Slovenska blokada – posljedica gubitka Trsta

Pritisak koji se na hrvatsku stranu vršio sa slovenske strane suptilno je baziran na tome da je Trst bio izgubljen i da se kod delimitacije između hrvatskog i slovenskog dijela Zone B nije primjenjivao isti princip kao kod određivanja granice između Jugoslavije i Italije, ocjenjuje dr.sc. Damir Josipovič

Za razumijevanje očekivanja slovenske strane tijekom posljednjih 20 godina pregovora oko razgraničenja s Hrvatskom, pa i svojedobne blokade hrvatskih pregovora za ulazak u EU, važno je razumjeti procese razgraničenja u kojima je Slovenija sudjelovala između 1945. i 1954., odnosno  procese razgraničenja  Jugoslavije i Italije, ili preciznije gubitka Trsta,  i paralelnog formiranja slovensko-hrvatske granice unutar jugoslavenske federacije. Zaključak je to izlaganja dr. sc. Damira Josipoviča iz Instituta za etničke studije iz Ljubljane iznesenog na 4. Konferenciji Jadranskog foruma koji se, na temu  „Geopolitički problemi na Jadranu – jučer, danas, sutra”, u Zadru održava do 18. Rujna.
– Postojali su planovi  da Trst bude mogući glavni grad slovenskog entiteta u federativnoj Jugoslaviji i kad je uspostavljen Slobodni teritorij Trsta i kad se s jugoslavenske strane vidjelo da će Trst biti izgubljen, to je značilo da će biti izgubljen i za Sloveniju. Istodobno se radila i delimitacija između hrvatskog i slovenskog dijela Zone B u Istri. Danas, posije ’91, a pogotovo poslije sporazuma Drnovšek-Račan iz 2001., mi imamo veliki problem s tim što su se ova dva postupka određivanja granice razlikovala. S jedne strane smo imali etničku ravnotežu,  pa je u Italiji ostao otprilike isti broj Jugoslavena koliko je Talijana ostalo u Jugoslaviji, a Jugoslavija je imala problem s unutarnjim republičkim delimitacijama.  Tada je postojalo Istarsko okružje sa središtem u Kopru i, da bilo jasno da Trst neće pripasti Jugoslaviji, bilo bi moguće uvesti isti principi i u razgraničenju Slovenije i Hrvatske.  No, s  odugovlačenjem rješenja tršćanskog pitanja došlo je do preuranjenog rješavanja unutarnje podjele na bujski i koparski kotar. Usvojila se vojnička demarkacija koju su u veljači 1944. uradili vodeći partizanski komandanti Guček i Babić i ta je demarkacija,  bez službenog akta, postala „de facto” granica, pri čemu nisu usvojeni isti principi rješavanja međudržavne granice kao s Italijom. Danas je to važno znati da bi se moglo sagledati zašto je Slovenija od Hrvatske očekivala da posveti više pažnje u pregovorima. Pritisak koji se na hrvatsku stranu vršio sa slovenske strane suptilno je baziran na tome da je Trst bio izgubljen i da se  nije primjenjivao isti princip i za ovaj dio zone B, pojasnio je Josipovič.
Prema Stavu dr.sc. Clivea Schofielda iz Australskog nacionalnog centra za oceanske resurse i istraživanja, arbitraža po pitanju utvrđivanja morske granice između Hrvatske i Slovenije vodit će se po modelu primijenjenom u slučaju razgraničenja Ukrajine i Rumunjske na Crnom moru gdje je nominalno primijenjeno načelo takozvane jednake udaljenosti , a  potom su se utvrđivali čimbenici posebnih okolnosti koji utječu na „pomicanje granice”.
Nakon izlaganja dr.sc. Clivea Schofielda, profesora na Pravnom fakultetu sveučilišta u Vancuveru dr.sc.  Iana Townsenda-Gaulta i mr,sc. Mladena Klemenčića iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Kreleža” moglo se saznati kako je jedni međudržavni sporazum o granici na području zemalja bivše Jugoslavije koji je ratificiran s obje strane  – sporazum između Srbije i Makedonije. Govoreći o granicama u Jadranu, Klemenčić je situaciju bosansko-hercegovačkog izlaza na more nazvao jedinstvenom, te je podsjetio kako je sporazum o granici između dviju država, doduše, potpisan  1999., no kako do danas nije ratificiran ni s jedne srane. Po Schofieldovom mišljenju situacija s morskim granicom Hrvatske i BiH usporediva je, međutim,  s Timorskim morem unutar indonezijskih voda.

 JELUŠIĆ: U ZADRU SVE VIŠE ZNANSTVENIH KONFERENCIJA

– Sve se više znanstvenih konferencija održava u Zadru i nadam se da će Sveučilište to nastaviti podržavati, jer, bez obzira na internet, vjerujem u važnost osobnog susreta u razmjeni iskustava, kazao je prorektor za međuinstitucionalnu i međunarodnu suradnju dr.sc. Srećko Jelušić
pozdravljajući sudionike 4. Konferencije Jadranskog foruma  organiziraju Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, Hrvatsko geografsko društvo Zadar i Međunarodna geografska unija – Komisija za političku geografiju.
Pročelnik Odjela za geografiju sveučilišta u Zadru i predsjednik Hrvatskog geografskog društva – Zadar dr.sc. Josip Faričić istaknuo je značaj održavanja konferencija Jadranskog foruma, ne samo  zbog razvoja suradnje među institucijama, već i zbog doprinosa sagledavanju i analiziranju Jadrana iz različitih perspektiva.

 BUDUĆNOST JADRANSKIH OTOKA NEIZVJESNA ZBOG NATO-a

-Nakon demilitarizacije u 21. stoljeću, neizvjesno je što će se dogoditi jadranskim otocima u budućnosti. To je teško odrediti zbog utjecaja NATO saveza, ustvrdio je znanstveni novak na Odjelu za geografiju Sveučilišta u zadru Ante Blaće izlažući rad na temu „Geostrateška važnost hrvatskih otoka” čiji su koautori dr.sc. Josip Faričić i asistentica na istom odjelu dr.sc. Lena Mirovšeić.  
Troje autora podsjetilo je kako je ulasku Hrvatske u NATO prethodila u demilitarizacija otoka koji su, nakon snažne talijanske prisutnosti u prvoj polovici 20. stoljeća, u hladnoratovsko vrijeme imali značajnu geostratešku poziciju; između država NATO i Varšavskog saveza, pri čemu su Vis i Lastovo praktično bili vojni otoci.
-Nakon Domovinskog rata uslijedila je demilitarizacija Visa i Lastova. 2009. godine je Hrvatska ušla u NATO što je izmijenilo geostratešku poziciju otoka. Današnje prijetnje su terorizam, ilegalne migracije, kriminalne aktivnosti i ekološke katastrofe. Danas više nema vojnih utvrda, ali imamo primjerice radare za kontrolu morskog prometa, rekao je Blaće