S kim će igrati na 125. obljetnicu?

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
hajduk_milenijska

Nisam baš neki Metuzalem, ali pamtim kako je Hajduk slavio svoju 75. godišnjicu. Bilo je to 1986. i bilo je jako tužno. Hajduk je te sezone igrao prosječno, i onda su na jednoj utakmici, ne sjećam se protivnika, stariji igrači prošetali počasni krug u jednoj sumornoj, mislim i kišnoj atmosferi, i bilo je sve samo ne svečano. Neugodno i nama koji smo to gledali, a vjerojatno i onima koji su defilirali pred polupraznim tribinama.

Ova je stogodišnjica trebala biti puno svečanija, pa se spominjao i dolazak Barcelone (s koliko bi golova tek od njih izgubili?), da bi na kraju, što je u stvari dosta i logično, bila dovedena praška Slavija. Ali i ona je evidentno bila prejaka za ovakav Hajduk koji u jednoj jadnoj ligi kao što je hrvatska još i može biti pri vrhu, ali čim dođe neko izvana dogodi se ovo što se dogodilo - poraz. Tim više čudi, zašto nisu organizirali neku revijalnu utakmicu "starih" i "mladih", prvog tima i gastarbajtera ili, u konačnici, zašto nisu s gostima bar onako prijateljski dogovorili neriješeno. Ne mogu vjerovati da su toliko nekritični prema sebi samima.

Očevo podrijetlo, pečeni vol

TV-reporter (mislim Ćosić) pokušava spasiti stvar pa kaže kako je "mladi Đoni otišao pod tribine gdje najvatreniji navijači pozdravljaju svoje ljubimce". Čudan je taj pozdrav. Ja sam, naime, čuo samo zviždanje. Sve se na kraju svodi na veličanje navijača i atmosfere, a da bi se prikrilo razočaranje zbog poraza i opće nemoći ove današnje ekipe. Opet smo slušali o "jako mladoj momčadi", "svijetloj budućnosti" (koja nikako da dođe) i slično. A realnost je sasvim drukčija. Spiker nas pokušava uvjeriti kako igramo protiv "čvrste i moćne Slavije", a prešućuje da je ta "čvrsta i moćna" treća na tamošnjoj tablici, ali treća odozdo, tj. da se grčevito bori da ne ispadne u drugu ligu. Govori nam se važan podatak da otac jednog igrača Slavije "ima kuću na Braču" i našeg je podrijetla, a zaboravlja komentirati njihove strijelce Kisela (koji nam je propisno zakiselio) i Milutinovića koji nas je svojim lijepim golom lijepo pokopao (zbilja, možda je i taj podrijetlom s Brača i ima tamo kuću).

Pa se opet priča o tom famoznom "dišpetu" i kao najvažnije da je navečer na rivi fešta i da će biti pečenog mesa, a negdje da se peku i volovi (e, to me jako razveselilo). To da je igra bila očajna, da su jedva dolazili do gola, da su već ispali, i iz kupa, i iz prvenstva, i da je klub za stogodišnjicu sastavio ovakvu momčad koja ne može pobijediti ni Dugopolje, to nije spominjao.

Koga se u stvari slavi?

Ne mogu da ne kažem i par riječi o navijačima. Svi smo svjesni, samo što su rijetki to spremni priznati, da je većina navijačkih skupina postala sama sebi svrha; stavili su sebe i iznad kluba, i njegova imena, i tradicije. U svakoj sredini imamo primjere skupina koje na zidove ispisuju svoja imena, pjevaju i objavljuju pjesmice o sebi samima, govore o svojoj (svojoj, ne klupskoj) dugogodišnjoj tradiciji, tako da bi neki neupućeni stranac s pravom zaključio da se lokalni klub ne zove onako kako se zove, već onako kako sebe nazivaju njegovi navijači. Problem dvaju najvećih naših klubova je sljedeći. Jedan ima rezultate, bar što se domaćeg terena tiče (Dinamo), ali nema navijače jer su s klubom u stalnom ratu i bojkotiraju ga, a drugi (Hajduk) ima navijače koji se pak nemaju čemu veseliti jer im klub igra tako kako igra. Dakle, ono zbog čega bi navijačke skupine i trebale postojati ne postoji, pa dijelovi navedenih navijačkih skupina svoje aktivnosti usmjeruju na izazivanje nereda i sukoba, čime svoje klubove i njihovu igru stavljaju u drugi plan.

Bakljada

U ovom je slučaju jasno da je obljetnicu preuzela navijačka skupina koja se zove Torcida, a koja bi se po onome što smo vidjeli, trebala zvati "udruga za bakljadu", jer su baklje ono po čemu se najčešće i spominju i posljednjih godina i ovih dana za vrijeme aktualne proslave. Ne znam gdje se te baklje proizvode, ali ta bi tvornica trebala na zidu imati Hajd... pardon, Torcidin grb, s obzirom na to da su isti njihove najbolje mušterije. Ova proslava je bila rijetka prilika da se baklje mogu koristiti do mile volje, a da zbog toga nitko ne odgovara. Baklje bi vjerojatno trebale služiti za slavljenje prilikom dobrih partija, stvaranje užarene atmosfere i slično, ali, nažalost, Hajdukovi, kao i Zadrovi navijači malo prilike za slavlje imaju, pa je svaka ovakva fešta dobrodošla. Ljudi su se malo opustili i dali si oduška, kada već nemaju konkretnih sportskih rezultata za slavljenje, ali se pri tome zaboravlja koliko je zbog tih baklji proteklih godina bilo problema, plaćenih kazni i ostalog što uz to ide, a da i ne spominjemo onaj čuveni suzavac nakon koji je slijedila i suspenzija stadiona.

Svijetla budućnost

Svi su na ovoj fešti govorili kako treba gledati u budućnost, stvarati novu momčad, i slične fraze kakve slušamo već desetljećima. A stvarnost je okrutna. Ni jedan naš klub, kad prijeđe granicu, više ne predstavlja ništa (isto je i kod naših istočnih susjeda, ako to nekome može biti utjeha), i za razliku od odlične reprezentacije, rezultati su toliko loši da ih je bolje i ne spominjati. S obzirom na to da je sve u novcu i trgovini, to je realnost koju nikakvi "omladinski pogoni", tradicija i "dišpet" ne mogu promijeniti. Najuspješniji hrvatski klub svih vremena (Dinamo onaj svoj "Kup velesajamskih gradova" može objesiti mačku o rep), nije za svoju stotu obljetnicu u stanju pobijediti jednu od najlošijih ekipa češkog prvenstva (imaju 3 pobjede u 17 kola).

Predlažem sljedeće: s obzirom na to da za 125. godišnjicu treba opet dovesti prigodnog protivnika, nekog koji ima povijesno značenje, najbolje je da Hajduk odigra utakmicu sa svojim prvim protivnikom, autonomaškim "Calciom". Taj klub, naravno, odavno ne postoji, ali Hajduk treba skupiti Splićane talijanskog podrijetla i odigrati protiv njih jednu revijalnu utakmicu s Nadarevićem na golu, a Štrljićem u napadu. Možda i izvuče neodlučeno.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)