Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

DOMINIK MAVRA Ove godine je bio posebniji gušt iako se onu atmosferu lani u dvorani teško može nadomjestiti

16.02.2021. 15:49


Sredina veljače po već nekom uhodanom običaju rezervirana je za košarkaše Zadra koji su kao i lani u ovo doba pružili mnogo razloga za veselje našim sugrađanima. Najdraži trofej definitivno svim Zadranima, onaj koji nosi ime po košarkaškoj legendi Krešimiru Ćosiću, ponovno je tako stigao na Višnjik. Ovog puta nije morao putovati od Krešine dvorane do Narodnog trga kao što je to bio slučaj prošle godine već je s ušća Cetine u subotu navečer doputovao u autobusu s igračima i stručnim stožerom i naravno burno je proslavljen s vjernim navijačima na istom tom mjestu odakle je i krenuo u subotu ujutro prema Omišu. Ispada da je Krešin trofej proveo izvan klupskih vitrina tek nešto manje od 24 sata, a za njegov povratak pobrinuli su se Dominik Mavra i društvo koji su prije toga morali pravo na taj trofej i potvrditi u velikoj borbi na parketu sa Splitom u finalnom dvoboju. Kapetan je u slavlju kao i na terenu pokazao liderske kvalitete i taj susret s navijačima je uistinu predstavljao šlag na tortu prave niske kvalitetnih rezultata u zadnje vrijeme, a primijetilo se da je Mavra unatoč povećem angažmanu na ogradi Športskog centra na Višnjiku gdje je drukao poput najvatrenijeg tifosa ipak izgubio više glasnica u lanjskoj fešti, no detalj je to koji nimalo ne umanjuje veliki uspjeh do kojeg je, drugu godinu u nizu, stigao sa svojim suigračima.


Poseban osjećaj
– Krenuli smo jako odmah po završetku finala, i pomislio sam tada da u roku od dva sata neću više imati glasa. Još se popilo pet-šest piva i ostalo je povijest, haha – nabacio je Mavra na prvu s poprilično očuvanim glasnicama nakon fešte koja je po njemu imala i više draži nego ona lanjska. U toj ocjeni presudnim se pak pokazao onaj navijač koji čuči u kapetanu još od djetinjstva i mnogih utakmica provedenih na istoku Jazina, a ovakve prilike, kazat će i sam, daju mu oduška da tog navijača iz sebe otpusti van i proslavi kako spada osvojeni trofej s navijačima. A posebno kad je u cijeloj priči se našao ispred momčadi kao osoba koja je dobila tu čast da prva podigne pehar visoko u zrak.
– Poseban je to osjećaj i nitko sretniji od mene da sam i to doživio. Lani je ta uloga pripala Ivi (Ivanovu op.a.), ove godine je dužnost prešla na mene i mislim da ne trebam puno opisivati koliko mi je to zapravo značilo kao čovjeku koji je rođen u ovom gradu. Poslije sam toliko otpustio svoje kočnice da sam ispred dvorane skakao po onoj ogradi, pjevao, skandirao iz petnih žila s našim navijačima i izgleda da je iz mene izašao u tim trenucima onaj navijač iz Jazina. Prošle godine je to slavlje bilo nekako civiliziranije, jer se ni ne možeš toliko poistovjetiti s masom kad si na balkonu gradske vijećnice, a svi ti ljudi dolje ispod. Ove godine smo eto dobili pravu šansu da se popnemo na tu ogradu i da zapravo sa svim tim ljudima navijamo i slavimo na jedan primitivniji, ali ujedno i najbolji mogući način. Zato sam imao posebniji gušt ove nego prošle godine iako onu atmosferu u dvorani lani ama baš nitko ne može nadomjestiti, to su bili trenutci koje se pamti doslovno do kraja života.
A nije se činilo da će ovaj trofej doživjeti takvu promociju u sinergiji s navijačima, jer ipak je bila puno manja pompa oko cijele priče nego prošle godine. Tu je i taj faktor korone koji je izbacio publiku iz dvorana i niste bili načisto hoće li se dogoditi doček, no ispalo je da su vas navijači uspjeli još jednom vrlo ugodno iznenaditi s količinom ljubavi i privrženosti s kojom prate klub i koliko im zapravo znače vaši uspjesi na terenu.


Totalni cirkus
– Znao sam da će nešto biti, no cijelo vrijeme sam imao osjećaj da nemam ni pravo nešto takvo očekivati s obzirom na cijelu tu situaciju s koronom i baš se poklopilo da je bio vjerojatno najhladniji dan u cijeloj godini. No, ispalo je na kraju stvarno nešto posebno. Jedna skupina naših navijača već je bila sat i pol prije utakmice ispred dvorane u Omišu i oni su nam dali pravu podršku pred finale. Ti dečki su zaslužili naklon do poda jer su morali praktički četiri sata lediti se ispred na orkanskoj buri, a onda smo krenuli svi skupa u koloni prema Zadru. Dočekao nas je popriličan broj automobila na Dugopolju i u karuselu smo proveli cijeli put do naplatnih kućica na Zadru 2 gdje je bio totalni cirkus. I onda je uslijedio taj dolazak pred našu dvoranu, jednom riječju neopisivo. Dojma sam da puno njih koji su nas pratili cijelim putem nisu uspjeli stati pored dvorane, mislim da ih je policija odvojila od nas pa su dosta kasnili. Također mislim da bi bila puno veća ludnica da nije bilo te korone i nenormalne hladnoće, ali svejedno je ispalo sve vrhunski i stvarno hvala svima koji su se žrtvovali zbog nas jer nikome od njih nije bilo jednostavno u takvim uvjetima boraviti na otvorenom, toliko sati u komadu.
Vratimo se na finalnu utakmicu koja je kad ju se sagleda iz današnje perspektive protekla u potpunoj vašoj dominaciji. Iako je Split bio na pola koša tri i pol minute prije kraja, pobjeda je osigurana po kratkom postupku, s kanonadom trica među kojima se našla i kapetanova za 76:68. Dojam je da ste odigrali u Omišu vrlo zrelu utakmicu, s jasnom vizijom kako je privesti kraju s pobjedom.
– Nije bila naša najljepša i najbolja utakmica, ali mislim da smo baš u tom finalu pokazali, kada je najviše trebalo, da smo trenutačno najbolja momčad u Hrvatskoj. I ovo što u zadnje vrijeme prikazujemo na terenu, tj. u ova dva mjeseca nakon što nas je korona zahvatila i dobrano omela, se može nazvati dobrom košarkom. Kad želimo, mislim da igramo stvarno dobro iako kažem da ova predstava iz finala Kupa nije i naša najbolja, ali smo kontrolirali rezultat cijelo vrijeme i mislim da smo bez obzira na taj egal u te zadnje tri-četiri minute na kraju lagano pobijedili.




Napad na prvenstvo
Potvrda da je u Omišu sve djelovalo potpuno zrelo ide i na račun učinka svih 11 igrača koji su našli u zapisniku. Svi su uistinu dali svoj doprinos i sigurno je momčadski duh bio prevaga u odnosu na protivnika.
– Istina, došli smo na nivo gdje svaki od nas može dati svoj pravi doprinos. Tako je bilo i protiv Cibone u polufinalu i nadam se da će se tako nastaviti u završnici sezone. Kemija je potvrđena, a posebno je sad i pojačana s ovim trofejom tako da je sve nekako izašlo na pravi put u pravo vrijeme.
Put do trofeja ove godine nije nimalo bio posut ružama, jer ste morali u tri dana svladati dva najveća konkurenta u domaćim okvirima. Tako da je titula na kraju dobila i puni legitimitet da ste, barem u ovom trenutku, najbolja košarkaška družina u Hrvatskoj.
– Baš nas i nije pomazio ždrijeb. Splitu je bilo neusporedivo lakše, a mi smo morali u tri dana izaći na megdan dvjema najjačim momčadima. Uz to smo imali dvije vrlo zahtjevne utakmice na Gripama vikend prije i definitivno nam put do titule nije bio lagan, ali ovako je sigurno ispalo slađe i taj trofej je onda dobio i na većoj težini.
Po završetku omiškog finala, većina vas igrača nije odoljela ne spomenuti aspiracije na duplu krunu, što je nažalost lani zbog korone ostala nedorečena želja. A najbolju moguću referencu za taj doseg dobili ste spomenutim pobjedama nad Cibonom i Splitom tako da su apetiti sigurno porasli nakon nove Kup titule.
– Nema razloga da mi to ne napadamo. Ne možemo sad reći, sigurno ćemo osvojiti prvenstvo, no najbitnije da smo sada na pravom putu i da ostanemo svi na broju i da nastavimo rasti kao momčad. Ovaj napredak koji smo pokazali u zadnja dva mjeseca je ozbiljna stvar i mislim da nismo ni sjena onog Zadra kojeg se moglo gledati na početku sezone. Malo duže nam je trebalo, promijenilo se praktički pola rostera i bilo nam je potrebno neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Štoviše, mislim da možemo još i bolje od ovoga dosad – kazao je za kraj kapetan Zadra.
 


Za »kaznu« reprezentativne obveze
Nakon velikih odricanja tijekom siječnja i veljače, ali i zbog dvotjedne pauze od ligaških natjecanja trener Mršić je nakon osvajanja Kupa nagradio većinu igrača s dopustom u trajanju od sedam dana, ali to se ne odnosi na kapetana Mavru i Jordana koji su u paketu s Mršićem jučer sjeli u zrakoplov prema Istanbulu gdje reprezentaciju Hrvatske očekuje završetak kvalifikacija za EuroBasket. Tako da je umjesto nagrade Mavra za osvojeni Kup zaslužio »kaznu«, koja će mu ipak biti slatkog okusa.
– Da, ajmo reći slijedi mi jedna slatka kazna, haha. Istina, bilo bi lijepo malo odmoriti, ali isto je tako lijepo biti s reprezentacijom, poseban je to osjećaj. Imamo, jednu relaksirajuću situaciju jer smo se plasirali na EuroBasket s četiri pobjede, i cilj je svakako nastaviti u tom pobjedničkom ritmu, a svakome pa i meni je sigurno drago da što više uspijem doprinijeti u nacionalnom dresu.
 


Amerikanci nisu mogli vjerovati što se događa
Uvertiru finala protiv Splita kapetan je iskoristio za »rajcanje« Amerikanaca s navijačkim zadarskim ludilom preko YouTube videa. Metoda je to koja je imala višestruki učinak na sve ono što su zadarski Amerikanci isporučili protiv Splita, a nagrada im je stigla odmah nakon utakmice kad su mogli i uživo posvjedočiti onom što su mogli do tada gledati samo na videosnimci.
– Nisu mogli vjerovati što se sve događa. I Justin, i Chinanu, i Kodi bili su toliko pozitivno iznenađeni, da su cijelo vrijeme govorili što je ovo, kako ovo… nisu zapravo u prvi tren uopće shvaćali cijeli taj urnebes koji se stvorio, i bili su jednom riječju oduševljeni kad su shvatili koliko ovaj grad voli košarku, koliko ljudi se zanima za taj sport i koliko svima njima znači osvajanje ovakvih trofeja. Sigurno im je percepcija svega što ih okružuje u Zadru sada potpuno drugačija nego prije, jer ove sezone nisu imali priliku osjetiti kako je to kad te bodre navijači na utakmicama i ovo je baš bilo kao izmišljeno da i oni dobiju taj dojam uživo, a ne samo preko snimaka kojima sam ih »rajcao« prije finala.
 


Dvije titule u nizu nesvakidašnji uspjeh
Trofeji su u novijoj povijesti kluba, točnije od preseljenja iz Jazina na Višnjik do ove godine bile poput fatamorgane. Ipak, veljače 2020. i 2021. bitnije su popravile tu poražavajuću statistiku jer se po drugi u put u klupskoj povijesti uspjelo povezati dvije Kup titule. Prvi put se to zbilo, doduše s tri Krešina kupa u nizu, u razdoblju od 2005. do 2007. godine, a da nije bilo prekida HT Premijer lige lani možda bi se omiška titula smatrala i trećom u nizu, ali to nažalost nikad nećemo moći odgonetnuti.
– Da, šteta što se prvenstvo nije lani završilo, jer bi danas možda imali i tri naslova u nizu. No, i ovako je s ove dvije vezane Kup titule napravljen uspjeh kojeg u klubu se moglo samo sanjati preko mislim 13, 14 godina. Naravno, imamo priliku produljiti taj niz ako se na kraju sezone nađemo na vrhu prvenstva, ali bez obzira kako to završilo ove dva Krešina kupa koja smo nanizali imat će posebno odjeka s odmakom vremena kad će biti i jasnije koliko je ovo velika stvar za naš klub, grad i sve navijače.
 


Kapetani Zadra s peharom Krešinog kupa
1998. Jure Ružić
2000. Arijan Komazec
2003. Hrvoje Perinčić
2005. Aramis Naglić
2006. Jakov Vladović
2007. Jakov Vladović
2020. Ive Ivanov
2021. Dominik Mavra