljstvo iz nedjelje u nedjelju malim ekranima budile su sjećanja  mještana na te dane, a likovi  Picaferaja, Škovacina, Načelnika, Brice, Ferate, Pegule,  šjore Violete, Mare Mulice…  preplavile su prirodni proscenij duž cijelog saljskog porta.
“Velo misto” u saljskom  portu
Vrckali su sočni dijalozi, od  “požjola” na jednoj do “funestre” i “kanižele” na drugoj “bandi” uvale. Legendarna Mare  Mulica koju je na saljskoj sceni  te večeri oživila Mira Maretić-Milić, s jedne funestre “zgor  saliža” viče na “tu mulariju koja  povazdan igra na balun brajne,  a neće da gre čagoder doma  laurati i pomoći u intradi”. Tu  je i Meštrova brijačnica gdje  Meštar (Zdenko Dominis) i  Duje (Ante Mihić) u briljantnom dijalogu bruse dnevnu  politiku pod egidom “neću politiku u moju butigu” i pričaju  kako je “stara bečka frajla  Auštrija dosta učinila za naše  lipe školje”. Scenografija sva u  bijelom na pozornici saljskog  porta, preko kanižela rastegnute žice na kojima vise bijele  mudante, maje, škarpini,  bičve, lancuni… sve od požjola  Marije Kraljev-Pužice i onog  Lovre i Nede Armanini na jednoj bandi, do tarace Nede  Filipi na drugoj. Posvuda transparenti i šalovi s grbom Hajduka saljske Torcide.
Ukratko, jedan kreativni  konfužjun. Glumci se na otvorenoj sceni s lakoćom prebacuju iz jedne uloge u drugu.  Mare Mulica učas je Violeta  koja svoga Pegulu brižno upozorava da “pazi na svoje šesne  nogice jer će joj još tribat”, a  Meštar je već Picaferaj i Duje  Načelnik Vice s novim tiradama na aktualne (ne)prilike.  Savršeno je pogođena paralela  između 1911. i 20011., onog i  ovog vremena u Splitu i Salima  u dramaturškoj koncepciji.
 Uprizorena je i nogometna  utakmica na terenu Saliža, pri  čemu je sav teren bio u onim  povijesnim Hajdukovim bojama prve službene utakmice s  gradskim rivalom Calciom. Između branki dica šuljaju  obruče s gvozdenom šipkom i  natiraju krpenjaču. Istrčavanju  igrača na teren prethodi izvikivanje njihovih imena, pri  čemu oni pojedinačno izlaze iz  Geta i Knjižnice. Igrači su u  bijelim majama s prorezom i  špigetom oko vrata, gaćama od  trliša zavrnutim do koljena po  ribarsku. Sudac Palokaj,  Mađar iz Pešte (kojeg utjelovljuje Zdravko Raljević –  Čarli), uzorno sudi no kada  dosudi penal za protivničku  ekipu Meštar naprosto pobjesni i skoči iz kože.
Pučko veselje uz  delicije
U poluvremenu nastupaju  prave can-can plesačice iz Pariza koje “tu večer nastupaju u  HNK pa su se rado odazvale  pozivu ludoga grada i zaplesale na igralištu”. Plesačice iz  pariškog Moulin Rougea uspješno su ovdje “skinule” saljske cure i žene, uz poneko  vrijedno žmansko pojačanje.  Prije nastupa one su gordo  prošetale rivom evocirajući time uspomenu na nekadašnje  kultne saljske promenade u  svakonedjeljna predvečerja  nakon Blagoslova u crikvi svete Marije. Tu treba spomenuti i  Đuliju Milin u ulozi vješte kostimografkinje, koja je šila kostime i rekvizite.  Sve to je bilo  zaliveno pučkim veseljem uz  kroštule, fritule, mlince i ostale  delicije iz radionica umješnih  saljskih domaćica, te pitko vino i prošek iz konoba njihovih  muževa. Pivaju se starinski milozvučni napjevi, bala neizostavno saljsko kolo, odzvanja  “igram kolo, kosa mi se vije…”
Na vanjskom zidu tik pred  ulazom u knjižnicu postavljena  je zanimljiva izložba s  mnoštvom podataka o splitskom nogometu i Hajduku, ustvari foto-dokumentarni materijal što putem 300 slika i kronoloških jedinica podsjeća na  najbolje golgetere, vratare,  predsjednike kluba, hajdučka  srca, grbove kroz povijest. Sve  je to sakupio i vrijedno dokumentirao Dragan – Dado  Orlić sa svojim suradnicima.  Izložbu je s posebnim guštom i  radošću otvorio najstariji saljski hajdukovac Ante Frka – Petešić, istinska saljska legenda  Hajduka i živa enciklopedija  nogometa i “baluna” na otoku.
A svoj bili kantun tu negdje  je imao informator Marin Milić koji je pored stola ispunjenim brošurama koje ljubomorno čuva zbog potpisa Tita  Kirigina, Tomislava Ivića, Solde… mnoge informirao o još  neotkrivenim detaljima o Hajduku i događajima na “placu”.
Dolaze i veterani
Navečer je na prostoru ljetnog kina na Peškariji održan i  filmski dio programa. Na DVD  platnu se je “vrtila” češko-hrvatska koprodukcija koja  počinje starim snimkama Splita i Sali i u sižeu koje praška  starleta (koju izvrsnom glumom donosi Jindriška Jagić,  saljska nevista) u čuvenoj kavani Flek priča kako je nedavno ovdje slušala studente iz  Dalmacije kako pričaju o nikom Ajduku iz Splita. Sve je to  ona odmah dojavila svojoj  splitskoj kumi i prijateljici Lepi, a ova izvjestila svog muža  Miljenka koji je o tom napisao  iscrpnu kronisteriju. Ovaj filmski uradak najnoviji je u nizu  kinoprodukcije saljske knjižnice, pri čemu je lavovski dio  posla napravio montažer Nikola Milić.
 Pri organizaciji opsežnog  posla zdušno su se uključili  gotovo svi mještani i radili do  dugo unoć, doprinoseći time  da ovaj konfužjun uđe u kolektivnu saljsku memoriju kao  neponovljiv i kompleksan događaj u njihovoj sredini.
Najavljen je ovom prilikom  još jedan događaj u godini Hajduka u Salima za 24. lipnja,  kada ovdje dolaze veterani  Hajduka koji je uz prigodan  program odmjeriti snage sa lokalnim nogometašima na Finkinom brigu.
Po sredini saljskog porta u  toj “biloj noći” ponosno se je  isticala tradicijska crna gajeta  sa razapetim Latinskim idrom,  a tom slikom je Krešo Dominis  na najbolji način počastio uspomenu na svog oca Ivana,  koji je do zadnjeg daha nastojao na očuvanju baštinske  tradicije i obiteljskog opredjeljenja za more.
A u veličanstvenom finišu  ove “bile fešte” dugo u noć je  cijelu saljsku valu osvjetljavala  bakljada i maštovito priređen  vatromet.

Vijenci preminulim hajdukovcima

Izaslanstvo saljske Torcide na mjesnom groblju u Salima pohodilo je posljednja počivališta preminulih hajdukovaca i istinskih promicatelja zdravog sportskog duha: Šime Orlića, Ante Raljevića-Atija i Borisa Raljevića-Roša te na njihove grobove položili cvijeće i zapalili svijeću.

Sudionici utakmice

Igrače Hajduka iz nekadašnjih slavnih generacija kluba uspješno su sparili  promućurni saljski dečki: golmana Buchbergera – Duje Burin, te igrače  Murata Šanto Basioli, Rossega Ivan Petar Basioli, Namara Roberto Piasevoli, Zuppu Filip Buturić, Fakača Jakov Raljević, Rauniga Roko Raljević.
Imena igrača Calcia svojevrsna su izvedenica karakterističnih saljskih  nadimaka, po kojima su: golman Fausto Mazzola – Branko Raljević Mesar,  a igrači Lorenzo Armani Grgnarollo – Lovre Armanini Pužić, Atto – Tomislav  Kršulja Omo, Corraddo Crombucello – Toni Popović Pope, Gianluca Cullio  – Luka Petešić Frka, Giovanni Cippico – Domagoj Dodo Raljević, Pietro  Bonggiorno – Petar Pjerin Dominis, Pasquale Pace – Rado Frka Petešić,  Pietro Lollino – Lovro Likar Raljević.

Organizacija

Cijeli tijek odvijanja svečanosti “baluna” u Salima je budnim okom pratio za ovu prigodu formirani odbor obilježavanja visoke Hajdukove obljetnice, koji su činili Dragan – Dado Orlić (predsjednik), Marino Buturić, Marijo Petešić-Frka, Luka Petešić-Frka, Toni Popović, Tomislav Kršulja, Zoran Burin, Ante Mihić.
Pri tehničkoj logistici za uspješno dovršenje cijele priredbe naročito su se istaknuli Gabrijel Raljević koji je svojim viljuškarom manipulirao i manevrirao čitavim poprištem događanja, Ivan Pikle Raljević koji je digitalnom kamerom sve posnimio za internu DVD arhivu te suradnik HRT-a Vedran Petešić, koji je zaslužan da slika o ovome putem elektronskih medija prodre u svijet.