Otkrivanje tajni tunguske eksplozije

S obzirom na spoznaje o učincima eksplozije, procjenjuje se da je njezina snaga iznosila oko 20 megatona, što je oko tisuću puta jače od snage atomske bombe bačene na Hiroshimu krajem Drugoga svjetskog rata. Eksploziju je najvjerojatnije izazvao meteorit promjera oko 50 metara koji je uletio u Zemljinu atmosferu strahovitom brzinom od dvadesetak kilometara u sekundi i eksplodirao na visini od 10 kilometara

Hrvatsko geografsko društvo – Zadar u ponedjeljak je u Multimedijskoj dvorani Novog kampusa Sveučilišta u Zadru održalo redovitu godišnju skupštinu. I ove je godine protokolarni dio “začinjen” javnim popularno-znanstvenim predavanjem, a ovoga puta gost zadarskih geografa bio je prof. Korado Korlević, poznati hrvatski astronom i voditelj zvjezdarnice u Višnjanu koja se u svijetu proslavila otkrićima mnogobrojnih asteroida i sličnih nebeskih tijela. Prof. Korlević je ujedno i ovogodišnji laureat nagrade Hrvatskoga geografskog društva – Zadar, Federik Grisogono, koju mu je u protokolarnom dijelu skupštine uručio predsjednik društva prof. dr. sc. Damir Magaš, a prekjučerašnjim predavanjem pod naslovom Misterij tunguske eksplozije – 101. obljetnica zadarskoj je javnosti na znanstveno-popularan način približio spoznaje i otkrića o događaju koji je 30. lipnja 1908. godine pogodio prostrano područje Sibira izazvavši uništenje i oštećenje vegetacije na području u radijusu većem od 30-ak kilometara od epicentra. Nakon uvodnih pozdravnih riječi predsjednika HGD – Zadar, prof. Korlević započeo je s iznošenjem činjenica o tom misterioznom događaju, uz prezentaciju fotografija sa ekspedicije u Tungusku iz 1990., u kojoj je i sam sudjelovao, te projekciju nekoliko kraćih filmova o srodnoj tematici.
– Unatoč brojnim pseudoznanstvenim teorijama i špekulacijama, današnja znanost posjeduje odgovor što se točno dogodilo te davne 1908. u Sibiru. No, da bi se došlo do odgovora, bilo je nužno da se poklopi niz povijesnih i znanstvenih čimbenika i trendova, naglasio je prof. Korlević u uvodnom dijelu predavanja.
Iako je riječ o nezapamćeno silovitom događaju koji je praktički uništio stabla na području površine 2150 četvornih kilometara, te uzrokovao pucanje prozora na zgradama u 60 kilometara udaljenom gradu Vanavari, eksplozija se dogodila u iznimno nenaseljenom dijelu svijeta te vjerojatno nije izazvala gotovo nikakve ljudske žrtve. S obzirom na turbulentne geopolitičke i povijesne prilike u prvoj polovici 20. stoljeća, lako se moglo dogoditi da spoznaja o tom događaju padne u zaborav. No, činjenicu da na taj događaj nije pao veo zaborava dugujemo ruskom profesoru Leonidu Kuliku koji je 1927. poveo prvu ekspediciju na to područje, čemu dugujemo i prve snimke sa mjesta udara. Kulik nije naišao ni na kakav krater već na uništeno, spaljeno i polegnuto drveće u vrlo velikom radijusu, ovisno o udaljenosti od epicentra eksplozije, što je ukazivalo na to da se dogodila u atmosferi.
– Događaj je dugo vremena izazivao misterij zato jer zbog postojanja Željezne zavjese, odnosno zbog zatvorenosti tadašnjega SSSR-a gotovo da i nije bilo moguće istraživati područje udara. Stoga, novi ciklus istraživanja započinje tek 1989. dolaskom Mikhaila Gorbačova na vlast. U međuvremenu su učinjeni i znanti koraci u razvoju znanosti i znanstveno-istraživačkih metoda, pa se sada gotovo sa sigurnošću može reći da je eksploziju izazvalo tijelo koje je doletjelo iz Svemira i detoniralo u Zemljinoj atmosferi, istaknuo je prof. Korlević.
S obzirom na spoznaje o učincima eksplozije, procjenjuje se da je njezina snaga iznosila oko 20 megatona, što je oko tisuću puta jače od snage atomske bombe bačene na Hiroshimu krajem Drugoga svjetskog rata. Eksploziju je najvjerojatnije izazvao meteorit promjera oko 50 metara koji je uletio u Zemljinu atmosferu strahovitom brzinom od dvadesetak kilometara u sekundi i eksplodirao na visini od 10 kilometara.
– Spoznaju da je riječ o meteoritu osnažio je i sličan događaj koji se u veljači 1947. desio u gorju Sikhote Alin u području blizu Vladivostoka. Lokalni seljaci uočili su taman oblak stvoren od strane takvog objekta, te prateći bljesak na horizontu, a na licu mjesta su, uz raskomadane ostatke vegetacije, pronađeni i ostaci meteorita. Također, postoje i indicije sličnih događaja u drevnijoj povijesti, poglavito ako se uzmu u obzir materijalni ostaci kao što je more rastaljenog stakla u Libijskoj pustinji koje je mogao izazvati samo meteorit ali i ljudski zapisi o sličnim događajima, kao što je Biblijski zapis o Sodomi i Gomori koji nevjerojatno vjerno dočarava ono što se može smatrati efektima udara meteorita i njegovim posljedicama, naveo je Korlević.
S obzirom na ogroman broj nebeskih tijela koja predstavljaju potencijalnu opasnost za čovječanstvo, danas na svijetu postoji program “Svemirska straža” kojemu je cilj detektirati i pratiti sve potencijalno opasne asteroide. Opasnost od asteroida i drugih srodnih tijela je vrlo realna i postoji određen broj zasad otkrivenih takvih tijela. Njihove putanje opasno se probližavaju Zemlji i sijeku njezinu putanju, a praćenje ovih tijela moglo bi se pokazati presudnim za poduzimanje eventualnih koraka za sprečavanje uništenja ljudske civilizacije.
– Svakako, opasnost je realna i uvijek aktualna, a i uz sva mjerenja i praćenja teško je u potpunosti predvidjeti stvarnu razinu opasnosti. No, svakako ne smijemo zaboraviti na činjenicu da najveću opasnost po ljudsku civilizaciju ne predstavlja udar iz svemira nego mi sami, zaključio je Korlević.