U Škabrnji se danas živi i radi, djeca rastu...

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Gore svijeće sjećanja na žrtve, ali i svjetla budućnosti
Oni kojima je netko poginuo, udovice koje su ostale bez supruga, djeca (danas već ljudi) koji su ostali bez roditelja... Oni najviše osjećaju posljedice rata, a za ostale, može se reći da je Škabrnja jedan pozitivan primjer. Život se vratio, kuće su obnovljene, grade se nove. Ljudi se bave poljoprivredom, radi se i zarađuje. Nemamo strah od iseljavanja, tu je broj ljudi gotovo isti kao i prije 1991., a to je između 1.900 i 2.000 ljudi. Vidjet ćemo točno sad kad budu rezultati popisa stanovništva, rekao je načelnik Škara
Vedran SITNICA
Na spomen obilježju već je jučer bio prvi vijenac - od Udruge veterana 3. gardijske brigade iz Nove Gradiške

»Zbog njih svaka jesen iste rane budi, za vječnost nek se pamti žrtva ovih ljudi«, riječi su uklesane u mramoru uz spomen obilježje na masovnoj grobnici u Škabrnji.
I ove jeseni bude se rane, a mnogima u Škabrnji, nikad ni ne spavaju.
- Ljudima koji su nekog onda izgubili, 365 dana u godini je 18.11., rekao je jedan mladi Škabrnjanin kojeg smo zatekli jučerašnjeg burnog dana u ovom malom ravnokotarskom mjestu, dok smo pokušavali čuti od samih mještana kako ondje danas žive. Trideset godina nakon dotad nezapamćenog zločina.
- Uvijek je ovih dana posebno tužno, ali to su nama i dalje svakodnevne teme. Iako je život u Škabrnji svakako krenuo dalje. Ljudi ne odlaze, neki se i vraćaju. Bave se poljoprivredom, ima puno obrta, ima posla, grade se kuće za odmor s bazenima... Ljeti ima turista, još kad dođu svi koji su iz Škabrnje, a žive negdje drugdje, bude tu još jedno selo, priča ovaj Škabrnjanin koji ondje živi sa suprugom i djecom.

Svake godine isto

- Problem je što nema vrtića za malu djecu i sportskih događanja. Imamo tu malonogometni i košarkaški klub, oni se trude dosta, ali financije štekaju. I društveni život je dosta loš, spao je, tako reći, na jedan kafić. Novi načelnik se trudi, ali ima puno repova od prije, rekao je ovaj prolaznik koji je želio ostati anoniman.
Nisu Škabrnjani jučer bili razgovorljivi. Možda smo odabrali neko gluho doba dana kad ljudi kuhaju ručak ili su na poslu u Zadru... A povremeni prolaznici su uglavnom odmahivali rukom ili komentirali kako svake godine izjavljuju isto.
- E kad bih vam ja rekla što sam proživila 91., rekla nam je jedna gospođa.
Ali da nema šanse da ispriča, da joj je previše sjećanja koja se ovih dana posebno bude. Ne želi ni o prošlosti, ni o sadašnjosti.
- A što da vam kažemo, zbog korone je život stao. Kako svugdje, tako i ovdje, dodala je druga gospođa.
U kafiću u centru mjesta svatko sjedi za svojim stolom. Ali komuniciraju povremeno, na svoj način.
- Svake godine ja nešto izjavljujem, nema toga više što nisan reka, kaže nam Marijan Jurić Moka, vlasnik kafića.
- Ponovit ću što uvik kažen - zaboraviti ne, oprostiti nikada!, preoblikovao je Moka poznatu frazu.
- A kako vam je danas?, pitamo ga.
- A kako kome. Ljudi preživljavaju od poljoprivrede, mladež ne radi, nemaju posla..., govori Moka, a prekine ga gost s drugog stola.
- E nemaju posla. A kad dobiju na kladionici, odmah daju otkaz, dobaci on.
Svi se nasmijaše, kao da dobro znaju o čemu govori.
- Reka san kako kome, ponovi Moka i doda da nije ni korona pomogla.
- Da je tila pomoći, ne bi ni došla, kaže Moka dodajući da je on koronu prebolio i dva puta se cijepio, ali da mu je posao ipak pao.

Korona usporila život

Malo veća gužva u mjestu stvorila se kad su roditelji došli po djecu u školu. Ispred škole djeca na tjelesnom igraju nogomet, izlaze na odmor, druže se, smiju. U Škabrnji je u Osnovnoj školi Vladimira Nazora preko 180 djece, a u vrtiću Maruškice 50. U dvorištima kuća su ljuljačke i tobogani.
- Ima dice, hvala Bogu, rekli bi Škabrnjani, inače jako pobožni. Osjetljivi su i vezani sa svojom mjesnom crkvom Blažene Djevice Marije, koja je stradala u ratu, a u miru je izgrađena iz temelja.
Njihova fešta i pobožnost za Veliku Gospu dio je bogate tradicije koju Škabrnjani ne propuštaju ma gdje god se nalazili. Bogatu ravnokotarsku kulturnu baštinu čuvaju u svojim KUD-ovima Škabrnja i, za mlade, Sv. Luka. Ali i u tome ih je korona usporila.
Ali dice ima. I to jako simpatične i pričljive dice. Oni su nam se jučer najviše radovali. Učenici 6. razreda ispričali su nam kako im je lijepo u njihovoj školi i u Škabrnji.
- Odlična je škola, jako dobro opremljena, odlični profesori. U Škabrnji je super živjeti, rekli su đaci.
A kako provode slobodno vrijeme?
- Družimo se, idemo u polje, pomažemo babi, roditeljima, oko životinja..., nabrajali su. Ništa im to, kažu, nije teško.
Poredali su se ispred nas Rafaela Župan, Toma Ražov, Mihaela Pavković i Matija Ivković. Ima ih 14 u razredu.
- Mi smo dobra ekipa, ne divljamo, ali nekad volimo pričati na nastavi, rekli su ovi đaci.
Toma Ražov na licu ima masku i jaknu u maskirnim vojničkim bojama. Kažu da su pričali sa svojim roditeljima o tome što se dogodilo 1991., i da će se i oni uvijek sjećati toga. Ali nemaju, kažu, mržnje »jer bi onda bili isti kao oni koji su te strašne stvari radili«.
Dočekao nas je i novi načelnik Općine Škabrnja, Ivan Škara. On kaže da posljedice rata zasigurno svakog dana osjećaju oni kojima su stradali bliski ljudi, ali sve u svemu da je Škabrnja i pozitivan primjer obnove.

Dice ima, jaslica nema

- Oni kojima je netko poginuo, udovice koje su ostale bez supruga, djeca (danas već ljudi) koji su ostali bez roditelja... Oni najviše osjećaju posljedice rata, a za ostale, može se reći da je Škabrnja jedan pozitivan primjer. Život se vratio, kuće su obnovljene, grade se nove. Ljudi se bave s poljoprivredom, radi se i zarađuje. Nemamo strah od iseljavanja, tu je broj ljudi gotovo isti kao i prije 1991., a to je između 1.900 i 2.000 ljudi. Vidjet ćemo točno sad kad budu rezultati popisa stanovništva, rekao je Škara te dodao da je i natalitet pozitivan.
Kako dodaje, nedostaju jaslice pa će nadogradnju postojećeg vrtića aplicirati na program iz nove financijske omotnice EU fondova 2021. - 2027.. Škola je, kaže, jako dobra, obnovljena i puna djece.
- Imamo projekt za dječje igralište u Prkosu. U školi nogometa imamo 70 djece, a u školi košarke 30, govori Škara.
Za starije sugrađane se brinu kroz projekt izvaninstitucionalnih socijalnih usluga koji se 100 posto financira iz EU, zapošljava petero ljudi, a starijim sumještanima pomaže u svakodevnim obvezama.
- Također, među rijetkima smo u Hrvatskoj započeli s polaganjem svjetlovodnih kabela za širokopojasni internet, zajedno s općinama Sukošan, Galovac i Sv. Filip i Jakov. Nedostaju nam i društvene prostorije koje bismo trebali imati u budućoj zgradi Općine, čija je izgradnja zapela zbog financija. Želimo završiti projekte koji su započeti i baziramo se na tome. Imamo i veliku ovrhu koju otplaćujemo svaki mjesec. Voljeli bismo i više projekata raditi, ali sad smo najviše fokusirani na to da Općina bude likvidna, ispričao nam je mladi načelnik koji je prije nekoliko mjeseci preuzeo svoju dužnost.
Vrijeme curi. Prošlo je 30 godina od dana kad je Škabrnja stradala. Život se vratio, vrijedni ljudi sve su opet izgradili. Ne daju ni koroni da im uzme duh. Dobro im je.
A kako kome, rekao bi Moka.

Današnji načelnik 18.11.1991. bio je beba od četiri mjeseca

Kad je Škabrnja pala 18. studenog 1991. godine, današnji načelnik je imao samo 4 mjeseca. Jučer nas je ubacio u raspored između izjava za druge medijske kuće i sastanaka za organizaciju obilježavanja škabrnjske tragedije.
- Dosad sam u programu obilježavanja sudjelovao kao mještanin, a ponosan sam i čast mi je što organiziram obilježavanje, zajedno s ostalim djelatnicima Općine te sa Županijom i Stožerom civilne zaštite. Pozvali smo ljude da obilježe taj dan u svojoj lokalnoj zajednici, a oni koji baš žele doći ovdje, da pokušaju izbjegnuti sam Dan sjećanja, te doći dan prije ili poslije. Kako smo svjesni da će ljudi toga dana ipak biti, osigurali smo sve za dezinfekciju i distancu, a molimo i za pridržavanje mjera, rekao je mladi načelnik.

Ocjena: 
Nije još ocijenjeno