HUZEZ protiv samovolje operatera, za zaštitu djece od štetnog zračenja

Utjecaj baznih stanica na zdravlje djece tema je predavanja  koje organizira Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetskog  zračenja (HUZEZ) u Gradskoj knjižnici Zadar u srijedu, 17. listopada  s  početkom u 18 sati. HUZEZ godinama prikuplja podatke o baznim stanicama, njihovu utjecaju na zdravlje ljudi te zakonima koji reguliraju visinu dozvoljenog zračenja i mjesta na koja se bazne stanice postavljaju.  Zabrinjavajući su podaci do kojih su došli usporedbom stanja u Hrvatskoj s onim u susjednim europskim zemljama koje su puno bolje zaštitile svoje građane od štetnog zračenja.

Vješto ih skrivaju
– Cilj predavanja je osvijestiti ljude i motivirati ih da nešto učine za  svoje zdravlje i zdravlje svoje djece. Stalno nas uvjeravaju kako bazne  stanice nisu štetne po zdravlje ljudi, ali to ne odgovara istini, i to će naši  predavači u srijedu konkretnim primjerima i podacima dokazati. Zato je  dobro da ih što više ljudi čuje, ali i pita sve ono oko čega imaju dvojbe.  Da bi izmjestili bazne stanice iz naseljenih mjesta, a tako i one postavljene u blizini škola i dječjih vrtića, te spriječili postavljanje novih Zadarska  županija mora izmijeniti stavke u prostorno-planskoj dokumentaciji u  dijelu koji se odnosi na poštu i telekomunikacije. Stoga se iskreno nadamo da će na predavanje doći ljudi koje smo pozvali, a koji svojim glasom  sudjeluju o donošenju odluka, poručili su organizatori koji su u gusto  naseljenim predjelima Zadra do sada locirali oko 90 baznih stanica, a  sumnjaju da ih je još i više jer ih teleoperateri vješto skirivaju, kao što se  nedavno moglo vidjeti na području Puntamike i Plovanije gdje su bazne  stanice postavljene u zvonike crkvi.
– S predavanja ćemo poslati apel Zadarskoj županiji da ne budu gluhi i  slijepi pred ovim problemom i da slijede primjer gradova Pule, Trogira,  Zagreba i mnogh drugih, koji su izabrali zdravlje, a ne novac koji teleoperateri plaćaju da bi bazne stanice postavili u naseljena mjesta. A da  opravdanje za nečinjenje nije krilatica „svi mi danas imamo mobitele i  želimo imati dobar signal“ upravo se pokazalo u tim gradovima gdje su  bazne stanice izmještene iz gusto naseljenih područja, a ni u srcu sezone  nisu imali nikakvih problema s telefonijom i internetom. Postavlja se logično pitanje zašto onda teleoperateri postavljaju odašiljače na zgrade.  Odgovor na to je novac. U naseljenim dijelovima imaju riješenu svu infrastrukturu i ne trebaju uložiti niti lipu, što ne bi bio slučaj da baznu stanicu postavljaju negdje izvan naselja, pojašnjavaju organizatori predavanja te dodaju kako je ključ za rješenje ovog problema u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi prema kojem pitanja prostornog i urbanističkog planiranja ulaze u djelokrug obavljanja poslova  lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana te  kao takva predstavljaju obaveze lokalne samouprave.

Propisati kriterije, definirati udaljenost
Uporište da se teleoperaterima stane na kraj u HUZEZ-u vide i u Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi, kao i hrvatskom Zakonu o potvrđivanju povelje o lokalnoj samoupravi u kojem stoji da nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinicama moraju biti, u pravilu, potpune i  cjelovite te da njihovo obavljanje ne smije biti onemogućeno ili ograničeno od neke druge središnje ili regionalne vlasti, osim kada to dopušta zakon. Napominju i kako u Hrvatskoj nije donesen nikakav zakon  koji bi dopuštao operaterima ograničavanje prava lokalne samouprave  te podsjećaju i na Zakon o elektroničkim komunikacijama koji u članku  30, stavak 2 navodi: »Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obavezne su planirati u svojim dokumentima prostornog uređenja  elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu  pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja,  zaštite prostora i očuvanja okoliša«.
– Na osnovi navedenih zakona, jedinice lokalne i regionalne samouprave mogu u svojim prostorno-planskim dokumentima propisati kriterije za postavljanje baznih stanica i time, primjerice, ograničiti mogućnost postavljanja na obiteljskim kućama u zonama niskogradnje  (kao Zagreb i Sesvete od 2016. godine), definirati sigurnosnu udaljenost  od škola i vrtića (Istarska županija, 400 metara ) ili isključiti mogućnost  postavljanja baznih stanica unutar gradske jezgere (Trogir), odnosno definirati najmanju udaljenost od stambenih objekata (Sinj, 50 metara). U  Prostornom planu kao i u GUP-u gradova i općina u pravilu postoji dio  koji se odnosi na poštu i telekomunikacije. Tu lokalna samouprava može  propisati kriterije koji sprječavaju  neadekvatno postavljanje baznih stanica.

Zaštita ljudskog zdravlja, prostora i okoliša
Kod donošenja Prostorno-planske dokumentacije jedinice lokalne samouprave trebaju uzeti u obzir Objedinjeni plan razvoja elektroničke  komunikacijske infrastrukture koji donosi HAKOM (Hrvatska agencija za  mrežne djelatnosti). U tom su planu definirana područja u kojima se  može postaviti telekomunikacijska infrastruktura. Ta se područja definiraju kao krugovi u pravilu s promjerom do tri kilometra, unutar kojih  operateri mogu postaviti antenske stupove. Nisu precizirane točne lokacije antenskih stupova i teleoperateri bi unutar definiranog kruga trebali  naći lokaciju tako da se zadovolje, kako zakon kaže, "zahtjevi zaštite  ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša“, upozoravaju iz  HUZEZ-a zaključujući kako bi jedinice lokalne samouprave u svojim  prostorno-planskim dokumentima trebale definirati kriterije kojima će  onemogućiti samovolju operatera i izbor lokacija baznih stanica isključivo prema kriteriju minimalnih investicija i tako zaštititi zdravlje  stanovnika. 
– HUZEZ se zalaže samo za to da se operateri u Hrvatskoj ponašaju  kao što se ponašaju u svojim matičnim zemljama, odnosno da naši  građani imaju iste standarde zaštite zdravlja i okoliša i ista prava  odlučivanja kao i drugi u Europi, naglašavaju iz HUZEZ-a iznoseći primjer HT-a koji je za prošlu godinu objavio dobit u Hrvatskoj od preko milijardu eura (7,756 milijardi kuna) uz "jaku maržu" preko 40%. Ističu kako je marža koju HT ima u Hrvatskoj 50% iznad prosjećne marže koju je  DT objavio na nivou grupacije, a podsjećaju i na podatak da su upravo  razni teleoperateri blokirali 160.000 građana Hrvatske zaključujući kako  nema razloga da im bilo tko u Hrvatskoj pogoduje.

Zračenje veće 890 puta nego u  Parizu i Beču
U HUZEZ-u godinama prate razne podatke koji se prezentiraju javnosti te dodaju  kako se tim podacima često manipulira. Primjer za to je letak Ministarstva zdravlja  "Najučestalija pitanja i odgovori" gdje stoji da Hrvatska ima niže granice zračenja od,  primjerice, Austrije i Francuske, a uspoređene su granice koje u Francuskoj i Austriji  vrijede uglavnom za šumska i nenaseljena područja s vrijednostima koje u Hrvatskoj  vrijede za "područja povećane osjetljivosti", odnosno stambene zgrade, vrtiće, škole,  bolnice… 
– Iz podataka koji su navedeni za Pariz i Beč vidljivo je da dopuštena zračenja u  tim gradovima iznose jedan promil od vrijednosti definiranih na nacionalnoj razini.  To je razumljivo, jer mnoge zemlje imaju na nacionalnoj razini visoke granice i primjenjuju ih uglavnom na šumska i ostala nenaseljena područja, dok gradovi i pojedine  regije propisuju bitno niže granice. Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja Ministarstva zdravlja RH razlikuje samo područja povećane osjetljivosti sa strožim granicama i javne površine, na kojima je dopušteno višestruko veće zračenje. Ako se  usporede u letku navedene granice za Pariz i Beč (0,01W/m2), s granicama za javne površine iz Pravilnika Ministarstva zdravstva (8,9W/m2), vidljivo je da je na javnim površinama hrvatskih gradova dopušteno 890 puta veće zračenje nego u Parizu  i Beču, upozoravaju iz HUZEZ-a dodajući kako je prema podacima iz nacionalnog registra za rak u uskom periodu od 1998.-2001. došlo do znatnog porasta pobola od  raka (25%) kao i porasta mortaliteta od 30%, a u Hrvatskoj se još uvijek koriste  nešto niže granice od maksimalno dopuštenih iz ICNIRP GUIDELINESS 1998., kada još nije bilo relevantnih podataka za praćenje štetnosti od EM u smislu obolijevanja od raka.

Najskuplji internet u EU
Iz HUZEZ-a upozoravaju na nedavno Izvješće o Indeksu digitalnog godpodarstva i  društva (DASI indeks), u kojem je Europska komisija svrstala Hrvatsku na začelje –  predzadnje mjesto po povezivosti, što znači najskuplji internet u EU uz lošu kvalitetu  i dostupnost. Prema EK Izvješću o Indeksu percepcije korupcije Hrvatska je pri samom vrhu. Države koje su po razvoju digitalnog društva i gospodarstva na vrhu liste,  po indeksu percepcije korupcije su na dnu i obrnuto. Stoga u HUZEZ-u smatraju da  bi hrvatska legislativa za razvoj telekom mreža trebala slijediti legislativu i pozitivnu  praksu zemalja koje su pri vrhu prve i pri dnu druge liste, a to, kažu, između ostalog  uključuje i građevinske dozvole za bazne stanice uz obavezu konzultacije s lokalnom  samoupravom. 

Samo u Hrvatskoj teleoperaterima ne  trebaju građevinske dozvole
Da nešto čim prije treba poduzeti kako bi se zaštitilo zdarvlje ljudi, a posebice onih  najranjivijih, djece i mladih, iz HUZEZ-a potkrjepljuju podacima iz studije Svjetske  asocijacije mobilnih operatera GSMA u kojoj se daje pregled legislative u pojedinim  zemljama, a gdje je Hrvatska jedina zemlja u Europi u kojoj se antenski stupovi na tlu i  antene na krovovima postavljaju bez građevinske i lokacijske dozvole. Ističu kako se  Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja omogućava postavljanje antena baznih stanica isključivo  prema interesima teleoperatera, a što je, kažu, u suprotnosti s točkom 8.4.4. Rezolucije br.1815 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe „Potencijalne opasnosti od EM  polja i njihov utjecaj na okoliš“.
– Prema istom dokumentu Hrvatska je jedna od samo četiri zemlje u Europi (uz Rumunjsku, Slovačku i Portugal) u kojoj nije obavezna javna rasprava, pa čak ni informiranje lokalne zajednice o lokacijama za bazne stanice mobilne telefonije. Primjerice,  javna rasprava je zakonska obveza i u Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji. Za razliku od velike  većine drugih Europljana, naši građani tako nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na  lokacije antenskih stupova, kako direktnog, tako ni indirektnog, kroz organe lokalne  uprave, poručuju iz HUEZEZ-a dodajući kako je i način postavljanja baznih stanica u  najvećem broju drugih zemalja definiran „Kodeksom dobre prakse“ potpisanim između pružatelja telekom usluga i nadležnih institucija. Ističu kako se tim dokumentom definira način vođenja dijaloga s lokalnom upravom i stanovništvom, javna i transparentna dostupnost informacija o procijenjenim i izmjerenim razinama zračenja, estetski i okolišni kriteriji smještaja takvih objekata u prostor, obaveza operatera o dijeljenju lokacija s ciljem smanjivanja njihovog ukupnog broja, kao i brojna druga pitanja, a takav dokument je, kažu, susjedna Slovenija donijela još 2004. godine, prije  stupanja u EU.