Izgubljeni svijet “jadranske Nessie”

Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti, završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet
Objava otkrića fosilnih ostataka davno izumrle morske životinje na Dugom otoku pobudila je prije nekoliko dana zanimanje ne samo znanstvenika, već i šire javnosti. Prvi zaključci znanstvenika koji su na licu mjesta proučili stijenu okrenutu otvorenom moru i izloženu valovima koja sadrži fosilizirane ostatke kostura drevne životinje duljine oko 2 metra, ukazuju da se vjerojatno radi o zasad neidentificiranoj vrsti drevnoga morskog gmaza koja je po svoj prilici živjela u geološkoj epohi gornje krede, vremenu kada su Zemljinim kopnima i morima vladali dinosauri. Pretpostavlja se da je živio u doba turona, prije otprilike 90-ak milijuna godina, a ostaci ukazuju na to da je donekle sličio današnjem krokodilu, te da je po svoj prilici bio brz plivač i mesojed. O kakvoj se točno životinji radi pokazat će detaljno proučavanje fosila koji će biti izrezan iz stijene u kojoj je počivao gotovo sto tisuća milenija.
Vrijeme vladavine divovskih reptila koji se nazivaju dinosaurima, kao i njihovih morskih varijanti završilo je davno prije pojave čovjeka njihovim naglim masovnim izumiranjem, a pronalazak ostataka drevnoga morskog gmaza na području Zadarske županije pobuđuje maštu i tjera nas da se zapitamo o tome kako je izgledao danas već odavno izgubljeni svijet i drevna mora u kojima se kretao u potrazi za plijenom, te kakva su mu sve srodna bića, velika i mala, “pravila društvo”. Da bismo dobili sliku o tome kako je točno izgledao svijet toga drevnog vremena, odnosno kakva neobična ili čak zastrašujuća stvorenja su gospodarila planetom Zemljom, nužno je osvrnuti se na neke dosadašnje spoznaje o razdoblju iz kojega potječe.
Kopno još prekriveno morem
A kakav je bio svijet u razdoblju krede, kada je živio i naš gmaz? Prije svega, razlikovao se od današnjega ne samo po oblicima flore i faune, već i po izgledu oceana i kopnenih masa, kao i po klimatskim prilikama koje su prevladavale kroz 80 milijuna godina toga geološkog razdoblja. Čitavo razdoblje krede započinje otprilike prije 146 milijuna godina, a završava pred oko 65 milijuna godina, kada odumiru sve preostale vrste dinosaura i završava era dominacije velikih gmazova. Kontinenti su još daleko od njihova današnjeg oblika. Raspad prijašnjega jedinstvenog kontinenta Pangee, koji je započeo još u jurskom periodu, nastavlja se i kroz kredu, što rezultira nastajanjem i širenjem preteče današnjega Atlantskog oceana.
Velik dio današnjih kopnenih površina tijekom krede je prekriven morem čija je razina u odnosu na današnju povremeno bila viša i za 200 metara. Naravno, globalni površinski odnos kopna i oceana bio je još značajnije na strani oceana, što se odražavalo u ispresijecanosti kopnenih masa mnogobrojnim plitkim unutarnjim morima koja su današnje kontinentske mase dijelila na nizove velikih otoka. Razlog tome bile su vrlo visoke globalne temperature zraka i mora koje su u kredi bile više no ikad ranije i kasnije u povijesti Zemlje. Po tim plitkim i toplim morima, među tadašnjim brojnim otocima, negdje na području gdje će u dalekoj budućnosti biti ono što zovemo zadarskim arhipelagom, plivala je i životinja čiji su ostaci otkriveni na Dugom otoku. S obzirom na veličinu, hranila se vjerojatno ribom i drugim morskim stvorovima manjima od sebe.
Najveći grabežljivci krednih mora
Svjetska mora kroz milijune godina trajanja krede bila su dom nebrojenim vrstama živih organizama koji su evolucijski nastajali i odumirali. Najčešći fosilni nalazi na našoj obali jesu varijante planktonskih foraminifera, školjkaša i drugih sitnih organizama koji su posjedovali ljušture. Dominantna skupina riba u tom razdoblju postaju koštunjače iz skupine Teleostei koje su dosezale duljinu i do 5 metara.
Nama svakako najzanimljiviji drevni organizmi jesu upravo morski gmazovi od kojih su neki bili najveći grabežljivci krednih mora i među koje se, po prvim dojmovima, ubraja i naš dugootočki nalaz. U nebrojenoj raznolikosti vrsta reptila, koji su kroz milijune godina nastavali svjetska mora, nalaze se i brojni morski gušteri različitih veličina i oblika, te razni drugi morski gmazovi slični današnjim krokodilima s kojima je, prema prvim informacijama, uspoređen i gmaz s Dugog otoka. Najveći grabežljivci krednih mora bili su ihtiosauri i morski krokodili (iako rjeđi nego u juri), plesiosauri (dužine i do 10 m), morski gušteri mosauri, kao i prve morske zmije. Bile su prisutne i morske kornjače, kao i vrsta ptice malih krila koja je bila prilagođena plivanju i ronjenju (poput današnjeg pingvina). U nimalo gostoljubivim dubljim krednim morima vjerojatno su se odvijale bjesomučne nemilosrdne borbe između golemih, ali i rastom manjih morskih gmazova, gdje bi pobjedu odnosio onaj kojemu je evolucija namijenila ulogu više karike u hranidbenom lancu.
Iako je bez podrobne analize vrlo teško zaključiti kojoj vrsti drevnoga morskog gmaza pripada naša “jadranska Nessie”, te je li riječ o odraslom primjerku duljine dva metra ili mladunčetu kakvoga gorostasnijeg morskog guštera, vrijedi osvrnuti se na dosadašnje spoznaje o sličnim davno izumrlim bićima i njihovim vezama s današnjim gmazovima.
Polivalentnost gmazova
Među prvim kralježnjacima koji su ispuzali iz vode tijekom paleozoika i evolucijski se prilagodili životu na kopnu bili su upravo gmazovi. Za razliku od njima srodnih vodozemaca, mogli su se slobodnije kretati jer nisu morali polagati jaja u vodu i živjeti u područjima koja karakterizira velika vlažnost. Mnogo milijuna godina nakon što su se prvi put pojavili, neke vrsta gmazova vraćaju se u more vjerojatno zbog većih zaliha dostupne hrane. Iako su i dalje disali plućima te su morali povremeno izranjati i zaranjati zbog zraka poput današnjih kitova i dupina, po svemu ostalome savršeno su se prolagodili životu u vodenom okruženju. Primjerice, ihtiosaur, morski gmaz predator, u potpunosti je razvio hidrodinamičan oblik sličan ribljem. I danas postoje mnoge vrste gmazova koje žive ili provode većinu vremena u vodi, poput morskih kornjača, krokodila te raznih morskih zmija i guštera.
Među impozantnijim rodovima gornjokrednih morskih gmazova koji su po obliku slični reptilu otkrivenom u stijeni na Dugom otoku svakako su bili mosauri, morski gušteri čija je duljina u pojedinih vrsta bila i do 15 metara, a ime su dobili po najrobusnijem predstavniku koji se pojavio među kasnijim vrstama. Mosauri su bili mesojedi, imali su četiri uda nalik na peraje i izduljeno tijelo s dugim repom, te oštre zube i snažne čeljusti svojstvene predatorima, a evolucijski su se nametnuli izumiranjem spomenutog ihtiosaura krajem jurskog razdoblja. Ostaci mosaura pronađeni su po cijelom svijetu, od Europe do Australije, Afrike i Antarktike. Iako su uz njih u kasnijoj kredi postojali i drugi veliki predatori poput pliosaura, plesiosaura te divovskih morskih pasa, nijedna od spomenutih vrsta nije im mogla parirati po brojnosti.
Krokodili “stari” 250 milijuna godina
Kategorija gmazova s kojom je gmaz pronađen na Dugom otoku prema prvim pretpostavkama mogao biti srodan jesu krokodili. Riječ je o jednoj od najuspješnijih kreacija evolucije čiji su se preci prvi put pojavili pred oko 250 milijuna godina te je, kao takva, preživjela i razdoblje krede te kraj ere dinosaura. Od svojih evolucijskih početaka do danas, oblik im je vrlo sličan i gotovo identičan današnjim vrstama, što je samo po sebi fascinantno jer dokazuje vrlo veliku prilagodljivost. Vodeni i morski krokodili bili su česti i u cijelom razdoblju krede, o čemu svjedoči niz paleontoloških otkrića diljem svijeta, poput nedavnog otkrića ostataka 10-tonskog superkrokodila u Sahari starih oko 110 milijuna godina.
Kojoj god drevnoj vrsti pripadala, životinja čiji su ostaci pronađeni u stijeni na Dugom otoku predstavlja vrlo vrijedan paleontološki nalaz. Iako zasad nisu pronađeni ostaci lubanje ili barem zuba, koji bi paleontolozima olakšali klasifikaciju ove životinje, vjeruje se da će ekspertiza dati neke odgovore nakon što fosilni ostaci budu dopremljeni na Geološko-paleontološki odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. U svakom slučaju, vrijedno otkriće moglo bi pružiti tračak uvida u prošla vremena današnjeg zadarskog područja, davno prije pojave čovjeka.

Najveće izumiranje u povijesti Zemlje
Krajem krede Zemlja je doživjela najveće izumiranje vrsta živih organizama u svojoj dosadašnjoj povijesti. Ono je prije svega pokosilo i bezbrojne vrste dinosaura najpoznatijih i najspektakularnijih životinja koje su kročile našim planetom, ali u morskom prostoru izumiranje organizama započelo je i ranije, pred oko 90 milijuna godina te je zahvatilo organizme iz više vrsta i rodova. Do kraja krede nestalo je između 30 i 60% vrsta organizama, a pitanje koje se postavlja tiče se vremenskog trajanja samog izumiranja – je li se ono dogodilo naglo ili se događalo postupno?
Osim hlađenja klime za koje se prepostavljalo da je bilo uzrokom izumiranja, današnji dokazi sve više upućuju na to da je kataklizmu dinosaura i dijela ostalog živog svijeta prouzročio meteor iz Svemira koji je pogodio površinu Zemlje pred oko 65 milijuna godina. Udar takvoga svemirskog tijela mogao je izbaciti u atmosferu vrlo velike količine prašine, vodene pare i ugljičnoga dioksida, što bi kroz više tisuća godina znatno umanjilo sunčevu svjetlost i ohladilo klimu na Zemlji. Krater za koji se smatra da je nastao padom meteorita nalazi se u današnjem Meksiku, na poluotoku Yucatan, i ima promjer od oko 180 km.