Borna Ćorić: Osjećam se Zadraninom

Nevjerojatnih 17 sati i 23 minute trajala je protekli vikend epska borba Hrvatske i SAD-a na novoizgrađenom teniskom stadionu na Višnjiku. Bio je to spektakl koji je po tko zna koji put potvrdio da je Zadar uvijek pravi odabir za bilo koju našu reprezentacije, a pokazao se i ovog puta kao pravi izbor Hrvatskog teniskog saveza za domaćinstvo polufinala Davis Cupa čiji dosad poznati format više nećemo moći gledati od sljedeće sezone.
I mnogi će žaliti za ovim formatom, jer neće više biti onog rollercoastera (vrtuljak, ringišpil eng.) kako je jednom riječju nazvao trodnevnu bitku Hrvata i Amerikanaca naš izbornik Željko Krajan. Jer, ruku na srce, toliko preokreta i amplituda emocija od euforije do razočaranja pa natrag teško koje natjecanje može ponuditi kao što može Davis Cup. Iako se radi o bijelom sportu, tzv. sportu za gospode, nastup za reprezentaciju donosi ono što inače ni sami tenisači nemaju priliku doživjeti u svojoj karijeri. Najbolje je to opisao Borna Ćorić nakon pobjede nad Francesom Tiafoeom istaknuvši da nije bilo publike koja ga je držala na životu u najkritičnijim trenucima nikad ne bi uspio nadjačati američkog debitanta. Zato prije Borne Ćorića, Marina Čilića, Ivana Dodiga i Mate Pavića te izbornika Željka Krajana, koji su u ova tri pobjednička boda najviše ugradili na teniskom terenu, prednost u traženju junaka pobjede nad Amerikancima treba dati sjajnoj zadarskoj publici. Nije bilo lako tri dana, satima na velikom suncu, zdušno i strpljivo bodriti i u mnogim trenucima strepiti s našim igračima koji su im srećom uspješno uzvratili velikim konačnim trijumfom i tako Zadar upisali zlatnim slovima na tenisku povijesnu kartu kao grad koji se treći put pokazao sretnim za naše, nakon Brazila 2008. i Francuske 2016. godine.
A koliko je Zadar bio presudan najbolje je opisao najveći junak trećeg plasmana Hrvatske u finale Davis Cupa, Borna Ćorić. Zaintrigirali su ga nakon meča neki novinari iz naše metropole primjedbom kako je kao dečko rodom iz Zagreba bio najglasniji u slavlju po završetku meča pjevajući "Večeras je naša fešta" i "Dalmaciju, na što se Borna malo i "ofendio", ali bez zle namjere u večeri kad su Hrvati svi složno slavili veliki plasman u finale.
– Znam da se šalite, ali nemojte mi više postavljati takva zagonetna pitanja. Otac mi iz Zadra i ja se osjećam ako ne pola Zadraninom onda čak i više. Mislim da ljudi u Zadru to osjećaju i da mi je bio veliki gušt na kraju proslaviti pobjedu s onima koji su meni i suigračima pružali najveću podršku u sva tri dana teške borbe s Amerikancima.
Dok je zanimljivu, iako pomalo sarkastičnu, opasku za atmosferu na tribinama ponudio i izbornik SAD-a, Jim Courier.
– Imali su Hrvati dobar bend na tribinama, ali mi je drago da više ne moram slušati tu pjesmu koju su stalno svirali – kazao je Courier, svjestan da njegovi Amerikanci više neće imati priliku nakon pet poraza u nizu uzvratiti Hrvatima svojom pobjedničkom simfonijom s tribina.