Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Dom na Sfingi dobiva sobu za oboljele od Alzheimera

16.07.2021. 11:47


Posjetili smo Dom za stare i nemoćne Zadar i razgovarali s ravnateljem Markom Buljatom o aktualnim temama među kojima su uvijek liste čekanja, kvaliteta skrbi i borba s koronavirusom.
Liste čekanja su, kako saznajemo od Buljata, ipak nešto manje nego što je to bilo prethodnih godina.


Na listi čekanja 3 500 osoba
– Sad smo na 2016. godini. Dakle, čeka se prosječno od četiri do pet godina. Smanjile su se nešto liste, ali i dalje je na listi čekanja 3 500 ljudi, govori Buljat.
U sjedištu, kod Sfinge, smještajni kapacitet je 320 mjesta, a 200 metara dalje, u Maraska parku, u depandansi je 60 mjesta. U Preku je 21 korisnik od čega ih je, govori Buljat, pola teže pokretno, a u Salima je 20 korisnika.
– Tijekom zadnje tri godine, širili smo se. Naime, dobili smo 30 mjesta u depandansi Doma i 20 mjesta na području bivše Fizikalne. Potrebe za domovima jesu velike, meni bi bilo itekako drago da se Dom širi, odgovorio je Buljat na pitanje o povećanju kapaciteta.
Privatne domove nipošto ne smatra konkurecijom. Prema njegovim saznanjima, ima krasnih privatnih domova za starije i nemoćne.
Tijekom vrhunca pandemije, u Domu je, uslijed bolovanja i samoizolacija djelatnika, bio manjak radne snage. No, napominje Buljat, inače im ne nedostaje djelatnika, to je bila izvanredna situacija.
– Vraćeno je sve u normalu i sve u potpunosti funkcionira. Nemamo mi manjak radne snage, zaključuje Buljat.


Posjeti u dvorištu
Kada je riječ o posjetima, kazuje Buljat, pokretni korisnici mogu ići kamo žele, dok teško pokretne spuštamo u prizemlje ili ispred Doma gdje se susreću sa svojim bližnjima.
– Ili, ako hoće, posjetitelji se mogu uredno obući, staviti vizir i ostalu kompletnu opremu i ići u sobu na 15 – 20 minuta, saznajemo od Buljata.
Prisjetio se Buljat i vremena tzv. lockdowna. Kako kaže, mogli su oni i tada šetati u unutarnjim prostorima.
– Kad je netko dobrim dijelom ograničen u kretanju, postaje nervozan, znatiželjan. Najviše ih je mučila neizvjesnost, neznanje, iščekivali su samo kad će sve to proći. Nismo imali nikakvih posebnih sadržaja, jednostavno smo morali paziti na zdravlje i kontakte. Nosili smo im hranu u sobe i tako dalje. Sad je sve to, hvala Bogu, iza nas, govori Buljat.
Korisnici su uglavnom procijepljeni, a kako će se situacija razvijati, to nitko ne može znati.
– Čujemo, događaju se zaraze unatoč cijepljenju. Ovdje je stara populacija, osobe od 80 do 100 godina, koji imaju i ostale razne vrste bolesti. Zaista su rijetki zdravi. Prošle godine umrla je 31 osoba, 18 u bolnici, 13 u Domu. Bilo je i ovdje liječnika, Hitna bi dolazila odraditi svoj dio posla. Međutim, i 2017. umrlo je 18 ljudi od gripe, tumači Buljat.
Odnedavno Volonterski centar Zadar štićenike podučava korištenju tableta. Naime, osim što uče o aplikacijama koje im mogu poslužiti za komunikaciju s članovima obitelji i prijateljima, naši stariji sugrađani već surfaju bespućima Interneta u potrazi za vlastitim interesima, a educirat će se i kako koristiti sustav e-Građani.




Moć osjetila
– Imamo izvrsnu suradnju s Volonterskim centrom i ravnateljem Josipom Vidovom. U zadnje vrijeme bili smo posvećeni suzbijanju zaraze pa smo odustali od nekih uobičajenih aktivnosti, primjerice tombolice, šivanja, misa i slično. A sve to u cilju da zaštitimo naše korisnike, govori Buljat i dodaje kako je suradnja s obiteljima korisnika uglavnom jako dobra.
Zaključuje kako je ovo jedan krasan dom u kojem korisnici dobivaju odličnu skrb i imaju osigurane uvjete za kvalitetan život.
Kroz projekt Moć osjetila, u sklopu širenja izvaninstitucionalne skrbi za osobe oboljele od demencije, preko EU fondova, primili su dva psihologa, dvije medicinske sestre i vozača, a nabavit će i kombi.
– Osobe koje boluju od Alzheimera, a koje su izvan Doma, dovodit ćemo na terapije u tu Snoezelen sobu s posebnim svjetlosnim efektima i posebnom glazbom. Njima se na taj način, kažu stručnjaci, olakšava život, najavljuje Buljat i dodaje kako bi to trebalo biti namješteno za 15-ak dana.
Korisnici Doma sjedili su u dvorištu u hladovini i ispričali su nam kako se ne boje zaraze i kako im je lijepo.
– Sjednem tu, uvijek netko naiđe, porazgovaramo, imamo iste interese i mnogo zajedničkih tema, govori jedna od korisnica koja je htjela ostati anonimna jer, kako kaže, ne voli se isticati.