Gotovini umjesto za Knin, sude za Brijune

Umjesto osporavanja nezakonitosti napada na Knin, optužbi je sada sastanak na Brijunima krunski dokaz zločinačke namjere da se krajinski Srbi protjeraju iz Krajine

Bio je to pravi tužiteljski “salto mortale”: nakon što optužba četiri godine, koliko je prošlo od početka suđenja hrvatskim generalima u Haagu, tvrdila i dokazivala kako je upravo nezakonit napad na Knin i druge krajinske gradove srž udruženog zločinačkog pothvata kojim su krajinski Srbi protjerani iz svojih domova, haško tužiteljstvo odlučilo se u posljednji trenutak za potpuno novu tezu. Na vjerojatno posljednjoj usmenoj raspravi u tom predmetu obrana je prvi put od tužiteljstva čula kako je sam topnički napad na Knin, Gračac, Benkovac i Obrovac možda čak i bio potpuno zakonit, ali je njime svejedno ostvaren zločinački plan deportacije civilnog stanovništva iz Krajine!
Hvatanje leptira
To je samo posljednji u nizu smjelih zaključaka haškog tužiteljstva, koje je mijenjalo svoje stavove o tom pitanju kako se god razvijala situacija u tom predmetu. Sada tako postaje posve nebitno kako je izveden napad na Knin i je li taj napad bio napad na civile, kako je na početku ovog procesa tvrdila optužba, da bi onda napad hrvatskog topništva, kada je bilo posve jasno da takva kvalifikacija ne može opstati, bio okarakteriziran kao prekomjeran, pa neselektivan, zatim nelegalan, da bi danas tužiteljstvo odlučilo da je i gađanje vojnih ciljeva zločin. “To je kao da pokušavate uhvatiti leptira, ne možete se obraniti od optužbi u kojima tužitelj stalno iznosi novi argument”, primijetio je tijekom rasprave odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić.
Riječ je o posve novom argumentu tužiteljstva, prema kojem i gađanje legitimnih vojnih ciljeva predstavlja ratni zločin, ako se na taj način planira odlazak civila, koji nikad ranije nije iznesen u ovom postupku, zbog čega je Gotovinina obrana dobila priliku iznijeti pisani prigovor, smatrajući kako je o tom argumentu tužiteljstvo moralo izvijestiti optužene prije početka prvostupanjskog suđenja, a ne tijekom žalbenog postupka.
Novu tezu optužbe kako je Hrvatska vojska počinila ratni zločin i u slučaju da je gađala legitimne vojne ciljeve, odvjetnik Mišetić tumači i kao svojevrsni odgovor tužiteljstva na četvrto pitanje žalbenog vijeća: može li teza o udruženom zločinačkom pothvatu opstati ako nije bilo ilegalnog granatiranja?
Izokrenut zaključak
I tužiteljstvo, čini se, shvaća kako standard od 200 metara, po kojem je donesena prvostupanjska presuda, nema uporišta u dokazima koji su predstavljeni sudskom vijeću, ali nije bilo vjerojatno da će zbog toga tužiteljstvo na navedeno pitanje mora odgovoriti pozitivno, odnosno da bez nezakonitog mora pasti i udruženi zločinački pothvat. “Mogli smo pretpostaviti da će pokušati iznijeti nešto novo, no da će tvrditi da i gađanje legalnih ciljeva predstavlja zločin, to je doista bilo iznenađenje”, kazao nam je Mišetić.
Iako je tužiteljstvo na zadnjem haškom ročištu ustrajavalo u tvrdnji da je prvostupanjsko vijeće ispravno odlučilo kada je Gotovinu osudilo na 24, a Mladena Markača na 18 godina zatvora, zapravo je tužiteljstvo na taj način odustalo od zaključka prvostupanjskog sudskog vijeća. Naime, optužba je sada potpuno izokrenula zaključak prvostupanjskog vijeća, koje je tek na temelju zaključka o ilegalnom korištenju topništva u Oluji zaključilo kako je i na brijunskom sastanku planiran zločinački pothvat. Potpuno zamijenivši teze prvostupanjskog vijeća tužiteljstvo sada tvrdi kako je jedino bitno ono što se dogodilo na Brijunima, dok je zakonitost svega što se dogodilo nakon toga manje važna.
Umjesto osporavanja nezakonitosti napada na Knin, na što se koncentrirala obrana, smatrajući kako će na taj način srušiti optužnicu kao “kulu od karata”, optužba je nudila širu sliku u kojoj je sastanak na Brijunima krunski dokaz zločinačke namjere da se krajinski Srbi protjeraju iz Krajine. Uslijed toga Franjo Tuđman odjednom je postao ime što ga je optužba najviše spominjala i citirala, da je Markačev odvjetnik John Jones u jednom trenutku uzvratio kako nije Tuđman njihov branjenik, nego general Markač.
Paradoksalno je da je tužiteljstvo, koje je usporedilo Gotovinino granatiranje Knina s granatiranjem Sarajeva za vrijeme srpske opsade, u kojem je izginulo 12 tisuća civila, na upit o nepostojećim žrtvama granatiranja Knina uzvratilo da pitanje žrtava “navodi na pogrešan zaključak”, te da tužiteljstvo “nije bilo dužno dokazivati civilne žrtve”.
Međutim, tužitelj se pritom rukovodi hladnom pravnom logikom, po kojoj optužba nije bila obavezna ponuditi dokaze i o žrtvama, budući da optužba pritom dokazuje kako je cilj napada hrvatskih snaga bio progon srpskog stanovništva, a ne njihovo ubojstvo. Drugim riječima, žrtve brijunskog zločinačkog pothvata, uvjerava tužitelj žalbeno vijeće, nisu samo žrtve na kninskim ulicama, nego svi oni koji su morali napustiti svoje domove.