SPONA ČOVJEKA I OKOLINE Suživot prirode i čovjeka u kružnim elementima ukrasio Gradsku ložu

Samostalna izložba Jasne Barišić »Metamorfoze prirode« otvorena je jučer u Gradskoj loži. S obzirom na epidemiološku situaciju, program otvorenja bio je namijenjen isključivo predstavnicima medija uz poštivanje epidemioloških mjera. Posjetitelji izložbu mogu pogledati od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati te subotom od 9 do 13 sati. Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2021. godine, a ulaz je slobodan.
Antonija Klaić Vučemilović pozdravila je nazočne u ime ravnateljice Narodnog muzeja te istaknula inspiraciju autorice.

Priroda kao vrelo ideja
– Urođena potreba čovjeka da dode u kontakt s nadnaravnim u prirodi uvijek je bila pokretačka sila za istraživanjem svijeta u sebi i oko sebe. Jasna Barišić, slikarica je kojoj je priroda najveće vrelo ideja i upravo vječna inspiracija za nju koja intuitivno osjeća jedinstvo i neraskidivu sponu izmedu čovjeka i okoline, odnosno prirode koju istražuje, najavila je Klaić Vučemilović.
Potom je Marija Jurun, povjesničarka umjetnosti i koautorica, istaknula najvažnije uspjehe Jasne Barišić koja već 20 godina djeluje na umjetničkoj sceni.
– U svojim slikama, autorica problematizira i istražuje teme (su)života prirode i čovjeka, postojanje prirode, njenu metamorfozu, regeneraciju i adaptivnost, kao odgovor na konstantno eksploatiranje i uništavanje prirodnih dragocjenih resursa. Shvaćanjem prirode kao neodvojivog dijela ljudskog života, autorica razvija seriju slika, daleko različitiju od onih koje se nalaze u njenom dosadašnjem opusu. Stvara slike pažljivo modelirajući i konstruirajući strukturu kružnih formi, od odbačenog materijala – papira, koji zatim reciklira, kašira i lijepi na drvene panele. No, umjesto bijele boje koju je do sada koristila u svom radu, nove slike prekriva ugljeno crnom, zelenom, crvenom, žutom i plavom, dajući im novi karakter razmatranja, promišljanja i analiziranja, tumačila je Jurun.

VišedimenzionaIni prostor
Istaknula je slaganje recikliranog materijala po neodređenom redoslijedu kojim se dobiva dojam višedimenzionaInog prostora na plohi. Slike kao da namjerno nemaju središte, već autorica stvara više fokalnih točaka koje generiraju stapajuću strukturu i time čini živu dišuću organičnu cjelinu. Pogled promatrača ne skače s jedne na drugu točku, nego fluidno teče slikom, rezultirajući neobjašnjivom privlačnom i hipnotičkom silom.
– Granice drvenog panela, napučenima precizno posloženim kružnim elementima, kao da nisu dovoljne, pa oni počinju pupati i rasti jedan preko drugoga, uvodeći tako i karakter skulpturalnosti u slike. Dinamičnost površine naglašena je u izmjenjivanju visina kružnih formi, korištenjem tankih i debelih nanosa boje i naposljetku osvjetljenjem i sjenama koje nastaju na oblim bridovima cikličkih struktura i u njihovim dubinama. Jasna Barišić nenametljivo svojom individualnosti unosi simboliku u svoja djela, bilo odabirom materijala – papira, koji je došao iz debla drva, dijela prirode, koji ponovno upotrebljava i nanovo njime stvara, ili pak, korištenjem nepravilnih kružnih formi koje opisuje kao alegoriju cikličnosti prirode – njeno trajno obnavljanje, nastajanje i nestajanje, ispričala je Jurun dodavši da je simboličnost vidljiva i u cikličnosti boja koje koristi.

Autoričina pokretačka energija
Naime, pupanje i erupcija prirode u zelenoj su i crvenoj boji, dok je nestajanje u crnilu zelene, a ponovno regeneriranje vidljivo je u nijansama žute i narančaste među crnom.
– Kroz seriju slika, osjeća se autoričina pokretačka energija stvarne metamorfoze prirode. Slike svojim likovnim jezikom potiču na razmatranje njene važnosti i sugestivno upozoravaju na učinke i rizike koji se događaju u odnosu s čovjekom. Vizija autorice u ovoj seriji je istinska i svrhovita u proučavanju ideje o mističnosti prirode, njene (ne)predvidljivosti i elementame potrebitosti u našim životima, zaključila je Jurun.
Jasna Barišić zahvalila je svima koji su došli i koji su skupljali papir koji je reciklirala te poželjela svima da uživaju razgledajući izložbu.