Djeca su temelj svega i na njima zaista svijet ostaje

Kazališna udruga ''Igrajmo se'' Zadar odradila je dvije itekako uspješne premijere. Riječ je o prvoj predstavi autorice Ane Šarić "IRL" i predstavi zagonetnog naziva "Kako se zove predstava" Matije Šango-Šimurine.
Otkrile su kako su tekle pripreme pod okovima pandemije, što ih je inspiriralo, na koje su načine ostvarile odgojne uloge i kako su se poigrale s književnom tradicijom.

Virtualni svijet
Na predstavi "IRL", govori Ana, radili su nešto manje od dva mjeseca što je nedvojbeno kratak period.
– Zbog epidemioloških mjera godina nam je bila dosta rascjepkana, neko vrijeme uopće nismo mogli održavati probe, no nakon povratka u dvoranu odmah smo se bacili na posao. Iako gluma s maskama nije sretno rješenje, barem smo uspjeli normalno održavati probe, priča Ana.
Tema je bila, složili su se mnogi gledatelji, potrebnija nego ikad. Naime, predstava progovara o virtualnom svijetu gdje je, čini se, sve dostupno i sve moguće. Ali, prikazuje se i druga strana medalje, tzv. cyberbullying.
– Mislim da je uvijek dobro pisati o nečemu što nas okružuje, o stvarnim problemima, tako dajemo kritiku društvu, a postoji i taj iskustveni element. Najviše sam bila potaknuta željom da kažem nešto o verbalnom nasilju na Internetu. Živimo u doba kad je prelako nekoga uvrijediti u komentarima na društvenim mrežama, a uživo to većina nikad ne bi napravila. Opasnosti na Internetu su mnogobrojne, mislim da mnogi i pritom ne mislim samo na djecu, nisu svjesni koliko toga o sebi dijele na društvenim mrežama. Nažalost, velik broj djece je i doživio neki oblik cyberbullyinga, govori Ana i zaključuje da je edukacija kako djece, tako i odraslih ključ sprečavanja neželjenih situacija.
Svaka njihova predstava, pa tako i ova, nosi neku poruku.
– Na satovima se trudimo, osim kazališnih tehnika i same glume, djecu učiti i odgovornosti, toleranciji, komunikaciji. Smatram kako sudjelovanje u nekoj dramskoj grupi pomaže da se djeca otvore, postanu komunikativnija, bolji govornici. A na kraju, nadam se i da stvaramo novu kazališnu i kritičnu publiku koja će znati uživati u predstavama, priča Ana ističući niti vodilje rada s djecom i mladima.

Svjesni posljedica
Dakle, htjela je na "daskama koje život znače" osvijestiti problem cyberbullyinga, česte pojave među djecom i mladima.

– Ali, istovremeno nisam htjela poslati poruku da je Internet najgora stvar na svijetu, samo ga trebamo naučiti koristiti i trebamo biti malo svjesniji posljedica, napominje Ana.
Tijekom rada na predstavi, otkriva Ana, djeca su više puta komentirala kako im se sviđa što je tema predstave životna.
– Lako su se mogli uživjeti u događaje na sceni. I djeca i roditelji bili su jako zadovoljni, zaključuje Ana o pozitivnoj recepciji.
Sad su na zasluženoj ljetnoj pauzi, a nadaju se kako će iduća školska godina biti puno bolja i otvorenija, bez zastoja i da će svoj uloženi trud moći predstaviti pred mnogobrojnijom publikom. Ideje i teme se roje, kaže Ana, ali o tom po tom.
Ana je podijelila s nama i smiješnu priču "iza kulisa" u kojoj je glavnu uloga odigrala čokolada.
– U jednoj smo sceni trebali jesti čokoladu i kad sam je donijela na probu da je jedu, skroz su zaboravili na tekst, samo su jeli dok smo mi ostali gledali i čekali da krenu s tekstom, priča Ana slatku dogodovštinu.
Matija je objasnila simboliku neobičnog naslova. Naime, predstava "Kako se zove predstava" je primjer suvremenog kazališta u kojoj je interakcija s publikom postavljena s namjerom dijaloga i uključivanja publike u stvaranje predstave.
– Time je svaka izvedba drugačija, a publika može dijelom promijeniti tijek predstave, naravno onoliko koliko to dozvolimo i želimo. Naš rad temelji se na dramskoj pedagogiji, ali nije isključivo odgajanje djece, već i odgajanje publike, zajedničko učenje o kazalištu i na kraju umjetnički čin, tj. kazališna predstava. Idejno je zamišljeno da svaka izvedba dobije svoj podnaslov koji kreira publika. Publika promišlja s nama, stvara s nama. Svatko ponaosob promišlja o temi i postupcima, stoga je naslov i pitanje i odgovor. Kako zapravo nazvati predstavu koja je tematski vrlo jasna, jednostavna i duhovita, ali ozbiljna i slojevita, tumači Matija.

Dijalog s publikom i tradicijom

Ova predstava primjer je i način rada "Igrajmo se" koji je ovom izvedbom približen publici.

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!