Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Zašto HAC jedino Božićima već 15 godina ne želi platiti oduzetu zemlju?!

16.10.2011. 22:00
Zašto HAC jedino Božićima već 15 godina ne želi platiti oduzetu zemlju?!


To je ništa drugo nego reketarenje i ucjenjivanje ljudi. Moj, sada pokojni, otac Šime i pokojni stric Ivan kao izuzetno dobri i pošteni, ali lakovjerni ljudi, nasjeli su obećanjima. Vjerovali su čelnim ljudima Hrvatskih cesta, Konstruktora i Viadukta i jednostavno su izigrani. Gdje će duša odgovornima?, pita se Jere sve potkrepljujući izvacima iz suda o vlasništvu nad spornih 9.000 metara četvornih zemljišta


Dok je prolazak autoceste zadarskim krajem mnogima donio koristi i otvorio nove poslovne mogućnosti, ima i onih kojima se na njezin spomen smrači pred očima. Jedino obitelji Božić iz Vučipolja iznad Jasenica, koji na obroncima Velebita vjekovima žive isključivo od stočarstva i zemljoradnje, Hrvatske autoceste još uvijek nisu isplatile nikakvu nadoknadu za uzurpirano zemljište.
– Na više od 9.000 metara četvornih poljoprivrednog zemljišta na dionici Sv. Rok – Maslenica, od tunela Bristovac do tunela Čelinka, središnjim dijelom je izgrađena autocesta A1, dok je izvan trupa autoceste investitor Hrvatske autoceste prigodom izgradnje navezao tisuće i tisuće kubika kamena u visini gotovo četiri metra, govore braća, 37-godišnji Joso i godinu mlađi Jerolim Božić.
Za Hrvatsku su već dali jednog brata…
Treći brat Božić, tada 21-godišnji hrvatski branitelj Jure, prva je žrtva Domovinskog rata na Velebitu od sveukupno 54 vojnih i civilnih velebitskih žrtava, poginuo je 31. listopada 1991. godine.
– Do današnjeg dana Hrvatske autoceste za oduzeto zemljište nisu nas obeštetile, nisu platile ni jednu jedinu kunu. Da nije istinito bilo bi zaista smiješno, jadaju se braća Božić koji nakon uzurpacije zemljišta na Velebitu sada žive tek od stočarstva, od povećeg stada koza.
Beskrajni dan na autocesti A1 u velebitskom zaselku, stanovima Vučipolje kod znakovitih kamenih burobrana koji su praktično podignuti tek do razine kolnika, šest kilometara iznad Jasenica, traje još od 1993. godine i još nije završio. Nije riječ o američkoj fantastičnoj romantičnoj komediji “Beskrajni dan”, koja govori o ciničnom meteorologu Philu Connorsu (Bill Murray) koji proživljava stalno isti dan u kojem se nikada ništa ne mijenja, već je riječ o stvarnim ljudima, obiteljima udovica Božice i Danice Božić s Velebita.
Već 15 godina ih zavlače
– Naš beskrajni dan započeo je još prije više od 15 godina i još nije prestao. Započeo je nakon Akcije Maslinica, kada se zapravo započeo ostvarivati hvalevrijedan dugogodišnji san prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, da se kontinentalna i morska Hrvatska spoje autocestom i tunelom kroz Velebit, priča Jerolim Jere, sin Danice Božić.
Božićima koji imaju posjede na i uz trasu autoceste, nastali su nepremostivi, do tada nezamislivi problemi. Splitski Konstruktor prvi je tih godina započeo uzurpaciju obradive zemlje Božića s nešto stabala voćaka, ograđenu dvometarski visokim i jednometarski širokim suhozidom, kaže Jere, a 2002. godine definitivno nastavio Viadukt, izvođači radova na spornom zemljištu koje su unajmile Hrvatske autoceste.
HAC je započeo gradnju umjesto da prvo riješi imovinsko-pravne odnose. Osim Božića očiti primjer je i ta famozna 2002., kada su graditelji autoceste pokušali ući u posjed terena na trasi autoceste kod tunela Sveti Rok, no nekoliko stanovnika zaselka Marune su ih u tome jedno vrijeme sprječavali.
– Zbog izgradnje autoceste i velike količine otpadnog i građevnog materijala, koji se veže u nasip kojim je nasipana trasa trupa autoceste, kompletno zemljište više uopće nije za uporabu, bezvrijedno je. Hrvatske autoceste nas stalno ignoriraju i omalovažavaju jer bi uklanjanje deponija kamenja iznosilo zasigurno više od milijun eura, nevjerojatnih 10 milijuna kuna. Plaćanje štete za HAC bilo bi kudikamo jeftinije, objašnjava vidno ogorčeni Jere zbog višegodišnje pat-situacije nastale oko izgradnje autoceste preko neobeštećene djedovine njihova djeda Nikole.
– To je ništa drugo nego reketarenje i ucjenjivanje ljudi. Ovo je još jedna u nizu hrvatskih priča o pravnoj trakavici između malih vlasnika i velikih investitora. Moj, sada pokojni, otac Šime i pokojni stric Ivan, kao izuzetno dobri i pošteni ali lakovjerni gorštaci, nasjeli su obećanjima. Vjerovali su čelnim ljudima Hrvatskih cesta, Konstruktora i Viadukta i jednostavno su izigrani. Gdje će duša odgovornima?, pita se Jere sve potkrepljujući izvacima iz suda o vlasništvu nad spornih 9.000 metara četvornih zemljišta.
Prema nekima je HAC bio široke ruke
No zemljište ograđeno suhozidom je svejedno oduzeto, a za njega nije plaćena ni kuna.
– Kada se plaćalo izvođačima radova HAC je bio izuzetno široke ruke a Božiće, baš ih briga za male Božiće. Jednostavno su nas prevarili i dobrano pokrali. Ako to nije za kazneni progon što je?, pita se Jere.
Na dragulju hrvatske prirodne baštine, planini Velebit, 15 kilometara od tunela Sveti Rok do Masleničkog mosta izgrađene su četiri traka autoceste, tuneli i vijadukti. Dionica od tunela Bristovac do tunela Čelinka na Božićevom terenu u Vučipolju otvorena je još 30. lipnja 2003. godine i dalje je predmet suda.
– Nakon devetogodišnjeg sudskog spora posljednja nepravomoćna presuda Općinskog suda u Obrovcu, od prije četiri mjeseca, nalaže Hrvatskim autocestama da uklone sav nasip i da zemljište dovedu u prvobitno stanje te da podignu ogradni suhozid. HAC-ova žalba je sada na Županijskom sudu u Zadru. I tako u nedogled, objašnjava Jere Božić najavivši pritom da će ići i do međunarodnog suda pravde u Strasbourgu da se izbori za pravicu.
Posljednje što su učinili – pismenim putem za pomoć su se obratili premijerki Jadranki Kosor, ministru branitelja Tomislavu Iviću, direktoru HAC-a Stjepku Bobanu, Saborskom odboru za ljudska prava i Javnom pravobranitelju RH.
– Ako uskoro ne dobijemo kakav takav odgovor još nam prije suda u Strasbourgu predstoji stado koza dovesti na autocestu i zatvoriti promet, nema nam druge. Pa što bude da bude, Bog će ga znati. Možda nas tada i netko od mjerodavnih napokon i ljudski sasluša, zaključio je Jere Božić.


Jere Božić: Neka nas više prestanu šikanirati!




Mi bismo se samo htjeli naplatiti bez obzira na cijenu, samo da te lažove i prevarante već jednom skinemo s leđa, da nas jednom zauvijek prestanu šikanirati. Prema procjeni vještaka neka plate barem onih oko 2.500 metara četvornih kuda prolazi trup autoceste, a preostalih 6.500 metara očiste od tri-četiri metra visokog kamenog nasipa i izgrade srušeni suhozid u dužini od 250 metara, kompromisan je Jere uvjeren kako će pravna država na njihovom slučaju napokon zaživjeti.
Mnogi su obećavali pomoći u rješavanju spora s HAC-om, obratili smo se na stotine adresa, ali su nas dosad svi izlagali i prevarili. A HAC će imati desetostruko veće troškove uklanjanja nasipa nego što bi platio obeštećenje, navodi Jere Božić.


Danica Božić: HAC nas je sve razbolio!


– Majka sam poginulog hrvatskog bojovnika Jure, a moja druga dva sina Joso i Jere kao maloljetni dragovoljci Domovinski rata još uvijek nisu uspjeli riješiti braniteljski status. A po velebitskim vrletima proveli su najelitnije hrvatske postrojbe. Od tuge za poginulim sinom dodatno potišten ljudskom nepravdom, koja ga je strahovito u srcu i duši boljela, umro je moj voljeni suprug Šime, suznih očiju govori tužna majka Danica koja traži minimum ljudskih prava i zaštitu.
Obećali su nam iz HAC-a da će nam zemlja biti plaćena pa smo dopustili teškoj mehanizaciji da izvode radove. Umjesto da nam plate zemljište od kad smo im dostavili uredne vlasničke papire samo nas razvlače, odugovlače i varaju. Neće da plate zemlju, kao što su svim drugima učinili. U čijem je interesu da nam to rade, da noćima, godinama ne mogu mirno spavati. Koga zato briga?! Rukovodstvo HAC-a je svojom arogancijom i zloporabom duboko povrijedilo naša ljudska prava. Svi smo na izmaku snaga i strpljena, razbolili smo se. Svi smo na lijekovima. Ne znamo što više da činimo, jecajući će baka Danica Božić dok za ruku čvrsto drži malog unuka Juru.