Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Priča o ujedinjenju kroz deset filmova

17.03.2011. 23:00
Priča o ujedinjenju kroz deset filmova


Iako ćemo morati izostaviti mnoge filmove, željeli smo ispričati priču o talijanskom Preporodu prikazivanjem 10 odabranih filmova, s ciljem stvaranja povijesne priče, često puta kontroverzne, budući da se u njoj isprepleću romanticizam njenih velikih i malih heroja (kao i antiheroja) i prosvjećenost njenih političkih aktera, kazala je Rina Villani


Zajednica Talijana Zadar u suradnji s Udrugom Dante Alighieri Zadar organizirala je bogat program kojim obilježava 150 godina od ujedinjenja Italije. Nizom od deset filmova na temu Risorgimenta približit će se proces ujedinjenja Italije.
Razloge zbog čega se upravo preko filmova obilježava obljetnica ujedinjenja najbolje je objasnila predsjednica Zajednice Talijana Zadar Rina Villani.
– Talijanska kinematografija započinje priču o ujedinjenju Italije još za vrijeme nijemog filma, točnije 1905. s filmom La presa di Roma Filotea Alberinija. Mnogi su filmovi obrađivali temu talijanskog Preporoda, a želimo li izdvojiti najvažnije, bilo bi ih barem tridesetak, kazala je Villani i nastavila:
– Iako ćemo morati izostaviti mnoge filmove, željeli smo ispričati priču o talijanskom Preporodu prikazivanjem 10 odabranih filmova, s ciljem stvaranja povijesne priče, često puta kontroverzne, budući da se u njoj isprepleću romanticizam njenih velikih i malih heroja (kao i antiheroja) i prosvjećenost njenih političkih aktera. Naša priča započinje godine 1816. s filmom Allonsanfan (1974.) braće Taviani. Radnja filma zbiva se u razdoblju nakon Napoleonova poraza (1815). Ovaj film donosi povijesne događaje prvog razdoblja Preporoda, a to je povijesno razdoblje okarakterizirano promjenama usprkos nastojanjima takozvane Restauracije da reanimira već zalazeći svijet, razdoblje koje nagovještava, u dramatičnom drugom dijelu filma, pohod tisuće koji će se dogoditi 46 godina kasnije.
Nell’anno del Signore, film L. Magnija (1969.) ironičnog je predznaka koji se temelji na političkim i kulturnim previranjima koji će biti temelji pravog talijanskog Preporoda. Povijesna priča o pokušajima prevrata rimske karbonerije isprepleće se sa sitnim pričama malog čovjeka i misterioznog Pasquina, koji svojim anonimnim satirama daje sintezu općeg nezadovoljstva naroda prema papinskom kraljevstvu. Televizijski film C. Lizzanija, Le cinque giornate di Milano (2004.), romantizirana je kronika ustanka milanskog naroda, koji godine 1848. podiže barikade protiv austrijskih ugnjetavača. Lizzanijev film opisuje nemire, strahove i stanje društvenih slojeva Milana devetnaestog stoljeća u odnosu tipične ličnosti Kraljevstva, sve do direktnog sukoba. Piccolo Mondo Antico (M. Soldati, 1941.) povijesna je priča koja se isprepleće s osobnim pričama protagonista. Drama i patnja pripadnika plemićke obitelji Valsolda, Franka, koji je razbaštinjen nakon braka kojeg njegova obitelj ne prihvaća, razvija se usporedo s pričom o borbi protiv austrijskog osvajača. Rasplet se događa između 1850. i 1859. godine kada se protagonist uvojači u pjemontešku vojsku u savezu s Francuskom Napoleona III, koja se ponudila u ratu protiv Austrije (to će bit drugi rat za nezavisnost).
1860. I mille di Garibaldi, Blaseattijevo je ostvarenje iz 1934. godine. Iako je ovo djelo nastalo pod budnim okom Musolinijevog režima, pa čak kao sintetski primjer umjetnosti i ideologije tog doba, ovaj film govori o Garibaldijevoj epopeji tonom ni približno retoričkim tipičnim za dvadesetogodišnje razdoblje fašizma, istražujući već formule i teme Neorealizma (uvođenje glumaca-laika, upotreba dijalekta, otkrivanje pejzaža).
Nedavna realizacija je i film I Vicere R. Faenze (2007.). U središtu radnje nalazi se sicilijanska obitelj Uzeda, potomci španjolskog potkralja, s intrigama i sitnim podlostima dinastije na pomolu propasti, što postaje značajka teškog razdoblja prijelaza prema ujedinjenoj Italiji. No još i više od ovog Faenzinog filma, dva nam Viscontijeva remek djela donose ozračje propasti ne samo dvije kraljevine, odnosno burbonske u Gattopardo (1963.) i austro-ugarske u filmu Senso (1954.), već čitavog jednog svijeta principa, pravila i običaja kojemu je od stare grandioznosti ostala tek blijeda i umorna sijena. U filmu Gatopardo, dolazak Garibaldija na Siciliju gubi auru „oslobođenja” i koračanja prema ujedinjenju Italije, već Tancredijevom „sve se mora mijenjati da se ništa ne promjeni” i razgovorom između Princa i torinskog izaslanika, ovaj je film konačno nešto manje romantična i ciničnija vizija čitavog procesa ujedinjenja Italije.
U filmu Senso, u zaleđu ljubavne priče između barunice Livie Serpieri – talijanke u austrijskoj Veneciji – i austrijskog poručnika Franza Mahlera, razvija se bitka u Custozi (1866.) gdje su ustali talijani doživjeli posljednji poraz protiv Carstva Franje Josipa.
Drugo djelo braće Taviani, San Michele aveva un gallo (1972.) zatvara krug ovog povijesnog pregleda. Radnja se događa godine 1870., a film je zapravo razmatranje o transformaciji ideala koji su početno nadahnuli proces ujedinjenja. U liku anarhističkog internacionalista koji pokušava potaknuti ustanak, utjelovljuje se nezaustavljiva kriza talijanskog anarhističkog pokreta.
I na koncu, ovaj ćemo povijesni pregled zaključiti filmom Viva l’Italia Roberta Rossellinija. Film je režiran godine 1961. povodom proslave 100 godine pohoda hiljade (spedizione dei Mille). Ovo djelo na realan i strogo objektivan način donosi povijesne događaje koji su doprinijeli ujedinjenju Italije. Rossellini napušta mitizaciju službene preporodne retorike, vraćajući psihološku dimenziju kako običnim ljudima tako i najuzvišenijim protagonistima koji su, iako vođeni različitim putovima, jednako zaslužni za stvaranje Italije, zaključila je Villani.
Uz projekcije filmova održati će se nekoliko predavanja s različitim temama o ujedinjenju Italije.