Petak, 19. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Kada se spoje teren i tribine, utakmica se ne može izgubiti

17.02.2020. 14:30


Ludinica. Potpuna ludnica. Fešta kakvu samo Zadar može napraviti. Barem kada je u pitanju košarka.
– Napokon smo i to dočekali – kaže Josip, koji za sebe kaže da je »stariji« navijač Zadra… Iako se nama i nije činio pretjerano star. No, da, napokon smo to i dočekali.
A svatko tko je u subotu bio u dvorani Krešimira Ćosića doživio je nešto što su navijači Zadra ipak u prošlosti znali osjećati. No, svatko tko je bio u subotu u Krešinom domu sigurno nikada prije to nije doživio na tom mjestu.
– Mislio sam da ćemo izgubiti. Stvarno jesam. Kada je Ramljak zabio onaj lagani koš nakon skoka u napadu. Činilo se da smo pukli. Ali na sreću mali Mavra nas je izvukao. Kako je samo odigrao – rekao je Stjepan, koji gotovo redovito ide na utakmice Zadra, iako…. »Propustim neke. Nisam najvjerniji. Ne zanima me previše Zabok ili Alkar. Ali ABA ligu ne propuštam. Naravno niti finale Kupa. A sada napokon možemo slaviti ono što smo toliko čekali.


Jupe majstore
Naime, ovo je prvi trofej Zadra u dvorani Krešimira Ćosića. I kako poetska pravda nekada učini svoje, taj trofej je Kup Krešimira Ćosića. I osvojio ga je trener koji je osvojio sa Zadrom i onaj prvi Kup u Hrvatskoj. I to onaj koji se baš od te godine krenuo zvati imenom onog najvećeg. Našeg Kreše.
– Zahvaljujem publici. Bez ovakve publike, bilo bi mnogo teže pobijediti ovu utakmicu – rekao je Jusup, koji je bio i emotivan, ali i smiren u drugu ruku. Kao da je bio svjestan da je kvalitetan rad u ovom slučaju donio nešto lijepo. Nešto veliko. Ali kao da je i bio svjestan da u budućnosti treba raditi još više i još kvalitetnije da se ovakve stvari što više ponavljaju.
-Nije lako bilo spremati se kada postoji ono »mišljenje« da se sve važne utakmice gube. A taj pritisak se najbolje razbija s teškim radom. A kada se teško i naporno radi, onda se i dobije samopouzdanje. A mi smo teško i naporno radili – dodao je »Jupe«.


Ono što vrijedi
A Dominik Mavra je proglašen MVP-om završnog turnira Kupa Krešimira Ćosića. Koliko samo talenta »izvire« iz ovog momka. Može zabiti. Odličan pregled igre i sigurno je u ovom trenutku »najpotentniji« hrvatski organizator igre. I možda je vrijeme da se njemu da ta uloga. No, svašta se događalo Zadraninu tijekom karijere i čini se da su mu samo potrebne jedna ili dvije sezone neprekidne igre. Po mogućnosti u Zadru. I da će sve sjesti na svoje mjesto i da će postati onaj »play« koji će vam u svakom trenutku moći i zabiti, a ako ga udvojite, bez »po muke« će naći pravog igrača na pravom mjestu. To je radio i u finalu. Laganih 20 koševa i devet asistencije. No, i ogromna količina energije koju je dao. Straha kod tog momka nema. Naš je. Zadranin je. I treba biti ovdje. Donio nam je ovaj trofej. Želimo da nam ih dovede još mnogo.
– Nisam još svjestan što smo napravili. Ali sva ova publika, svi ovi ljudi koji su nas podržali, to je ono što vrijedi. Najvažnije je da smo nakon svih ovih godina vratili trofej u Zadar. I zaista zahvaljujem našim navijačima koji su nas vodili kroz ovo finale – kaže Mavra, kojeg su navijači itekako dobro prihvatili.
A kako su ostali igrači doživjeli osvajanje ovog trofeja? Pa… odlično naravno!
– Za ovakve derbije se živi i igra, a drago mi je da smo nakon 12 godina uspjeli donijeti navijačima radost. Atmosfera je bila fantastična, pozitivna od početka do kraja. A hvala navijačima koji su nas nosili od početka do kraja i koji su bili uz nas i kada nam nije išlo – rekao je Domagoj Vuković, koji je postao jedan od ključnih igrača Zadra i koji je jednostavno eksplodirao od dolaska Jusupa na mjesto trenera.
A Ivan Siriščević nije sinoć ušao u igru. Doduše trebao je na kraju druge četvrtine, dugo je bio na »mjestu zamjene«, ali utakmica nije stala, nije se dogodio nikakav prekid igre i Siriščević nije tada ušao, a u nastavku je Jusup maksimalno skratio rotaciju, ali Siriščević je važan igrač Zadra i nadamo se da će i u nastavku sezone pružati partije kakve on može i nadamo se da će ga ozljede zaobići.
– Show program. Znali smo da će dvorana biti dobro ispunjena, ali ovo zaista nisam očekivao. Zaista prava ludnica. Što se tiče utakmice, prvo smo mi poveli pa su onda oni ušli u svoj ritam, ali najvažnije je da smo u konačnici uspjeli okrenuti utakmicu. Sada smo proslavili i idemo dalje.




Kapetanov najemotivniji dan
Po novi trofej?
– Zašto se ne nadati?
A kapetan Ive Ivanov je uvijek pravi kada je to najvažnije. Od početka utakmice osjetilo se koliko je Ive unutra. Koliko gori od energije. Od želje za pobjedom. Shvatio je to i Jusup, koji ga nije mijenjao u cijelom drugom poluvremenu.
– Od kada igram košarku, ovo je najemotivniji i najdraži dan u životu. Kada smo došli na zagrijavanje i kada smo čuli onaj huk s tribina, svi smo se naježili i zahvaljujem se od srca svim onim ljudima koji su bili u dvorani, svim navijačima koji su nas pratili. Znam koliko Zadranima znači ovaj trofej – rekao je Ivanov, koji se dotaknuo i trenutka kada je s pokalom išao prema navijačima.
– Svi u dvorani su zaslužili dotaknuti pokal. Cijeli život treniram košarku. Iz Zadra sam i znam što ovo znači!
A Stefan Fundić od prvog dana kada je stigao u Zadar ima poseban odnos sa zadarskom publikom. Ništa čudno. Fundić uvijek daje sve od sebe, slika je borbenosti, a zadarski navijači vole takve igrače.
– Ništa čudno. Zadarska publika ne voli gubiti, a ja ne volim gubiti niti basket ispred zgrade, a kamoli ovakvo finale – slikovit je bio Fundić, koji je kao i svi oduševljen atmosferom.
– Ma sve je ovo fantastično. I nije čudno, kada se uzme u obzir koliko se čekao trofej. Pa kada sam stigao u Zadar, prvo su mi rekli koliko se čeka trofej, a onda dobar dan.
A mladi Jure Planinić je stigao do svog prvog trofeja, a sreća u obitelji je dvostruka.


Sretna obitelj
– Brat je osvojio Kup prošli vikend, ja ovaj. Zaista su za Planiniće ovo sretni dani.
A i za cijeli Zadar.
– Hvala navijačima koji su nas nosili nakon ovako teške sezone. Presretan sam što smo došli do ovog trofeja koji nosi ime Krešimira Ćosića.
A Bryon Allen je posebno aktivan bio na Instagramu, gdje je »prenosio« cijelu ceremoniju.
Yes sir! Champion!
Dodao je…
– Prošlo je 12 godina od kada je Zadar posljednji puta osvojio trofej. Drago mi je da sam doprinijeo da se osvoji ovaj trofej.
Spomenimo da je Allen bio aktivan kroz cijelu slavljeničku večer na društvenoj mreži pa su pratitelji mogli vidjeti kako se slavilo tu večer.
A Martin Junaković odigrao je odlično u početku utakmice i držao je Zadar svojim koševima.
– Znali smo da neće biti jednostavno i znali smo da će i Cibona imati veliki motiv. Ali dva dana, nakon polufinala, smo čekali početak utakmice, nadali smo se velikoj podršci i bilo je predivno igrati u ovakvom ambijentu. Na -10 nas je izvukao Mavra s nekoliko vrhunskim poteza i vratio nas je u egal.
A posebno je pohvalio svoje starije kolege Jan Palokaj.
– Oni su ovo iznijeli.
Te dodao.


Let’s go Zadar! Kup je naš!
– Znam koliko ovo znači za ovaj grad i hvala ljudima koji su nas podržali. Ovo je za nas veliki poticaj. Atmosfera je bila fantastična. Više je ljudi bilo na ovom finalu nego što je bilo ljudi na mojim utakmicama u proteklim sezonama.
A vrlo važnu ulogu imao je Dominic Gilbert. Povezao je dvije trice kada se utakmica lomila i kao i uvijek davao ogromnu energiju u oba smjera.
– Ovo mnogo znači za nas, za Zadar. Znamo koliko su navijači dugo čekali trofej. Mi nismo krenuli dobro u drugom poluvrijeme. Ali na -10 smo se skupili, okrenuli utakmicu i kontrolirali je do kraja. Zaista mi je drago radi ovog trofeja.
Mladi Karlo Uljarević je također bio emotivan…
– Naježio sam se kada smo čuli tribine. Ne mogu opisati taj osjećaj. Svaka čast ljudima koji su došli i na ovaj način nas podržali. Svako finale je teško, ali činilo mi se da uz ovakvu atmosferu nismo mogli izgubiti.
A emotivan je bio i Ahmed Bashir, koji je odigrao »mušku« utakmicu. I imao je vrlo važnu ulogu, kako u obrani, skoku, ali i u nekoliko odličnih napadačkih akcija.
– Kup je naš! Let’s go Zadar!

– Publika je bila luda, presretan sam radi navijača. Radi grada. Ovo je velika utakmica za cijelu momčad. Cibona je bila odlična. Igrali su čvrsto. Bili su jaki. Imali su prednost. Ali mi se nismo predavali. Nastavljali smo se boriti i na kraju pobijedili!
A direktor kluba Željko Žilavec je samo kratko rekao…
– Previše emocija. Žao mi je što se toliko dugo čekalo na ovaj trofej, ali drago mi je da smo dočekali napokon. Mogu samo reći da mi je uz rođenje djece, ovo najemotivniji trenutak u životu.