Soneti koji odišu radošću

Zbirka soneta Lipa moja vilo dašak je radosti, ljubav s okusom suza, neraskidive spoznaje jer ljubav poznaje bol i bol nosi ljubav, neodvojivo, naprosto ljudski – Vanda Babić
U prostorijama restorana Riva u Biogradu na Moru predstavljena je knjiga kninskog pjesnika Ante Nadomira Tadića – Šutre, pod nazivom Lipa moja vilo. Pozdravne riječi uputio je biogradski gradonačelnik Ivan Knez te izrazio zadovoljstvo što pjesnik predstavlja svoju knjigu u našoj sredini, u gradu koji ga je uvijek prihvaćao i rado ugostio, pa je tako i ovaj put. Predstavljajući ovu knjigu jedna od recenzentica prof. dr. sc. Vanda Babić kazala je između ostalog:
– Šutrinov uradak sastoji se od četiri vrsna sonetna vijenca znakovita naslova, Ispovid  o ljubavi, I mene ti i tebe ti, Ljubi sebedarjem i Ej, raspleti kose, te Molitveni glasopoji i Izbor iz trideset objavljenih zvonjelica. Zbirka soneta Lipa moja vilo dašak je radosti, ljubav s okusom suza, neraskidive spoznaje jer ljubav poznaje bol i bol nosi ljubav, neodvojivo, naprosto ljudski. Božja prisutnost ljubav oplemenjuje, podiže, i stavlja je u čovjekov bitak da raste… Ante Nadomir Šutra to čini sonetima.
Pjesnik postojan u vjeri i ljubavi progovorio je o nečemu što nam je svakodnevno prisutno, o nečemu što ni ne primjećujemo u trci za vlastitim vremenom, nešto što proživljavamo u svojim osobnim, skrivenim patnjama.
Pjesnik je propjevao o ljubavi, a što je ljubav ima stotinu odgovora, a gdje je ljubav – samo jedan. Šest poglavlja ove zbirke isprepleće ljubav i svim njezinim nijansama, i gotovo zaboravljenim bojama.
Voli Šutra i Ženu i Domovinu, svjestan nedostižnosti Božje ljubavi kojom nas gospodin voli i vodi kroz život.A život je u svojoj težini lijep, u svojoj ljepoti težak. Ljubav, patnja, bol, ispovjed, čežnja sve to treperi u Šutrinim sonetima i svatko od nas pronađe se u nekom stihu. Sami naslovi sonetnih vijenaca uvode nas u polja i nijanse ljubavi koja nas okružuje, u kojima jesmo ili smo bili, ljubavi zabranjene, neostvarive, nedostupne… ali ljubavi od koje smo izašli oplemenjeni spoznajom da sve je moje u sebedarju mome… kako kaže Šutra, sebedarje je najveći dar ljubavi… jer u sebedarju je sve moje što volim i koga volim i majka i žena  i djeca i prijatelji, ali i Domovina, tradicija, jezik Ja uronjen u svoju vjeru, Crkvu,molitvu, Ja uronjen u ljubav i ljubav uronjena u mene.
Šutra želi vrisnuti ono istinsko ja ljubim život, ljubim ljubav i u njoj sve njezine obmane,radosti i suze, strahove i boli, volim tom ljubavlju sve ono što me čini onim što jesam, čovjek koji voli, i čitajući njegove sonetne vijence stvaramo sliku Šutre čovjeka, ponosna i snažna, a opet tiha ponizna i plaha, čovjeka koji voli svoju Domovinu,grli svoj iskonski kamen, i radošću božjeg djeteta svima viče Ja volim, kazala je uz ostalo recenzentica prof Babić.
Čitajući potom neke od stihova iz ove zbirke, ali i neke još neobjavljene sam autor daje na znanje da je nepresušni izvor poetskog izričaja i stvaralaštva koje će bez sumnje izroditi još mnoge nove pjesme i zbirke. Ovom druženju s pjesnikom u restoranu Riva, svoj je doprinos dala i ženska klapa Meštovice, sastavljena od biogradskih učiteljica koju uspješno vodi prof Jordanko Miloš.