Gluščević: Situacija u hrvatskome podmorju je tragična

Izlaskom iz tiska udžbenika »Podvodna arheologija« uglednog zadarskog arheologa i bivšeg direktora Arheološkog muzeja dr.sc. Smiljana Gluščevića, stručnjaci, studenti i svi zaljubljenici u ovo znanstveno polje, dobili su iznimno vrijedno djelo. U deset poglavlja, autor cjelovito obuhvaća problematiku podvodne arheologije, od njezine povijesti, općih principa i nastanka podvodnog lokaliteta, pozicioniranja, metoda pretraživanja pod vodom, dokumentiranja i opreme, pa do podvodnog iskopavanja i ostalih sastavnica arheološke problematike.
O 70. obljetnici podvodnoga istraživanja
Pisana na način da je znanstveno disciplinirana ali i prilagođena širem čitateljstvu, »Podvodna arheologija« će svojim zanimljivim tekstovima i privlačnim fotografijama i skicama, zasigurno postati nezaobilaznom literaturom ne samo u akademskim krugovima znanstvene arheologije nego i kod strastvenih ljubitelja kulturnoga blaga pod morem.
Ovo je djelo ugledalo svjetlo dana u prigodi jedne značajne, 70. obljetinice početka podvodnog istraživanja. Naime, kako navodi autor u Predgovoru, 1949. u zaljevu Velikog Molunta kod Dubrovnika otkriveni su ostatci brodoloma čije će vađenje uslijediti 1950./51. godine pod patronatom Pomorskog muzeja u Dubrovniku. Od tada se u nas, manje više uspješno pokušalo raditi na cjelokupnoj problematici vezanoj uz podvodnu arheologiju, piše Gluščević.
Podvodna arheologija se bavi potencijalno svim razdobljima ljudske povijesti, tako da se i danas sve više stručnjaka bavi problemima prapovijesti u podmorju, navodi autor ali dodajući da su i nove olupine brodova s kraja 19. stoljeća predmet bavljenja podvodnih arheologa. Iako danas imamo i arheologiju Prvog i Drugog svjetskog rata, dr. sc. Smiljan Gluščević smatra da teško danas možemo govoriti o arheologiji toga razdoblja kod podmorskih nalazišta. Naime, tu se radi samo o sakupljanju pojedinih predmeta ili jednostavno uvida u stanje olupine, a to ne podrazumijeva bilo kakvu specifičnu arheološku tehniku ili metodologiju. Međutim, zaključuje autor, i to razdoblje oficijelno ulazi u interes podvodne arheologije i potopljeni ostatci toga razdoblja uzeti su u razmatranje mada se, prema UNESCO-voj Konvenciji iz 2001. godine (koju je ratificirala i Hrvatska) u obzir uzimaju samo lokacije i predmeti koji se pod vodom nalaze najmanje stotinu godina.
Nekoliko stotina registriranih pozicija
U Predgovoru knjige Gluščević naglašava i važnu činjenicu glede ugroženosti podvodnih nalazišta u hrvatskome podmorju, i to ne samo danas nego još od 50-ih godina prošloga stoljeća. Osobito se to odnosi na nalazišta iz vremena antike, a u novije vrijeme i na ona s kraja 19. i iz 20. stoljeća.
Koliko je bogato naše podmorje ili, možda je bolje kazati, koliko je bilo bogato, a po broju registriranih nalazišta svojedobno se svrstalo na četvrto mjesto u Europi, govori stari Parkerov podatak o 92 zabilježena nalazišta. S druge strane, podatci kazuju o nekoliko stotina registriranih pozicija od kojih je manje od petnaest intaktnih ili dijelom intaktnih. Upravo to oslikava tragičnu situaciju u hrvatskome podmorju – upozorava na samome kraju Predgovora ove iznimno zanimljive publikacije ovaj poznati arheolog, inače član Znanstvenog odbora prestižnog međunarodnog časopisa za podvodnu arheologiju »Archaeologia maritima mediterranea« koji izlazi u Rimu.
Infobox (Okvir):
Udžbenik po odluci Senata
Knjiga je izišla u nakladi Sveučilišta u Zadru (serija »Udžbenici Sveučilišta u Zadru«). Recenzenti su Nenad Cambi, Andrej Gaspari i Domagoj Perkić, a lektorica Edita Medić. Objavljivanje knjige financijski su podržali Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Grad Zadar, a odlukom Senata Sveučilišta u Zadru izdana je suglasnost za njezino objavljivanje kao sveučilišnog udžbenika. Tiskana je u 300 primjeraka.